Tribina o zabrani štrajka u Croatia Airlinesu Javna rasprava o nedavnoj odluci sudova kapitalističke države

Povodom prošlomjesečnih sudskih zabrana štrajka u našoj najvećoj aviokompaniji, u Zagrebu je jučer održana tribina “Zabrana štrajka u Croatia Airlinesu”. Tribinu je organizirao Radnički portal, a gosti su bili sindikalisti iz Croatia Airlinesa Ivana Lojo i Antonio Čorak, te Mijat Stanić iz Nezavisnog cestarskog sindikata, uz moderaturu našeg člana Dimitrija Birača.

U Gradskoj knjižnici Bogdan Ogrizović u Zagrebu jučer je održana tribina “Zabrana štrajka u Croatia Airlinesu”. Na tribini su govorili Ivana Lojo (SKOZ), Antonio Čorak (ORCA) i Mijat Stanić (NCS), a moderirao je član Radničkog portala Dimitrije Birač. Tribina je održana povodom prošlomjesečnih sudskih zabrana štrajka u našoj najvećoj aviokompaniji, a razgovaralo se o neuspjelim pregovorima između sindikata ORCA i Uprave Croatia Airlinesa, uvjetima rada u firmi, sudskim obrazloženjima zabrane štrajka, kao i mogućim implikacijama koje bi ovakav sudski postupak mogao imati po daljnji položaj i prava radništva u Hrvatskoj.

Na početku tribine, o razlozima za štrajk i najavljenim terminima neodržanih štrajkova govorio je Antonio Čorak. Podsjetio je na ujedinjenje tri sindikata u ORCA-u da bi se dostigla reprezentativnost, nakon čega su uslijedili pregovori za Kolektivni ugovor, koji nisu imali pomaka više od dvije godine. Zbog toga je najavljen štrajk najprije u srpnju ove godine, ali je odgođen zbog lažnih Plenkovićevih obećanja koja su bila samo kupovina vremena, pa je štrajk najavljen za 9. kolovoza. Štrajk je zabranjen skandaloznim sudskim odlukama, najprije zagrebačkog Županijskog suda (o “nepostojanju dobre vjere”), a nakon žalbe odluka je potvrđena i na višoj instanci (Vrhovni sud) ali sa drugačijim obrazloženjem – “neispunjenje zakonskih pretpostavki za štrajk”. Čorak je naglasio apsurdnost ovakve odluke, jer je proces koji prethodi štrajku u potpunosti ispoštovan.

Vrijeme između dva leta je na minimumu, kabinsko osoblje se nije zapošljavalo 10 godina, a tek nakon najave štrajka nekim radnicima je ugovor na određeno promijenjen na neodređeno.

O uvjetima rada stjuardesa u CA govorila je Ivana Lojo. Istaknula je da su uvjeti rada sve gori i gori, vrijeme između dva leta je na minimumu, kabinsko osoblje se nije zapošljavalo 10 godina, a tek nakon najave štrajka nekim radnicima je ugovor na određeno promijenjen na neodređeno. Sve to rezultira i odlascima iz kompanije, pogotovo se to odnosi na pilote i mehaničare, koji idu van raditi za puno veću plaću. Upozorila je na problem koji imaju sezonski radnici, koje i nakon sezone zadržavaju kao sezonske umjesto da se prime za stalno. Sve većoj opterećenosti kabinskog osoblja svjedoči i nedavno kašnjenje leta za Dubrovnik, jer su na raspolaganju bile dvije stjuardese, a avion ne smije poletjeti ukoliko tri stjuardese nisu prisutne, a to je riješeno tako što je angažirana stjuardesa čije je let tek završio. O lošim uvjetima rada govori i to da se dio plaće mora trošiti na odjeću i šminku, koja je propisana, a troškove ne snosi kompanija.

Mijat Stanić je upozorio na sličnosti sa događanjima u HAC-u od prije pet godina, jer se i tamo radilo o zapuštanju kompanije izraženu i kroz npr. nenabavljanje potrebne opreme. Stanić je rekao da bez štrajka nema rješenja radničkih problema, a sad im se ovim sudskim odlukama oduzima to pravo. NCS je tri puta najavljivao štrajk i svaki put nakon najave zahtjevi sindikata bili su ispunjeni. Osim članstva za rad sindikata su bitni medijska prisutnost i novac, koji je potreban za financiranje štrajka. Osim pismene podrške radnicima CA spreman je dati i novčanu podršku, ističući važnost solidarnosti među sindikatima, koja je neophodna jer su zakoni pisani po mjeri jačega, odnosno poslodavaca.

Moderator je upozorio na izjave koje dolaze iz Samostalnog hrvatskog sindikata zaposlenika u zrakoplovstvu (SHSZUZ), čiji je predstavnik na sudu bio svjedok optužbe. Lojo je odgovorila da od 1000 zaposlenih, njih 300 do 400 radi u operativi (piloti, kabinsko osoblje, mehaničari), dok se ostatak odnosi uglavnom na administraciju i menadžere, koji uglavnom popunjavaju gore spomenuti sindikat, čiji je predstavnik na sudu svjedočio protiv sindikata koji su se odlučili na štrajk. Dodala je da su uvijek nastojali biti korektni prema SHSZUZ, pa je tim više iznenađuje njihov stav. Čorak je dodao da je uprava učlanjivala ljude u SHSZUZ.

Nakon toga je otvorena tema štrajka solidarnosti. Stanić je objasnio da se u štrajk solidarnosti može ući dva dana nakon početka štrajka i da su pravila vezana uz njega fleksibilna, jer može trajati po želji, ali ga mora provesti reprezentativni sindikat. Istaknuo je da je on za štrajk solidarnosti u slučaju štrajka u CA. Lojo je kao primjer solidarnosti navela podršku željezničara i kontrolora leta 2013. godine za vrijeme devetodnevnog štrajka. Dodala je i da nakon svake najave štrajka dolazi tužba od uprave, a kao dodatnu poteškoću smatra medijski tretman koji ih prikazuje kao previše plaćene radnike, a da bi u slučaju štrajka solidarnosti ta medijska slika bila drugačija. Napomenula je i da u slučaju štrajka postoji lista od 20 do 30 letova koji moraju biti odrađeni.

Osim pismene podrške radnicima CA Stanić je spreman dati i novčanu podršku, ističući važnost solidarnosti među sindikatima, koja je neophodna jer su zakoni pisani po mjeri jačega, odnosno poslodavaca.

Moderator je otvorio pitanje svjesnosti sindikata o najavi štrajka u špici sezone. Čorak je rekao da štrajk nema smisla u veljači i da je najbolje vrijeme za štrajk srpanj i kolovoz jer tad štrajk ima najjači efekt i potencijal nanošenja veće štete kompaniji, da može napraviti najjači pritisak na Upravu, što je jak adut za prihvaćanje zahtjeva štrajkača. Osim udarnih ljetnih mjeseci štrajk bi, kaže Čorak, podjednak efekt mogao imati još jedino u doba božićnih i novogodišnjih praznika.

Iz publike su došle konstatacije i pitanja o tome da se štrajk solidarnosti često najavljuje a nikako da se dogodi, te čemu služe sindikalne središnjice. Čorak je odgovorio da ORCA postoji tek godinu dana, da nisu ni u jednoj središnjici i da ih središnjice nisu kontaktirale. Stanić je odgovorio da ne očekuje puno od središnjica, pomoć se uglavnom svodi na to da središnjica ustupi prostorije za pressicu, a puno ne očekuje jer središnjice nemaju sredstva za štrajkački fond.

O sastanku sa Plenkovićem, koji je doveo do odgode štrajka najavljenog za srpanj, Čorak je rekao da bi i danas isto postupili, jer štrajk u kolovozu bi imao iste efekte kao u srpnju, a ovakvu sramotnu odluku sudova nije se moglo očekivati. Dodao je da su slali nekoliko pisama premijeru i da ni na jedno nisu dobili odgovor i da su iz toga izvukli pouku da Plenkoviću ne trebaju vjerovati. Stanić je dodao da prvo treba ići u štrajk, pokazati mišiće, pa tek onda ići u pregovore s Vladom, ali da za takve stvari treba iskustva. Lojo je dodala da su ispali naivni, ali da uče na vlastitim greškama.

Iz publike je došlo novo pitanje, o daljim planovima sindikata u CA. Lojo je je odgovorila da će se ići na Ustavni sud, kao i na Europski sud za ljudska prava, te da se pregovori za kolektivni ugovor nastavljaju i da ne odustaju od svojih zahtjeva. Dodala je i da se radi o iscrpljujućoj borbi, i da se dosta radnika sprema otići, a najtraženiji su piloti i mehaničari. Moderator je postavio pitanje o predstavnicima radnika u Nadzornom odboru, jer se radi o dvije istine i različitim brojkama koje te dvije strane prezentiraju. Čorak je odgovorio da imaju većinu u Radničkom vijeću i predstavnika u Nadzornom odboru, ali da Nadzorni odbor nema neki bitniji utjecaj, i da od njega nema ni štete ni koristi. Stanić je iznio prijedlog o prosvjedu podrške radnicima CA i da bi to bila prilika za okupljanje i jaču suradnju sindikata.

Tribina je privedena kraju završnim riječima učesnika, Čorak je rekao da priželjkuje u Hrvatskoj solidarnost onakvu kao u Francuskoj, kada stane pola države zbog jedne firme, Lojo je rekla da treba jačati zajedništvo i solidarnost, a u istom tonu je završio i Stanić rekavši da postoji potreba široke sindikalne suradnje. Svježa vijest o uspjehu štrajka u Leistritzu popraćena je aplauzom.

Na tribini je, između ostaloga, zaključeno:

1. Da je zbog skandalozne sudske presude o zabrani štrajka radnica i radnika Croatia Airlinesa, potrebno okupiti borbene sindikate koji bi na zajedničkom sastanku dogovorili naredne korake, a s ciljem organiziranja prosvjeda upozorenja.

2. Da je štrajk solidarnosti izuzetno jako oružje koje je danas radnicima na raspolaganju. U budućnosti je nužno bolje se pripremiti na organiziranje štrajka solidarnosti i ostvariti bolju komunikaciju s radnicima koji bi ga trebali provesti dodatno ih motivirajući i pojašnjavajući im da štrajkom solidarnosti jačaju i svoju klasnu poziciju.