Prije desetak dana ogorčene radnice tvrtke Estare Culto blokirale su Zagorsku magistralu u znak protesta radi neisplate plaća, njima prešućenog stečaja poduzeća i prisilnog godišnjeg odmora. U razgovoru smo saznali kratku kronologiju ovog slučaja pri čemu su nas upoznale s dugogodišnjim kršenjem radničkih prava i debelim potplaćivanjem radne snage.

“Nikada radnik nije upropastio firmu: radnik radi i nitko mi ne može reći da je on upropastio firmu, to može učiniti samo poslodavac. Radili smo badava, dolazili na posao, isporučivali robu, a oni su upropastili firmu i na kraju je zatvorili. Lagali su nas na sve načine”, kažu radnice tekstilne tvornice Estare Culto u Velikom Trgovišću, koje su od prije nekoliko dana na prisilnom godišnjem odmoru.

“Do sada se nismo usuđivale govoriti, ljudi su znali dobiti otkaze zbog takvih priča, premda su bile istinite. Ali sada kada smo sve izgubile, zašto ne bismo rekle… Ne tražimo ništa što nije naše, što nije zarađeno. To smo pošteno zaradile”, dodaju Ružica Buhin i Jadranka Bedek.

Šivali su se tu kostimi za političarke i političare, poput Jadranke Kosor i Ive Josipovića, ostajalo se prekovremeno jer je bila riječ o specijalnim narudžbama i kratkim rokovima izrade. Ni ti prekovremeni sati radnicama većinom nisu plaćeni.

Sjedimo u lokalnom kafiću jer radnici, kojih je na kraju bilo oko 150, od 8. travnja više ne mogu ući u pogon – portu nadzire zaštitar. Ružica Buhin i Jadranka Bedek u rukama drže fascikle s dokumentima o neuplaćenim doprinosima i isplaćenim plaćama, koje je teško tako nazvati. Kažu nam da im od 2012. godine nisu uplaćivani doprinosi, a ionako male plaće, u prosjeku 2600 kuna, dobivale su na rate, s tim da su im i te rate često isplaćivane kao jubilarne nagrade, uplate s privatnog računa i slično. Inspekcija rada u tvrtki nije bila.

Među dokumentima koje nam pokazuju je i onaj iz kojeg vidimo kako je Ružica Buhin, koja u toj tvrtki radi godinama, u međuvremenu promijenila nekoliko poslodavaca registriranih na različitim adresama, a da se iz tvornice nije makla.

“Oni su to planirali davno, znali su oni”, rezignirano kažu.

Za šivaćim mašinama, peglama i strojevima žene čine većinu radne snage – šefovi i direktori odreda su muškarci. Prema radnicama su znali biti jako neugodni.

“Kaj buljiš k’o tele u šarena vrata?” otresli su se na jednu radnicu.

Nekada prosperitetna tvrtka, poznati Heruc, preimenovan je u Estare Culto, mijenja vlasnika i pogon seli u Veliko Trgovišće, samo nekoliko kilometara od Tuđmanove rodne kuće. Šivali su se tu kostimi za političarke i političare, poput Jadranke Kosor i Ive Josipovića, ostajalo se prekovremeno jer je bila riječ o specijalnim narudžbama i kratkim rokovima izrade. Ni ti prekovremeni sati radnicama većinom nisu plaćeni. Radilo se i za vanjsko tržište, a plaće svejednako nisu stizale.

Razmišljale su u nekoliko navrata o štrajku, ali poslodavac im je lani u listopadu rekao da će biti bolje, dobivale su stalna lažna obećanja koja nikada nisu bila izvršena. Uvijek su na umu imale da žele spasiti tvrtku. Prvi put su se pobunile kada im je poslodavac obećao isplatiti 1000 kuna, a isplaćeno im je samo 800 kuna. Tada su obustavile rad, na cijeli dan. Ubrzo je nađen novac da im se isplati još 200 kuna.

“To je bio početak našeg pokazivanja zuba. Kako se taj dan odmah našlo 200 kuna? Gdje tu sad ne štima? Novca znači ima, ali ga oni nisu dali”, kažu.

“Oni su to planirali davno, znali su sve…”

tvrtke Estare Culto

Uprava je na prevaru radnicama zatvorila vrata vlastite tvornice

Na kraju je u tvornici bilo 44 članova sindikata, ranije ih je bilo više od 60, no ljudi su odlazili, nalazili bolje poslove, pa je tvornica s tristotinjak radnika spala na njih 150. Nakon dugotrajnih pregovora oko zaostalih isplata, 1. travnja isplaćeno im je samo pola plaće za siječanj. Sedmog travnja bilo je zadnje mirenje, nakon čega su im rekli da od sada imaju slobodne ruke i da mogu u štrajk, a da poslodavac može u stečaj. No one su odlučile raditi do 21. travnja, jer su im obećali da će im do tada isplatiti ostatak plaće za siječanj. Osmog travnja nisu mogle ući u tvornicu. Dobile su informaciju da je u tvrtki Uskok, za što se ispostavilo da ga uopće nije bilo. A stečajni postupak je, izgleda, pokrenut još 30. ožujka, što je navodno pisao na internetskim stranicama Trgovačkog suda, ali poslodavac ih o tome nije obavijestio. To ih je šokiralo, neke radnice uopće nisu znale što se događa. Predstavnik poslodavca pozvao ih je u restoran u tvornici, rekao im da ne mogu više proizvoditi jer ih je stečajni upravitelj zatvorio i da idu na prisilni godišnji odmor. Nakon toga su krenule u akciju blokiranja Zagorske magistrale.

“Došlo nam je od srca i duše i samo smo krenule”, kažu.

Imena vlasnika tvornice u ovoj priči, poput onoga Dragutina Biondića koji je prodao Heruc, ili imena Nikole Mikića koji je tvrtku kupio i koji, prema pisanju medija, tvrdi da je “posao prepustio kolegi Zdravku Kajinu, koji je nastavio kroz teške uvjete”, a sam je ove godine s uloženih deset kuna u Rijeci osnovao četvrtu tvrtku u nizu s istim nazivom, Estare Culto Fashion j.d.o.o., zapravo nisu toliko bitna – ona su samo karakterne maske kapitala. S druge strane, ishod pravne borbe radnica i radnika, u koju će se morati upustiti, nažalost je vrlo neizvjestan, jer je pravo itekako klasno obilježeno – njegova je uloga da pod prividom neutralnosti čuva interese vladajuće klase. Jedino što može polučiti ishod drukčiji od izvjesnog jest sama borba radnica za tvrtku koju doživljavaju i koja zapravo jest njihova, borba radnica koje su, prema vlastitim riječima, spremne pokazati zube.

Besplatno se pretplatite na dvotjedni izbor članaka Radničkog portala.