Žuti Sindikat PPDIV tuži Radnički portal 44 tisuće kuna kao melem za duševne i psihičke rane

U studenom prošle godine objavili smo tekst o mizernom položaju radnika Koke u kojem smo, temeljem razgovora s jednim radnikom, za postojeće stanje uz Upravu okrivili i Sindikat PPDIV. Umjesto da se bori za poboljšanje radničkih prava i potpisivanje kolektivnog ugovora u Koki, PPDIV je odlučio sudski goniti naš portal s četiri tužbe od ukupno 44.000 kuna, pri čemu predsjednik Sindikata Denis Paradiš sindikalnu kasu koristi za plaćanje sudske pristojbe za svoju privatnu tužbu.

Dana 13. studenog 2018. na Radničkom portalu objavili smo tekst Izrabljivanje radnika Koke u kojem smo na temelju razgovora s jednim radnikom opisali sve lošije uvjete rada u ovoj peradarskoj tvornici u vlasništvu Dragutina Drka. Osim što nam je detaljno opisao eksploataciju na radnom mjestu, naš sugovornik osvrnuo se i na nerad Sindikata PPDIV koji djeluje u ovom poduzeću.

Nekoliko tjedana kasnije na našu adresu stižu četiri demantija, ali ne od strane Uprave Koke, već od PPDIV-a, koji se u njima žali kako su navodi u našem tekstu “uvredljivi, zlonamjerni i neistiniti”, pri čemu nije ponuđen nijedan argument koji bi te iste navode osporio. Međutim, PPDIV-u sve to nije bilo dovoljno, te se oni u veljači ove godine odlučuju na četiri tužbe protiv našeg portala, pri čemu je trojici tužitelja (Denis Paradiš, predsjednik PPDIV-a, Božo Đuras, glavni povjerenik za Koku i regionalni povjerenik Davor Vrbek) nanesena nematerijalna šteta – povreda časti, ugleda i dostojanstva. Također, iz tužbe saznajemo da su tužitelji od objave našeg teksta izloženi neugodnostima, stresu, napetostima, psihičkoj boli, a trpi i njihov osobni i obiteljski život. Kako bi izliječili svoje duboke duševne i psihičke rane, patnici iz PPDIV-a od nas preko suda traže 33.000 kuna. Izgleda da je novac najbolji melem. Osim njih trojice, tuži nas i sam Sindikat PPDIV koji je radi našeg teksta pretrpio neimovinsku štetu povrede ugleda, časti i dobrog glasa, ali i imovinsku štetu jer je određeni broj članova istupio iz sindikata. U toj tužbi se također traži 11.000 kuna, što sveukupno vodi iznosu od 44.000 kuna.

Sudska drama na koju se odlučio PPDIV do kraja je ovaj sindikat razotkrila kao carstvo privatnih interesa, čime je sindikalno rukovodstvo samo udarilo službeni pečat na naš tekst od 13. studenog 2018. i potvrdilo ga kao potpuno ispravan.

Umjesto da se bori za svoje članstvo koje ga ujedno i financira svojim teško zarađenim novcem, PPDIV svoju energiju, resurse i novac od članstva troši kako bi sudski gonio naš portal s ciljem financijskog uništenja.

Prvo, vrijedi spomenuti da je predsjednik Sindikata Denis Paradiš sudsku pristojbu na svoju tužbu platio novcem sindikata. Iz potvrde o plaćenoj sudskoj pristojbi vidimo da je Sindikat PPDIV podmirio Paradišu sudsku pristojbu na tužbu. Iz opisanog slijedi da Sindikat – iako u tome nema nikakav pravni interes – nepotrebno rasipa novac svojih članova financirajući troškove sudskog postupka tužitelja Paradiša! Paradiš troši novac članova sindikata na privatne sudske postupke, što je čak i protivno zakonu. Time se Paradiš u gustoj konkurenciji kandidirao za jednog od lidera žutog sindikalizma u Hrvatskoj.

Drugo, PPDIV tvrdi da mu je nanesena i imovinska šteta jer je nakon našeg teksta iz njega istupio određen broj članova. Licemjerno je tvrditi da ispis članova šteti djelovanju sindikata onda kad taj sindikat, tj. njegovo vodstvo, koristi članarine od mizernih radničkih plaća za privatne tužbe i ostvarivanje privatnih interesa. Iz te izjave možemo zaključiti da radnike svode na članarine i očekuju da budu u sindikatu unatoč njihovom neradu, kako bi materijalna situacija sindikata bila zadovoljavajuća. Ako je “jedna od temeljnih načela djelovanja Sindikata PPDIV posvećenost borbi za radna prava” i ako su tvrdnje iznesene u našem tekstu neistinite, kako navode u demantiju, jesu li se zapitali zašto se članovi ispisuju, jesu li ih pitali za razloge? Da je PPDIV borbeni sindikat, radnici iz njega ne bi istupali jer bi temeljem iskustva znali da je taj sindikat njihovo oruđe u borbi za kolektivni ugovor, bolje plaće i uvjete rada.

Treće, naš zaključak da se radi o žutom, antiradničkom i beskorisnom sindikatu proizlazi iz objektivnih okolnosti i događanja u Koki od 2016. naovamo. Podsjetimo, radnici Koke su na ljeto 2016. stupili u tzv. divlji štrajk (tj. sindikalno neorganizirani štrajk) u trajanju od oko sat vremena “jer su radni uvjeti jednostavno postali nepodnošljivi – ogroman broj prekovremenih sati koje radnici odrađuju ne plaćaju im se, a ne mogu ih iskoristiti ni kao slobodne sate”. Osim toga, tada smo saznali da radnici nemaju kolektivni ugovor niti znaju kad im je stari istekao. Osim što PPDIV te 2016. nije organizirao štrajk, već su se radnici sami izložili divljem, nelegalnom štrajku, a time i rizicima od otkaza, od našeg sugovornika u tekstu dvije godine nakon toga saznajemo da nisu uspjeli pokrenuti ni sastanak s Upravom za početak pregovora za Kolektivni ugovor! A radni uvjeti su, prema njemu, još i gori nego 2016., primjerice oko obračuna rada nedjeljom i blagdanima. Dakle, ocjena PPDIV-a kao saveznika Uprave proizlazi iz njihova nerada koji je unutar kapitalističkog načina proizvodnje jednak savezništvu s vlasnikom. Zašto jednak?

Naime, kao i u svakom poduzeću koje se nalazi u privatnom vlasništvu, i u Koki objektivno postoji sukob interesa kapitala (vlasnika) i rada. Dok je vlasniku u interesu što veća stopa profita radi natjecanja i opstanka na tržištu, pri čemu na plaće gleda kao na trošak proizvodnje (koji valja držati što nižim), radnicima je u interesu što veća plaća, što bolji uvjeti rada i povrh svega kolektivni ugovor koji bi to sve jasno regulirao. U tom sukobu i konstelaciji, vlasnik i radnici u samom startu nisu u ravnopravnom položaju budući da je, opet objektivno, vlasnik Koke ujedno i vlasnik sredstava za proizvodnju, dok radnici u svom vlasništvu nemaju ništa osim vlastite radne snage koju su vlasniku primorani prodavati kako bi preživjeli. Prema tome, ako PPDIV ne radi ništa po pitanju poboljšanja radničkog položaja i ostvarenja gore navedenih interesa radnika, on je objektivno saveznik Uprave koja, osim što je u startu povlaštena pred radnicima, već godinama pojačano eksploatira radnike Koke radi zadovoljenja svojih profitno-tržišnih interesa. Vjerojatno ne postoji kapitalistička Uprava koja u svojem pogonu ne bi htjela imati sindikat poput PPDIV-a.

Za kraj, čitav zaplet potvrđuje nam da smo bili u pravu kada smo PPDIV prozvali radi tromosti i savezništva s kapitalom. Umjesto da se bori za svoje članstvo koje ga ujedno i financira svojim teško zarađenim novcem, PPDIV svoju energiju, resurse i novac od članstva troši kako bi sudski gonio naš portal s ciljem financijskog uništenja. Njihova sudska prijetnja nas neće zastrašiti, već nas može samo ojačati. U našoj trogodišnjoj borbi za jačanje radničkog položaja, stekli smo mnoge neprijatelje koji zastupaju interese poduzetnika (kapitalista), a jedan od njih su i žuti sindikati. Potonji svojim djelovanjem idu na mlin poslodavcima između ostalog i zato što mnogim mlađim i nadolazećim generacijama radnika ocrnjuju sindikalizam u cjelini. Uvijek ističemo da je sindikat svim radnicima prijeko potreban kao oruđe za ostvarenje vlastitih interesa u borbi protiv nasrtaja kapitala, stoga žute sindikaliste vrijedi posebno isticati kao one koji tu borbu dodatno otežavaju iznutra.

Neka se sramotno ponašanje PPDIV-a pročuje državom!