Uspjeh štrajka u Lipovljanima Poboljšanje radnih uvjeta plod je visoke razine solidarnosti i borbenosti

Nakon tjedan dana završen je štrajk u tvrtci Lipovljani Lignum d.o.o. Uz iskusno vodstvo Novog sindikata i visoku razinu solidarnosti između radnika zaposlenih na određeno i neodređeno rezultati su postignuti – plaća radnika u proizvodnji povećava se za 290 kuna bruto, a zapošljavanje na određeno vrijeme ograničava se na dvije godine.

Radnici Lipovljani Lignuma mogu biti ponosni – nakon tjedan dana njihove bratske borbe uspješno je okončan štrajk. Kolektivnom akcijom oni su se izborili za povećanje materijalnih i radničkih prava u poduzeću, a svojom solidarnošću pokazali su put svim radnicima u Hrvatskoj.

Prije kretanja u industrijsku akciju Novi sindikat je putem kolektivnih pregovora nastojao ishoditi poboljšanje radnih uvjeta za radnike, no budući da poslodavac nije pristajao na nikakve izmjene ni dopune Kolektivnog ugovora, nakon neuspjelog postupka mirenja popraćenog opravdavanjima bez pokrića o financijskoj šteti za firmu koju bi izazvalo traženo povećanje plaće, sindikatu i radnicima nije preostalo drugo do stupanja u štrajk.

Od utorka 6. lipnja, radnici su hrabro i solidarno odolijevali tvrdoglavim i ucjenjivačkim nastojanjima uprave da slomi njihov borbeni duh, no ona je naposljetku morala popustiti. Nakon dugotrajnog sastanka u ponedjeljak, 12. lipnja, u kasnovečernjim satima dogovoreni su uvjeti o prekidu štrajka. Radnici su imali dva zahtjeva – povećanje plaće i ograničenje rada na određeno. Što se prvog zahtjeva tiče, dogovoreno je povećanje plaće od 290 kuna bruto svim radnicima u proizvodnji. Rad na određeno, po zakonskom roku ograničen na maksimalno tri godine, sada je skraćen na dvije, što znači i da bi radnici koji sada rade dulje od dvije godine trebali biti primljeni za stalno s 1. srpnjem kad obje odredbe stupaju na snagu.

S obzirom na to da uprava na početku pregovora nije htjela pristati na nikakva poboljšanja ostvareni su značajni pomaci, a sam štrajk vrlo je važan i u kontekstu radničke borbe u Hrvatskoj. “Ostvareno je jako puno za hrvatske okvire. Preko pola radnika u firmi je na određeno vrijeme, već je značajno i da se dio radnika uključio. Doći će do promjene klime u firmi, definitivno je poboljšana pozicija radnika. Da se više radnika uključilo u štrajk rezultati bi bili bolji. Ovo je uspjeh jer smo krenuli od totalne nule”, rekao je Mario Iveković iz Novog sindikata.

Radnička moć i snaga proizlaze iz masovnosti i razine organiziranosti, pa budući da kontroliraju sredstva za proizvodnju, radnici posljedično mogu zaustaviti proizvodni proces te nanijeti štetu poslodavcima. Što je odaziv na štrajk masovniji i radnici organiziraniji, rezultati će biti uspješniji.

Prvi zahtjev sindikata bio je generalno ukidanje ugovora na određeno, budući da bi po Zakonu o radu (ZOR) zapošljavanje na određeno trebalo biti iznimka, no velik broj poslodavaca ignorira tu odredbu ZOR-a i ugovori na određeno postaju sve popularniji. Taj problem čeka na rješavanje, a ograničenje rada na određeno u ovoj firmi predstavlja pozitivan pomak. Dakle, konkretna borba radnika Lipovljana može biti temelj za izmjene radnog zakonodavstva na državnom nivou.

Nakon završetka kolektivne akcije uvijek postoji rizik da uprava krene u osvetu prema štrajkačima pa da npr. jednostavno ne produži ugovor onima zaposlenima na određeno vrijeme ili da se koristi raznim smicalicama u pokušajima zavađivanja radnika i sprečavanja neke buduće zajedničke akcije. No, uvjet za prekid štrajka također je bio iskaz poslodavca da se u takve stvari neće upuštati. “U sporazumu koji smo potpisali s poslodavcem kao uvjet za prekid štrajka dogovoreno je da neće biti revanšizma i da će svima biti produljeni ugovori. Poslodavac je potpisao sporazum u kojemu se obavezao da to neće raditi, a ako on to napravi drugačije, dolazimo do problema hrvatske države”, rekao je Iveković. Antiradnički ZOR, inače vrlo restriktivan po pitanju pokretanja štrajka uopće, i manjkav kakav jest, ne nudi radnicima garanciju zaštite protiv mobbinga. Još je jedan od problema u poduzeću nedostatak uvida samih radnika u financijsko poslovanje, prihode, dobit, plaće nadređenih i sl. Kao djelomično rješenje sindikat će inzistirati na izvještaju koji je poslodavac obavezan dostavljati svaka tri mjeseca.

Štrajkačima je u susret izašao i gradonačelnik grada Novske Marin Piletić koji je obećao financijsku pomoć za dane provedene u štrajku.

Iz štrajka radnika Lipovljana možemo naučiti da i manji broj radnika, u ovom slučaju pedesetak njih od nešto više od 160, može izboriti bolje radne uvjete za sebe i za druge, ali da je za veće uspjehe ipak potreban veći broj. Radnička moć i snaga proizlaze iz masovnosti i razine organiziranosti, pa budući da kontroliraju sredstva za proizvodnju, radnici posljedično mogu zaustaviti proizvodni proces te nanijeti štetu poslodavcima. Što je odaziv na štrajk masovniji i radnici organiziraniji, rezultati će biti uspješniji. Unatoč tome što se ekonomski rezultati štrajka mogu prividno činiti beznačajnima, ne smijemo se dati zavarati time, već u obzir svakako treba uzeti i postignute moralne i političke uspjehe – radnici zaposleni za stalno i radnici na određeno, svjesni vrijednosti svoga rada, stajali su rame uz rame u zajedničkoj borbi, a o stanju u firmi i njihovim problemima raspravljalo se i na lokalnom nivou te su zadobili podršku lokalne politike i dijela zajednice.

Također, daljnju borbu nužno je prihvatiti zbog stalnog sukoba između poslodavaca i razjedinjenih radnika koji proizlazi iz naizmjeničnog poboljšanja i pogoršanja radnih uvjeta. Stoga treba imati na umu da se problemi sistema koji počiva na tom sukobu mogu početi rješavati tek udruživanjem radnika.