Štrajk vozača Ubera Revolt radnika i samozaposlenih obrtnika

Nedjeljni štrajk vozača Ubera u Splitu pokazao je da plaćenički mediji već više godina stvaraju lažnu sliku o realnim mogućnostima i uvjetima rada preko ove prijevozne aplikacije. U tekstu pred nama stoga razgovaramo o uzrocima i zahtjevima štrajka, kao i radnim uvjetima radnika i samozaposlenih obrtnika – dvaju najbrojnijih skupina u sustavu Ubera.

U nedjelju 11. kolovoza u medijima se pojavila važna vijest – dio vozača Ubera stupio je u osmosatni štrajk. Od 7 do 15 sati u Splitu je 300-tinjak radnika i samozaposlenih obrtnika ugasilo svoje aplikacije i na taj način izrazilo nezadovoljstvo svojim trenutnim položajem, a najavili su i nove akcije. Ova je vijest iznenadila mnoge, budući da liberalni mainstream mediji u Hrvatskoj Uberu godinama rade reklamu i glancaju imidž (poglavito Babićev Index.hr), ali štrajk vozača Ubera u svijetu nije nepoznat – u svibnju su štrajkali vozači u nekoliko država, dok je u nekim državama Uber bio i zabranjen. O radnim uvjetima, uzrocima štrajka, složenoj klasnoj kompoziciji, sukobljenim interesima, kao i zahtjevima štrajkača razgovarali smo s nekoliko sugovornika.

Za početak, vrijedi se ukratko upoznati s radnim uvjetima radnika i samozaposlenih obrtnika, dvaju najvećih skupina vozača Ubera.

Jedan od sudionika štrajka bio je i jedan radnik koji za Uber vozi već godinama. On nam je za početak opisao radne uvjete kod krupnih poduzetnika. Od ukupno 4000 vozača koliko trenutno vozi preko Ubera, oko 2000 njih radi za 5 krupnih poduzetnika (Zero transporti j.d.o.o., Kraja j.d.o.o., Nakić j.d.o.o. itd).

“Donedavno sam vozio za jednu krupnu tvrtku koja je imala 500 vozača. Tamo se radilo preko ugovora o radu s prijavom na 2 sata, ali sam dnevno vozio 8 – 10 sati. Velika većina poslodavaca posluje tako, van zakona; radnike prijavljuje na 2 sata, a mnogim radnicima to odgovara jer su pod ovrhama, pa im je isplata na ruke prihvatljiva. Na taj način tvrtke radnicima plaćaju manje doprinose, a firma se brzo zatvori čim treba ući u sustav PDV-a, te se otvori nova. Na taj način posluju svi krupni poduzetnici preko Ubera”, kaže nam naš sugovornik, te dodaje kako većina poslodavaca uzima proviziju od 10 posto, iako ima i nekih koji uzimaju 15 ili 20.

“Nakon što Uber uzme svojih 25 posto, a poslodavac svojih 10 posto, radnicima ostaje mršava plaća”.

Da su radni uvjeti za Uber prekarni najbolje pokazuju sljedeće informacije.

Velika većina poslodavaca posluje tako, van zakona; radnike prijavljuje na 2 sata, a mnogim radnicima to odgovara jer su pod ovrhama, pa im je isplata na ruke prihvatljiva.

“Radi se i nedjeljama, blagdanima, praznicima i noću, ali taj rad nije dodatno plaćen. Dodataka na plaću, kao što su regres, božićnica ili uskrsnica nema, a radnicima nisu plaćeni ni putni troškovi. Godišnji odmor nije reguliran. Radnici uglavnom sami određuju kada će voziti, osim ako dijele auto sa još nekoliko vozača. Meni nije kasnila plaća nikad, ali znam dosta radnika kojima jest, pa čak i one koji su na kraju ostali neisplaćeni, ali Uber o tome ne vodi računa – njih samo zanima njihovih 25 posto”, govori nam radnik.

Osim toga, odlazak na posao predstavlja i stalni rizik od tučnjava s drugim taksistima. Napadi na vozače Ubera od strane starih taksista pojavili su se još prije 3-4 godine, posebice oko zagrebačkog aerodroma. U nedavnom članku u Jutarnjem listu, opisano je opsadno stanje koje za vrijeme ljetnih noći vlada Splitom. U potrazi za zaradom, na tisuće vozača bori se oko turista, pri čemu mnogi voze ilegalno i siju strah među drugim vozačima.

Prekarni rad bez (pune) prijave, dodatno plaćenog rada nedjeljama, blagdanima i noću, reguliranog godišnjeg odmora, dodataka na plaću i putnih troškova, a sve uz realnu opasnost od razbijene glave u noćnim satima – eto kako izgleda svakodnevica za većinu radnika Ubera! Dio poslodavaca, uglavnom sitnih obrtnika, radnike uredno prijavljuje i posluje u skladu sa zakonom, ali za njih radi manjina radnika.

I sitni obrtnici s kojima smo razgovarali potvrđuju da velika većina poslodavaca radnike prijavljuje na 2 sata i posluje van sustava PDV-a, ali dodaju kako Uber Hrvatska to svjesno i odobrava jer zna da je poslovanje po zakonu neisplativo, pa bi mnogi odustali. Jedan sugovornik kaže kako su mu u knjigovodstvu Ubera jednom prilikom jasno rekli da se “Uber s PDV-om ni ne isplati raditi”.

Iz istog razloga, Uber mami vozače da otvore vlastiti obrt jer mali obrt ne ulazi toliko brzo u sustav PDV-a. Mnogi na to i nasjedaju, što pod direktnim nagovaranjima Ubera, što pod utjecajima medijske mašinerije koja reklamira Uber pod krilaticom “Budi sam svoj gazda”. Tu dolazimo do druge skupine koja je u nedjelju štrajkala – samozaposlenih obrtnika.

“Uber mami ljude da otvore obrt, a mnogi na to nasjedaju iako zaboravljaju na amortizaciju, gorivo i ostale troškove. Na kraju shvate da jedva krpaju kraj s krajem, bilo da imaju svoj auto, bilo da uzimaju auto u najam, ali kada dođe do toga već je kasno. To je sudbina mnogih samozaposlenih ljudi koje je Uber nagovorio da otvore svoje obrte. Prema mojim izračunima, samozaposleni nakon provizije Uberu, te ostalih troškova automobila, u Zagrebu zapravo vozi za 80 lipa po kilometru”, smatra naš sugovornik, te dodaje kako problem predstavljaju i tzv. premium partneri, privilegirani poduzetnici.

“Uber govori da spaja korisnika s najbližim vozačem, ali to nije uvijek istina. Premium partneri automatizmom dobivaju bolje i duže rute na kojima se može zaraditi više. Što se tiče njihove zarade, znam da jedan premium partner koji ima 80-ak vozača tjedno zaradi 350.000 kuna, dakle njemu ode najmanje 35.000 kuna tjedno ako mu je provizija 10 posto”, govori nam radnik.

Uber mami ljude da otvore obrt, a mnogi na to nasjedaju iako zaboravljaju na amortizaciju, gorivo i ostale troškove. Na kraju shvate da jedva krpaju kraj s krajem.

Osim što su privilegirani, premium partneri znaju i pokrasti radnike i pobjeći van zemlje – takav je prošle godine bio slučaj Mislava Buntića koji je opljačkao 300-tinjak radnika i pobjegao u BIH sa otprilike 3.000.000 kuna. Uber se ispričao, ali nadoknadu štete radnicima nije platio.

Konačno, prošlogodišnji zakon prema kojem vozilo Ubera ne smije biti starije od 7 godina, dodatno je otežao položaj samozaposlenim obrtnicima ili radnicima koji žele voziti s vlastitim vozilom. Ovaj zakon donesen je u izravnom interesu vlasnika rent-a-car kompanija koje su od dolaska Ubera ostvarile izrazito visoke stope profita.

Nakon svega navedenog, nije ni čudo da se dio radnika i samozaposlenih u nedjelju odlučio na štrajk. Kap koja je prelila čašu bilo je ukidanje fiksnih cijena za neke rute koje time postaju neisplative (pr. splitski aerodrom, plaža Zrće). Kao neposredne zahtjeve, radnik nam je istaknuo: smanjivanje provizije Ubera s 25 na 10 – 15 posto, prestanak prakse isključivanja i trajne deaktivacije vozača s platforme u slučaju odbijanja ekonomskih neisplativih vožnji, vraćanje fiksnih cijena i povećanje cijena kilometra u gradu Zagrebu, prestanak privilegiranja premium partnera.

Štrajk je organiziran bez sindikata, inicijativom samih radnika preko Facebooka i WhatsAppa. Naš sugovornik kaže kako su krupni poduzetnici razmišljali da se priključe štrajku, ali su na kraju podvili rep i rekli svojim vozačima da voze. Očekuje da će od strane Ubera vjerojatno biti nekih oblika penalizacije za štrajkače, a sam štrajk ipak smatra uspješnim jer se uključila Uberova automatska sekretarica i javljala da je povećana potražnja za vozilima, ali i jer je problematika dospjela u medije. Iz Ubera su reagirali odgovorom u kojem su rekli kako su “svi vozači koji voze na Uber platformi samostalni poduzetnici s registriranim tvrtkama ili obrtima”. To je potpuna laž kojom Uber ujedno i pere ruke od svega.

Radnici svoju borbu i dalje vode bez sindikata.

“Trenutno nemamo sindikat, bilo je pokušaja organiziranja, ali mnogi radnici se boje bilo kakvog sindikalnog organiziranja, dok dio jednostavno ne shvaća da je potrebno organiziranje i ujedinjavanje. Radnici se tako zasad okupljaju preko facebook grupa”, zaključno nam govori.

Protekle godine poslovanja Ubera u Hrvatskoj mogu nas navesti na mnoštvo zaključaka u pogledu realnosti liberalizacije tržišta i spuštanja cijene rada, naravi samog kapitalističkog načina proizvodnje, konkurencije i monopola, ali mi ćemo širu analizu o Uberu ostaviti za neki drugi tekst. Nas u ovom tekstu više zanima daljnji tijek radničke borbe, poglavito pitanje organizacije i ciljeva.

Prvo, valja ukratko izložiti hijerarhijski pregled šest skupina koje trenutno postoje u Uberu:

1. Uber Hrvatska – radi se o podružnici Ubera, američke multinacionalne korporacije koja od svake vožnje ubire 25 posto provizije. Tvrtku Uber Hrvatska stoga zanima jedino što redovnije ubiranje spomenute provizije, a na koji način – njima nije bitno. To je između poduzetnika (uber partnera) i države.
2. Krupni poduzetnici – tvrtke koje zapošljavaju nekoliko stotina vozača. Po procjenama naših sugovornika, 5 takvih tvrtki zapošljava oko 2000 vozača, odnosno polovicu od ukupnog broja. Izbjegavaju sustav PDV-a.
3. Srednji poduzetnici – tvrtke koje zapošljavaju nekoliko desetina vozača. Radi visoke fluktuacije (odljeva i priljeva) radne snage, njihov broj teško je odrediti. Ima stabilnijih koji imaju i status premium partnera, ali dio zasigurno iz mjeseca u mjesec pada među sitne poduzetnike.
4. Sitni poduzetnici – obrtnici ili tvrtke koje zapošljavaju nekoliko radnika. Radi konkurencije i drugih nepogodnosti, nalaze se u stalnom riziku od propadanja.
5. Samozaposleni – obrtnici koji nemaju nijednog zaposlenog, već izrabljuju sami sebe. Posluju na samom rubu isplativosti.
6. Radnici – grupa koja nema svoju tvrtku ili obrt, već voze za drugoga (bilo da imaju svoj auto ili ne). Većina teško preživljava, a dio sačinjavaju i ovršeni ljudi.

Posljednje dvije grupe uvjerljivo su najbrojnije i one na svojim leđima osjećaju najveći teret agresivnog i divljeg načina poslovanja Ubera. Osim toga, upravo su radnici i samozaposleni ti koji svojim radom stvaraju višak vrijednosti i obilno hrane manjinu iz prve tri grupe. Nedjeljni štrajk predstavlja važan korak za sve njih i borba sada ne smije posustati, već upravo suprotno – treba preći u nove faze. Ali, pod čijim vodstvom i pod čijim uvjetima? I s kojim ciljevima?

Kao što smo vidjeli u tekstu, nedjeljni štrajk deklarativno su podržali krupni poduzetnici, ali su na kraju odustali. Čak i da nisu, radnici ne smiju ni krupnim ni srednjim poduzetnicima dozvoliti da preuzmu organizaciju štrajka i daljnjih akcija jer oni imaju vlastite materijalne interese koji su u direktnoj suprotnosti s interesima radnika. Njih može smetati ukidanje fiksnih cijena jer im je to udarac za profit, ali s navedenim prekarnim uvjetima rada i izbjegavanjem sustava PDV-a oni nemaju problema. Krupni i srednji poduzetnici parazitiraju na činjenici da su mnogi radnici ovršeni; znaju da tim radnicima odgovara isplata na ruke, što znači manje doprinose, izbjegavanje dodatnog plaćanja za rad noću, nedjeljom ili praznicima itd. Iako se poduzetnici generalno znaju prikazivati kao velike žrtve, radnici moraju znati da oni ne podnose nikakav teret, već žive sasvim lagodno. Uostalom, nije isto onome koji radi lošeg poslovanja trenutno nema za režije i onome koji nema za novi BMW!

Krupni i srednji poduzetnici parazitiraju na činjenici da su mnogi radnici ovršeni; znaju da tim radnicima odgovara isplata na ruke, što znači da im ne moraju uplaćivati doprinose, dodatno plaćati rad noću, nedjeljom ili praznicima itd.

Iako se radi o kolebljivoj klasi, sitni poduzetnici trebali bi se priključiti radnicima i samozaposlenima, a ne vjerovati obećanjima Ubera jer i oni žive i posluju sve teže. Na taj način može se stvoriti savez koji će se, pod vodstvom radnika, boriti za daljnje ciljeve.

Stigli se sindikalno organizirati ili ne, obespravljeni vozači Ubera trebali bi se svakako početi povezivati sa drugim radnicima. Nedavno su iz sindikata vozača najavili štrajk upozorenja za 23. kolovoza, a onda i generalni štrajk za početak školske godine. To je sjajna prilika za povezivanje s vozačima i za zajednički štrajk.

Također, u nedjelju su štrajkači spomenuli i metodu blokade prometnica – ona je sasvim legitimna i ispravna. Kada štrajkaju učitelji, nema nastave, kada štrajkaju strojovođe, nema željezničkog prometa, a kada štrajkaju vozači – blokiran je promet. Gdje drugdje da se vozači bore za svoje interese ako ne na cesti? Iako ne sumnjamo da će Vlada, Uber i privatni mediji vršiti pritisak na štrajkače, oni se ne smiju dati slomiti, već što bolje organizirati u grupama. Za sigurnu blokadu jedne glavne prometnice dovoljno je 20-ak automobila, dok bi blokada nekoliko glavnih prometnica paralizirala grad. Na taj način izvršio bi se pritisak na državu koja će morati reagirati i saslušati radničke zahtjeve, htjela ili ne. I za ovu metodu bi dakako bilo mnogo bolje da su radnici sindikalno organizirani.

Poslovanje Ubera u Hrvatskoj (pa i svijetu) sasvim je upitno, naročito nakon kraha na njujorškoj burzi. Radnici i samozaposleni obrtnici u svojim daljnjim akcijama mogu tražiti neposredne zahtjeve koje je naš sugovornik istaknuo u tekstu, ali bi se svakako trebali sindikalno organizirati i boriti za generalno drukčiji i reguliraniji sustav, budući da je ovaj ionako neodrživ.