Započeo štrajk u Leistritzu Radnička borba u Belišću

Radi zahtjeva za potpisivanjem kolektivnog ugovora kojim bi se poboljšao radnički položaj i uvjeti rada, radnici njemačke firme Leistritz turbinske komponente iz Belišća od danas su u štrajku. Uz velike pritiske i nezakonite postupke od strane Uprave, štrajk organizira borbeni Novi sindikat čiji glavni tajnik Tomislav Kiš aktualnu situaciju naziva “napadom njemačkog kapitala preko domaćih izdajnika na hrvatske radnike”. Istovremeno, Sindikat metalaca Hrvatske bojkotira štrajk čime opet pokazuje svoje antiradničko lice.

Radnici njemačke tvrke Leistritz turbinske komponente Belišće d.o.o. danas, 3. rujna 2018., u 6 sati ujutro, stupili su u štrajk! Štrajka se u tri smjene, a do sada se štrajku odazvala velika većina radnika, i to brusača, koji rade u „srcu proizvodnje“, što znači da je proizvodnja u velikoj mjeri obustavljena. U trećoj smjeni također se očekuje značajan broj radnika. U tvornici se bruse avionske lopatice za englesku tvrtku automobila i avionskih motora Rolls-Royce koji su radom radnika zadovoljni, no problem je u poslodavcu koji gazi radnike.

Štrajk je pokrenuo Novi sindikat nakon neuspjelih pregovora o kolektivnom ugovoru i nakon neuspjelog postupka mirenja, a štrajkom se radnici namjeravaju izboriti za kolektivni ugovor kojeg u firmi nikada nije bilo.

O organiziranju radnika Leistritza pisali smo prije nešto manje od godinu dana, kada su se tek počeli organizirati u Novi sindikat. Već tada su počele stizati prijetnje, razna zastrašivanja i bojkotiranja komunikacije sa sindikatom od strane direktora i prokurista Zorana Pepića. Nakon objave našeg članka direktor se primirio i pristao na komunikaciju, no nakon višemjesečnih pregovora dogovor nije postignut, jer ne želi prihvatiti najvažnije radničke zahtjeve.

„Ovo je napad njemačkog kapitala preko domaćih izdajnika na hrvatske radnike“, prokomentirao je Tomislav Kiš, glavni tajnik Novog sindikata, odbijanje radničkih zahtjeva i kršenje štrajka te nam naveo zahtjeve. Zahtjev za kolektivnim ugovorom ujedno je zahtjev za poboljšanjem uvjeta rada, počevši od „reguliranja radnog vremena, izjednačavanja dodataka za prekovremeni rad za sve sate jednako (trenutno se radnicima prva dva prekovremena sata plaćaju 25 posto više od redovne satnice, a tek ako radnik radi više od deset sati u jednom danu, dodaci za jedanaesti i dvanaesti sati plaćaju se 50 posto, op.a.), uređenje radnog vremena, maksimalni godišnji broj prekovremenih uz klauzulu da uz pristanak radnika i dozvolu sindikata on može biti i veći, i konačno, traži se drugačiji omjer fiksne plaće i stimulacije, odnosno povećanje fiksne plaće iznad minimalca, a smanjivanje udjela stimulacije u ukupnim primanjima radnika kako bi se zatvorio prostor ucjeni radnika visinom stimulacije.“

Otkaz sindikalnom povjereniku smatram kapitalističkim primitivizmom. Ovakav otkaz i na hrvatskim sudovima, izrazito nesklonim radnicima, mora pasti. Osim ako vrhovni sud opet ne ponovi stav da je štrajk nemoralan, kao u slučaju presude za lockout u Hrvatskom ferijalnom i hostelskom savezu.

Nekoliko dana prije same objave štrajka direktor je ponovno počeo sa opstrukcijama radničkog organiziranja. Na primjer, zvao je radnike pojedinačno u svoju kancelariju da se izjasne o tome kreću li u štrajk ili ne, zatim, na oglasnu ploču firme postavio je obavijest u kojoj također traži da mu se jave radnici koji će štrajkati i u kojoj najavljuje tužbu protiv sindikata jer štrajk smatra nezakonitim. Razlozi zbog kojih on smatra štrajk nezakonitim su apsurdni – navodi da je štrajk nezakonit jer poslodavac nije prekršio zakone i zato što redovno isplaćuje plaće. To što je osnovica plaće minimalac i što su uvjeti rada u firmi općenito loši – nema klime te je ljeti jako vruće, higijenski uvjeti su loši, radi se prekovremeno zbog loše organizacije – njemu nije bitno.

Nadalje, odmah na prvi dan štrajka Pepić je sindikalnom povjereniku Novog sindikata Igoru Bajtlu uručio otkaz Ugovora o radu i to bez da je zatražio suglasnost sindikata, što je prvi razlog nezakonitosti otkaza. Osim toga, razlozi za otkaz također nisu zakoniti – jedan razlog je nedolazak na posao jedne subote u travnju, no to ne stoji budući da po Zakonu o radu radnik ima pravo izabrati da ne želi raditi prekovremene sate ako ima dijete mlađe od tri godine, što je slučaj kod ovog radnika. Drugi razlog je apsurdan – jedan slučaj komunikacije telefonom za vrijeme radnog vremena. Osim toga, uz otkaz je radniku uručena i odluka o oslobođenju rada tijekom otkaznog roka što jasno pokazuje da je direktoru cilj riješiti se ovog povjerenika.

„Otkaz sindikalnom povjereniku smatram kapitalističkim primitivizmom. Ovakav otkaz i na hrvatskim sudovima, izrazito nesklonim radnicima, mora pasti. Osim ako vrhovni sud opet ne ponovi stav da je štrajk nemoralan, kao u slučaju presude za lockout u Hrvatskom ferijalnom i hostelskom savezu“, rekao je Kiš. Novi sindikat podići će kaznenu prijavu protiv Pepića i tvrtke jer se radi o diskriminaciji zbog sindikalnog rada.

Ni direktor ni Uprava, koju čine Anja Wendling i Olaf Römer do trenutka objave članka nisu se oglasili niti stupili u kontakt sa štrajkačkim odborom oko početka pregovora. No, imamo informaciju da se Römer oglasio nekoliko dana prije početka štrajka i u svojoj izjavi rekao da se osnovna plaća ne može povisiti, jer je ona onolika kolika je trenutno prosječna plaća u istočnoj Slavoniji. Ovaj argument dovoljno pokazuje koliko Uprava cijeni vlastite radnike – dobro znamo da su u Slavoniji plaće vrlo niske i nedovoljne za pristojan život, zbog čega velik broj radnika i odlazi u inozemstvo u potrazi za boljim uvjetima rada, a Römer je rekao da su spremni dati im samo te mrvice, više ne. Ova izjava dodatno je razljutila radnike.

Nekoliko dana prije same objave štrajka direktor je zvao radnike pojedinačno u svoju kancelariju da se izjasne o tome kreću li u štrajk ili ne.

Važno je naglasiti da su pokušaji opravdanja Uprave da ne može povećati osnovnu plaću jer će morati smanjiti stimulacije i na taj način umanjiti plaće dobrim radnicima bespredmetni, budući da poslodavac zapravo radnike stimulacijama ucjenjuje. Osim što imaju norme koje neki radnici odrade i više od 100 posto, stimulaciju im neće isplatiti ako ne odrade, recimo, tri subote. Upravo zato je zahtjev za povećanjem osnovice bitan – veća osnovica za radnika znači veću egzistencijalnu sigurnost.

Na zadnjem sastanku s Upravom prije štrajka na kojemu je postojala mogućnost da se od štrajka odustane ukoliko se prihvati osam od devet sindikalnih zahtjeva, a o devetom da se nastavi pregovarati, Römer je rekao da ne može donositi odluke jer nisu prisutni njegov odvjetnik i predstavnik Sindikata metalaca Hrvatske (SMH) Milan Borić. Isprva možda nije jasno zašto mu je bio potreban Borić, budući da je SMH imao člana u Pregovaračkom odboru, a same pregovore nisu pratili zainteresirano, nisu imali prijedloga i sl. Međutim, ako se prisjetimo sindikalne prošlosti Milana Borića, postaje jasno da Römeru treba saveznik.

Novi sindikat također je stupio u kontakt sa zamjenikom predsjednika Radničkog vijeća u Leistritzu u Njemačkoj koji nije previše entuzijastičan oko rješavanja problema, točnije, tvrdi da radnik nije dobro radio pa da je zato dobio otkaz. Također je bitno napomenuti da se sindikalnoj konferenciji sazvanoj za danas u 11 sati niti jedan medij nije odazvao (dva medija su se javila naknadno), a glavni razlog je prvi dan škole.

Svi ovi pokušaji bojkotiranja radnike su samo ohrabrili da ustraju u svojim zahtjevima.

Najnapredniji radnici Leistritza krenuli su u borbu za poboljšanjem radnih uvjeta, što je u interesu svih radnika Leistritza, dakle i onih koji trenutno nisu u štrajku. Takva situacija bila je i u nekim ranijim štrajkovima (pr. Studentski centar, Lipovljani Lignum…) koji su uspješno okončani.

Nakon ovogodišnjih neslavnih epizoda u Dalekovodu i Uljaniku gdje su izgubili mnoštvo članova, Sindikat metalaca Hrvatske i ovdje nastavlja po starom – umjesto da se uključe u štrajk, oni ga bojkotiraju. To pokazuje da interesi sindikalne birokracije (sindikalnih “foteljaša” i saveznika kapitala) i interesi radnika nisu isti, a taj nesklad najjasnije se očituje upravo u ovakvim momentima. Radnici Leistritza to sada najbolje osjećaju.

Osim za zaslužena materijalna prava na radnom mjestu, ovo je ujedno i borba protiv daljnjeg iseljavanja naših radnika. Prema tome, hrabri i složni radnici Leistritza ovim štrajkom svim radnicima u Hrvatskoj poručuju: organizirajte se i borite se, ne dozvolite da budete jeftina radna snaga!

Stoga njihova borba zaslužuje da se pročuje diljem čitave zemlje kao signal ohrabrenja i nade.

PODRŽIMO RADNIKE LEISTRITZA!