Za izlazak iz NATO pakta Proglas povodom pogibije hrvatskog vojnika

Pogibija mladog vojnika Josipa Briškog te zahvala ministra obrane Krstičevića na “vjernosti Domovini” jasno ukazuju na kompradorski karakter vanjske politike koju trenutna vlast provodi. Iako daleko siromašnija i nerazvijenija, Republika Hrvatska za obranu i NATO trenutno izdvaja veći postotak BDP-a nego Njemačka, a sudjelovanjem u “mirovnim misijama” NATO-a svjesno se petlja u krvave građanske ratove koje je izazvao strani kapital.

Jučer oko podneva u Afganistanu je preminuo 27-godišnji hrvatski vojnik Josip Briški, nakon što je njegov kontingent u Kabulu napao bombaš samoubojica. Osim njegove pogibije, dvojica hrvatskih vojnika zadobila su teške ozlijede. Ova je vijest uzdrmala domaću javnost, ali bez odgovora na ključna pitanja: zašto je poginuo ovaj vojnik i što je uopće radio u dalekom Afganistanu u vojnoj uniformi, u koloni vojnih vozila?

Službeni odgovori na ova pitanja kazat će nam kako je Briški poginuo u NATO-voj “mirovnoj misiji” Resolute Support u sklopu koje se obučavaju pripadnici afganistanskih službi sigurnosti, a ministar obrane Damir Krstičević se u knjizi žalosti poginulom vojniku zahvalio na “vjernosti Domovini”. To su odgovori antinarodne, kompradorske Vlade RH hrvatskoj javnosti, te obitelji poginulog, među kojima su i supruga i jednogodišnji sin.

Prvo, pojmovi kao što su NATO i mirovna misija ne idu zajedno. NATO je vojni izraz zapadnog imperijalizma predvođenog SAD-om, vojni blok koji služi profitnim interesima zapadnog, napose američkog kapitala. Kad je SAD 2001. izvršio invaziju na Afganistan, izazvan je građanski rat koji još uvijek traje i kojem se ne nazire kraj. Nadalje, bio je to tek uvod u krvavi niz NATO-vih razbojničkih pohoda po Aziji i Sjevernoj Africi; uslijedili su napadi na Irak, Libiju, Siriju…Nakon proteklih 18 godina, kristalno je jasno da se ne radi o nikakvim mirovnim misijama, već o misijama koje u datoj zemlji imaju za cilj učvrstiti vlast koja će biti odana trgovačkim interesima zapadnog kapitala. Bili oni sami toga svjesni ili ne, upravo s tim ciljem preko 17.000 NATO-vih vojnika trenutno djeluje u Afganistanu, u sklopu misije Resolute Support. Uostalom, pripadnikom mirovne misije može se smatrati volonter koji primjerice pomaže djeci u Africi ili Aziji, ali ne i vojnik naoružan do zuba u sklopu kontingenta NATO-a.

Drugo, Krstičevićeva zahvala vjernosti Domovini najjasnije pokazuje svu odvratnost i sluganstvo trenutnih vlasti u RH. Periferni, kompradorski položaj Republike Hrvatske ne očituje se samo na području privrede i unutarnje politike koja ne prati potrebe većine, već i na području vanjske politike. Vjernost Domovini tako znači vjernost interesima zapadnog kapitala, vjernost interesima pljačkaških metoda kojima se dolazi do tuđih resursa. Doista, svaki američki kapitalist čija korporacija profitira od ratova u Aziji može skinuti kapu Krstičeviću na ovoj izjavi, ali isto tako svi radnici, seljaci i drugi osiromašeni slojevi u Hrvatskoj mogu je osuditi kao izraz najobičnije izdaje i kobnog sluganstva. Umjesto da u Hrvatskoj podiže obitelj uz siguran i dostojanstven posao, mladi Josip Briški je poginuo u Afganistanu i ostavio udovicu i dijete koje će odrastati bez oca.

Površna formalna logika sada bi tražila da se uputi zahtjev za ostavkama Krstičevića i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović (kao vrhovne zapovjednice oružanih snaga), ali takav zahtjev ne bi doveo do nikakvog rezultata. Daleko od toga da Krstičević i Kolinda ne snose dio odgovornosti, ali težište problema nije na određenim licima, već na određenoj vrsti politike koju ta lica provode. U slučaju smjene ministra, stigao bi novi koji bi nastavio provoditi istu politiku. U slučaju preuzimanja vlasti, bilo koja od trenutnih parlamentarnih stranaka nastavila bi provoditi ovakvu slugansku vanjsku politiku, kao što bi to nastavila i većina predsjedničkih kandidata (Milanović, Škoro). U tom pogledu, zahtjev za ostavkama je besmislen. Drukčija vrste politike, koja se neće temeljiti na zadovoljavanju interesa manjine (kapitala), nego interesa većine (radničke klase), dovela bi do promjene.

U tom svjetlu, jedini zahtjev oko kojega se antikapitalistička ljevica trenutno može okupiti jest zahtjev za izlaskom iz NATO pakta. Osiromašena RH za obranu trenutno izdvaja 1,7 posto BDP-a, čime se nalazi ispred jedne Njemačke, nebrojeno puta bogatije i razvijenije zemlje europskog centra koja izdvaja 1,2 posto! Silne milijarde kuna koje se slijevaju u budžet sudjelovanja u imperijalističkim misijama mogu se preusmjeriti na zdravstvo, školstvo i druge sektore zaista potrebne našem narodu, radnoj većini koja živi ovdje. Izlaskom iz NATO pakta izlazimo iz vrtloga krvavih sukoba i građanskih ratova koji sijaju smrt mladeži, uzrokuju nove udovice i ratnu siročad, a od kojih profitiraju krupni kapitalisti zapadnih zemalja. Izlazimo iz zone rizika od terorističkih odmazdi.

PROTIV KAPITALIZMA I IMPERIJALIZMA!
VAN IZ NATO PAKTA! VAN IZ RATOVA!