Tvornica strahovlade Pismo o uvjetima rada u pogonu Boxmarka u Slavonskom Brodu

Nakon što smo objavili članak o izrabljivanju radnica i radnika Boxmarka u Zlatar Bistrici, radničkim pismom nam se javila i bivša radnica Boxmarka u pogonu u Slavonskom Brodu. Radnica je opisala sistem vrijeđanja, podmetanja i pritiska na radnice od strane nadređenih što je rezultiralo padanjima u nesvijest, tabletama, plakanjima i odlascima mnogih šivačica iz firme.

Poštovani,

javljam se u vezi Boxmarka u Slavonskom Brodu.

Radila sam od samog početka otvaranja firme u Brodu 2015. s tim da sam u prvoj grupi žena išla u Varaždin (Trnovec) na obuku. Ubrzo su me digli sa mašine da budem kontrola i kasnije u Brodu su me digli još gore za Q-wall. Još u Varaždinu se vidjelo da radnici nemaju nikakva prava. Galame je bilo svaki dan, nije se smjelo pričati ni okretati, ići na wc i za svaku grešku se skupi delegata nadređenih i dok šivačica radi galamilo se na nju. Pomišljala sam da kod nas neće biti tako.

Međutim, sve se to isto od početka događalo i u Brodu. Konstantno vrijeđanje, galama, ponižavanje radnika i tjeranje radnica koje im se ne sviđaju (primjerice, jer znaju i odgovoriti) da šivaju i kako se ne smije, kako bi im kasnije dali otkaz.
Među nadređenima nema nikakve sloge i rade jedna protiv druge. Sa strahom i grčem u želucu su mnogi, kao i ja, išli na posao jer ne znaš za šta će te taj dan maltretirati.

Žene u Sl.Brodu su padale u nesvijest…pile normabele…puno žena je plakalo. Borile su se za posao, ali nadređene, i iz Varaždina i naše iz Broda, su bile gore od diktatora!

Ženama su se namještale kazne, one koje nisu ni šivale da bi dobile otkaz, čak su kontrole popisivale njihove greške umjesto njih i mene su na to tjerale. Morala sam nositi komade s greškom šivačicama koje nisu taj komad ni šivale da potpišu, ali ja sam im govorila da to nisu njihove greške i ako neće nek ne potpisuju. Žene su moj rad i odnos prema njima poštivale. Nisam nadređenima pasala jer sam radila sve kontra, uvijek bila nasmijana i razgovarala sa svim radnicima. Mene su tjerale, a najviše Tatjana Aračić, uvijek se istresala na mene govoreći mi da joj idem na živce,da sam glupa,ako neku grešku propustim da si kupim naočale,da sam ćorava….pa me stavi za mašinu i nakon 5 min dolazi i vrišti da gdje sam i tko mi je rekao da idem za mašinu, da ja kao kontrola ne smijem šivati, marš iz linije itd. Nisam to mogla podnijeti i izgalamila sam se i ja na nju i cijela firma me čula i dala otkaz nakon 8 mjeseci rada. Nitko od njih mi nije došao da pita šta je bilo, a Tatjana Aračić je prešutila o svemu i nitko me nije ni zvao i dan danas ne znaju zašto je ona mene toliko napadala, a bila sam najbolja kontrola. Što se tice wc-a, istina je da se ne smije ići jer ako ideš gubiš postotak i evo ih kod tebe i slijedi ponižavanje. Doslovce su maltretirali žene. Kontrole su rezali komade da okrive šivače, skrivali komade i optuživale šivače da ih iznose iz firme.

Kada se mijenjao način šivanja, nadređene nam nisu dolazile javiti nego kad se komadi od kupca vrate dobijemo opet lekciju, i još Tatjana Aračić sebe štiti i kaže svima u oči i nama da je rekla, a nije. Ima ih još takvih.

Radilo se dosta prekovremeno, ali smo se morali odjavit u 15h kao da smo otišle kući, a ostajale smo satima. Godišnji nisu davali jer firma mora biti na prvom mjestu bez obzira kakav privatni problem imaš.

Nema u toj firmi međuljudskog odnosa niti sloge, i vrhunske šivače su otjerali ili ih izbacili iz firme. Mislim da samim time što ih mjenjaju ko čarape vidi se da nešto ne štima u firmi, a to je vodstvo tima i nesloga!

Mnogo žena je imalo volju, al eto glavne su ih se riješile i nije mi jasno da žene i dalje šute.

S poštovanjem,

Valentina Soldan.