Prošlotjednom posjetom Itasu iz Ivanca vidjeli smo kako danas funkcionira ova tvornica alatnih strojeva, poznata po uspješnom radničkom otporu i preuzimanju kontrole 2005. Osim obilaska same tvornice, razgovarali smo s Dragutinom Vargom, sindikalnim povjerenikom i predsjednikom Upravnog odbora.

U četvrtak 20. listopada posjetili smo tvornicu alatnih strojeva ITAS Prvomajska d.d., poduzeće iz Ivanca u Varaždinskoj županiji čiji radnici su prije 11 godina ispisali najslavnije stranice radničke borbe u suvremenoj Hrvatskoj. Osim obilaska same tvornice, obavili smo i razgovor s Dragutinom Vargom, sindikalnim povjerenikom i predsjednikom Upravnog odbora te jednim od lidera i organizatora radničkog preuzimanja tvornice 2005. Budući da je slučaj Itasa izrazito važno praktično iskustvo za radničko organiziranje i sve borbe koje su pred nama, s Vargom smo prošli kronološki period od 2005. do danas.

Video: Razgovor s Dragutinom Vargom

Na ljeto 2005. ITAS je bio u katastrofalnom stanju. Iako je posla i narudžbi bilo, radnicima se mjesecima nisu isplaćivale plaće što je čest slučaj u domaćim tvornicama. S Marijom Brezovec na čelu tadašnji su vlasnici imovinu firme prodali samima sebi, tj. novoosnovanoj tvrtki-kćeri, čime je ITAS ostao bez nekretnina i strojeva, ogoljen do kostiju. Cilj uprave bio je jasan – likvidacija i prodaja zemljišta. Međutim, pljačkaški pohod kapitalističkih direktora radnici nisu htjeli gledati prekrštenih ruku. Čim su saznali za prodaju radnici s Vargom na čelu kreću u odlučnu akciju preuzimanja tvornice. Nakon što su krajem lipnja srušili zid koji je uprava sazidala kako bi odvojila proizvodnju i dodatno oslabila opstojnost same tvornice, radnici su konačno 9. srpnja izbacili direktore i preuzeli tvornicu uz postavljene radničke straže koje su čuvale strojeve i ostalu imovinu. Varga ističe da je zadiranje u privatno vlasništvo po zakonu zabranjeno, ali radnici tada nisu tako razmišljali. Ovakav stav pokazao se ključnim i jedinim ispravnim.

Pljačkaška uprava nije birala sredstva da uništi radničko jedinstvo te su im u studenom isključili struju, vodu i grijanje, ali je to vraćeno nakon radničkog trodnevnog štrajka glađu. Postavljeni stečajni upravitelj imao je namjeru likvidacije, ali su radnici kao najveći vjerovnici na vrijeme prepoznali njegov plan, smijenili ga i postavili Ivana Polana, “stečajnog upravitelja sa socijalnom žicom”, kako ga opisuje Varga. Polan je s radnicima napravio stečajni plan kojim se nastavlja proizvodnja, a radnici su pristali odreći se svojih potraživanja kako bi ih pretvorili u vlasnički udio u novoosnovanoj firmi ITAS Prvomajska d.d. Firma je osnovana 1. siječnja 2007. po modelu radničkog upravljanja.

U obilasku tvornice, vidjeli smo nekoliko pogona u kojima radnici različitih generacija zajedno rade punom parom, uz neke od najmodernijih svjetskih alatnih strojeva koje ITAS može kupiti upravo zato što ulaže u modernizaciju vlastitog poduzeća, s obzirom na to da nema viška koji ide u džep direktorima koji se njime bogate i dalje spekuliraju, već se sva zarada racionalno raspoređuje za plaće i vitalnu proizvodnju.

Devet godina kasnije, ITAS posluje stabilno te izvozi na njemačko, austrijsko, talijansko, britansko, američko, venecuelansko i peruansko tržište. Osim što se ulaže u novu tehnologiju, zapošljavaju se i izučavaju mladi radnici, bilo oni za strojem, bilo inženjeri i programeri, a i surađuje se sa županijskim srednjim školama čiji učenici u Itas dolaze na praksu. Trenutno ih je na praksi 36.

Kako bi se razina odlučivanja spustila među same radnike, 2008. je osnovana pogonska komisija kao tijelo koje kontrolira rad upravnog odbora koji bez njihove preporuke nema ovlasti donositi odluke, a i uvijek je moguće sazvati skup radnika. Radnička solidarnost u ITAS-u vidljiva je na primjeru iz 2008. kad su se svi radnici odrekli 10 posto od plaće umjesto da 10 posto radnika ostane bez posla.

ITAS je i jedan od osnivača Zadruge za etično financiranje (ZEF), organizacije koja je pokrenula osnivanje etične banke, odnosno banke koja funkcionira na principu jedan član jedan glas, pri čemu visina uloženog kapitala nije bitna, već jednako pravo glasa imaju svi zadrugari. Dakako, ovakva se banka dijametralno razlikuje od komercijalnih banaka kojima cilj nije zajedničko upravljanje i pomaganje zajednici već gomilanje profita.

Za kraj razgovora, Varga se osvrnuo i na recentna zbivanja u Inkopu iz Poznanovca gdje su direktori i loši sindikalisti TOKG-a uspjeli razbiti radničko jedinstvo o čemu smo napisali nekoliko članaka. Na temelju vlastitog iskustva i uspješne obrane ITAS-a, Varga je ponovio ono što je ove godine govorio i u posjeti TIBO-u iz Matulja – tvornica se brani iznutra. Smatra kako su radnici Inkopa morali postaviti straže i zabraniti izvoz materijala, te inzistirati na stečaju, a ne predstečajnoj nagodbi kao legalnom lopovluku kojim se osvjedočenim lopovima daje druga šansa, dok radnici u ogromnoj većini slučajeva ostaju bez posla.

U obilasku tvornice vidjeli smo nekoliko pogona u kojima radnici različitih generacija zajedno rade punom parom, uz neke od najmodernijih svjetskih alatnih strojeva koje ITAS može kupiti upravo zato što ulaže u modernizaciju vlastitog poduzeća, s obzirom na to da nema viška koji ide u džep direktorima koji se njime bogate i dalje spekuliraju, već se sva zarada racionalno raspoređuje za plaće i vitalnu proizvodnju. Također, radničko upravljanje u Itasu jasno zastupa i interese šire zajednice budući da se zapošljavaju i uče mladi radnici koji ne bježe iz svojih gradova trbuhom za kruhom kao u mnogim opustošenim sredinama.

Zbog navedenih uspješnih rezultata pobune iz 2005., mlađe i nadolazeće generacije radnika ITAS-a se svakako moraju boriti da očuvaju postojeće radničko upravljanje.