U konzervama Tiska Radničko pismo o uvjetima rada na kiosku

Kiosci Tiska već godinama nisu samo mjesto prodaje standardnih artikala, već se broj usluga drastično povećao, što će reći i profit same firme. Međutim, plaće radnica i radnika vrte se oko mizernih 3000 kuna, što je nedostatno za samostalan i imalo dostojanstven život. Radničkim pismom nam se javila bivša radnica kako bi opisala uvjete rada u Tiskovim ”konzervama”.

Tisak, svi već jako dobro poznajemo silne usluge, nasmijane radnike, uredno posložene police, centar usluga, zar ne? Eh, istina je grozna, zapravo, prestrašna. Kao bivša zaposlenica mogu i želim svjedočiti. Kako izgleda iza kulisa omiljenih nam limenih konzervica?

Ustaješ ujutro, kiosk otvaraš u pola šest, znači, dolaziš na svoje radno mjesto 15 minuta ranije da prebrojiš svu gomilu novina (da, moraš brojati sve, jer ako ti krivo pošalju ti plaćaš!). Prolazi tako dan, uz sto usluga: plaćanje računa, lutrija, moneygram (slanje novaca u inozemstvo), slanje paketa, kupnja e cash vise, podizanje gotovine, mjenjačnica, prodaja koncertnih karata (Eventim), prodaja flix bus karata, ENC i HAC bonovi, usluga kopiranja, usluga razvijanja fotografija, plaćanje kazni za parkiranje, prodaja raznih bonova (bon za mobitel, bon za klađenja), a na nekim prodajnim mjestima Tiska moguće je i otkupljivanje zlata.

Uslužuješ kupca, nudiš proizvode na akciji, slažeš robu, brojiš, stojiš na nogama, u konzervi, izuješ patike da izliješ krv, misliš si: “pa ajde, nema veze, sutra je novi dan, bude bolje”. Drugi dan, sve isto, treći, prolazi tjedan/mjesec/godina, a ti i dalje izlijevaš krv iz patika. Bilo bi smiješno kad bi zaposlenici imali samo problem da rade do izmalaksalosti. Znači, radiš i po mjesec dana bez slobodnog dana, imaš hrpu prekovremenih, nadaš se super plaći s obzirom na svoj trud i rad. A kad ono…. mizerija od 2900-3100 kuna!!! Ok, pređeš preko tog i ulaziš u novi dan, sele te malo s jednog na drugi kiosk (kao i pakete-ironično). Piješ hrpu kave da izdržiš jer ti dolazi roba! Znači, uz hrpu novina tebi dolazi još i nekoliko sanduka krcatih robom, brojiš sve, naravno, uslužuješ kupca, slažeš robu, upisuješ rokove, jedva dolaziš do daha, vruće je, treba ti tekućine da ne dehidriraš.

Uprljan i zmazan + još imaš “ženske probleme”, nije ti do života nego samo da popiješ frišku vodu i odeš na wc. Ali ne… pa ti nemaš sanitarije! Sav mokar, znojan, iscrpljen, polako zatvaraš svoju konzervu i krećeš u potragu za WC-om. Da bi stvar bila gora, često tada nalete novi kupci koji te zadrže još neko vrijeme. Riješiš ti to za pola sata i konačno zatvoriš na pet minuta da obaviš osnovnu ljudsku potrebu. Tu se povlači i vječito pitanje – “a kud ide teta iz kioska na WC”? Snalaziš se, jadno, dno dna, ideš u obližnji kafić, moliš se susjedima da te puste, moliš tete iz obližnjeg dućana da te puste… prestrašno. Zatim se vraćaš prema kiosku gdje te ljutito čekaju bijesni kupci – “pa gdje si ti dosad?”.

Usluga je sve više, plaće su sve manje, radnici rade bez slobodnog dana, bez plaćenih prekovremenih, bez volje, umorni i iscrpljeni, plaćaju sve, željni ljudskih uvjeta. Znam da su se u ovoj priči prepoznali svi. Poštovani kolege i kolegice, morate biti svjesni toga da je Tisak bez vas nula, pozivam vas da se ujedinite i zatvorite vaše kioske na sat vremena, izborite se za svoja prava i ne dajte nikome da vas podcjenjuje.