Štrajk u Uljaniku i 3. maju – štrajk solidarnosti u Hrvatskoj! Počinje radnička borba za brodogradnju

Već godinama nisu postojale tako povoljne okolnosti za oštar zaokret prema generalnom štrajku. Uz radnike Uljanika i 3. maja koji su od sutra u štrajku postoji cijeli niz poduzeća čiji radnici imaju probleme s upravama. Ovaj petak njima je odlična prilika da organiziraju štrajk solidarnosti s radnicima Uljanika i 3. maja kako bi pomogli jedni drugima. Jedan štrajk podržati s pet, sedam, deset drugih štrajkova. Pred predstavnicima radnika i pred sindikatima Hrvatske sada je možda više nego ikad prije jedinstvena prilika za organiziranje najvećeg štrajka dosad. Tu priliku trebaju iskoristiti, jer ako organiziraju opći štrajk, njegovo trajanje će biti minimalno, a njegov pritisak maksimalan i riješit će sve njihove zahtjeve.

Radnici brodogradilišta Uljanik zajedno s radnicima 3. Maja od sutra u 7 sati stupaju u štrajk! Sva tri sindikata u Uljaniku usuglasila su se i formirala štrajkački odbor. Vijest Jadranskog sindikata o štrajku prenio je i Stožer za obranu brodogradnje – Uljanik (SZOBU) te pritom pozvao sve građane i inicijative da sutra daju podršku radnicima. U nastojanjima da se višemjesečni napadi na radnička prava i potraživanja preusmjere na pripreme za štrajk presudan je bio upravo utjecaj Stožera.

Onima diljem Hrvatske koji su iznenađeni ovim štrajkom treba napomenuti da radnici Uljanika od početka godine proživljavaju agoniju i da su bili svjesni da je pitanje neisplate plaće zapravo pitanje vremena.

Od zadnjeg prosvjeda radnika i odustajanja od štrajka u zadnji čas zbog nesloge među sindikatima, prošlo je sedam mjeseci. Što se promijenilo? Usporedimo li stanje pred prosvjed tada i ovih zadnjih nekoliko dana, očigledna je bitna promjena. U međuvremenu je osnovan SZOBU. U međuvremenu je taj Stožer strpljivo i mukotrpno radio na svom jačanju, na povezivanju radnika, na informiranju njih i javnosti te, konačno, na guranju sindikata da rade svoj posao. Od tri sindikata jedino je Jadranski sindikat osluhnuo Stožer, dok su ga Sindikat metalaca Hrvatske (SMH) i Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije (SIKD) koordinirano ignorirali. Vidjet ćemo kako će biti za vrijeme i nakon štrajka, ali zasad izgleda da se dogodio određeni pomak i da ga potonja dva sindikata više ne mogu ignorirati.

Od veljače i formiranja Stožera prošlo je naizgled malo vremena, tek pola godine, ali u tih pola godine Stožer je odradio bezbroj sastanaka – što svojih, što s radnicima, što s radnicima drugih poduzeća, od kojih sada možemo spomenuti i vrlo važan sastanak s članovima sisačkog Stožera za obranu Rafinerije. U tih pola godine Stožer je prošao period od totalnog ignoriranja od strane medija do njegova priznavanja kao predstavnika radnika Uljanika. Posebno kod glavnih medija poput Jutarnjeg i Večernjeg lista, Nove TV ili HRT-a ne treba gledati ni tražiti trunke simpatije i ljubavi. Pojavu Stožera u medijima treba gledati kao rezultat njegovih napora, ali i činjenice da je on realno ojačao do te razine da ga se više ne može ignorirati.

Sutrašnji štrajk posljedica je radničkih zahtjeva za smjenom Uprave, za odbacivanjem plana o likvidaciji brodograđevne industrije, posljedica je radničke želje za transparentnosti, za točnim i istinitim informacijama, za kontrolom poslovanja

No, nužno je naglasiti da postoji i treća razina medijske pokrivenosti kojoj Stožer mora težiti i koju će, vjerujemo, nakon štrajka postići. Na toj razini mediji počinju zvati Stožer u radijske i televizijske emisije, sve više pitaju Stožer o informacijama vezanim za brodogradnju, a ne samo o radničkim pravima i konačno, na toj je razini Stožer već toliko ojačao da ga mediji moraju konzultirati o najvažnijim pitanjima brodogradnje i da kroz njega moraju saslušati zaista radničku stranu bilo koje priče vezane za brodogradnju.

Neki će upozoravati i nabijati na nos činjenicu da SZOBU nije legalno tijelo i da nema što tražiti među radnicima. Možda i nije legalno tijelo, ali bez njega su sva radnička i sindikalna nastojanja prazan hod. Bez njega radničke borbe – nema. U situaciji u kojoj se našao Uljanik, a u kojoj se još nalaze 3. Maj i Brodotrogir, sami sindikati ne mogu puno. Tu jedino pomaže koordiniranost, organiziranost i motiviranost na borbu tamošnjih radnika, a to je moguće tek pod Stožerom koji, iako uključuje sindikate, ipak djeluje šire od sindikata.

To je razlog zašto toliko govorimo o Stožeru i zašto je njegova uloga u ovom štrajku izuzetno važna. Dovoljno je reći da je najavljeni štrajk u siječnju u zadnji čas otkazan i da tada SZOBU nije postojao, pa će nam sve biti jasno.

Treba još jednu stvar naglasiti, a tiče se SMH i SIKD-a. Oni imaju izuzetno bitnu zadaću, makar je možda još i nisu svjesni. Očito je da su izgubili povjerenje radnika Uljanika zbog svog ponašanja u zadnjih sedam mjeseci koje se uglavnom svodilo na omalovažavanje Stožera i dijela radnika, a koje je i započelo iznenadnim odustajanjem od najavljenog štrajka. Varaju se ako vjeruju da se povjerenje može povratiti, da mogu vratiti ugled među radnicima diljem Hrvatske samo time da se ovaj put izjasne za štrajk i da surađuju u štrajkačkom odboru, pa čak i time da prkose Upravi, iako je vjerojatnost za takav postupak minimalna.

Predstavnici SMH i SIKD-a, da biste koliko-toliko vratili povjerenje radnika vi prvi morate organizirati štrajk solidarnosti za Uljanik! Vi morate posebno reći svojim podružnicama u Puli, cijeloj Istri i Kvarneru da već sutra objave da idu u organiziranje štrajka solidarnosti. Nema čekanja! Štrajk solidarnosti u poduzećima u kojima imate svoje podružnice! Jedino ćemo tako vidjeti da ste za radnike, a ne za Upravu.

Vaš primjer će onda slijediti i ostali sindikati. U ovih nekoliko proteklih tjedana poklopile su se okolnosti kakvih nije bilo godinama i kakve zapravo omogućuju da se, ako postoji dobra koordinacija i volja, odradi najjači štrajk solidarnosti do sada. Osim radnika brodogradilišta u Trogiru koji se mogu solidarizirati u petak ujutro, ovdje postoji mogućnosti da svoju podršku daju i radnici HEP-a. Jedan od njihovih sindikalnih predstavnika Denis Geto i javno podržava štrajk Uljanika. Podrška od strane radnica i radnika Croatia Airlinesa bila bi izuzetno poželjna. Zašto? Njihovo stupanje u štrajk solidarnosti najvjerojatnije bi cijeli ovaj štrajk privelo kraju u nekoliko dana jer bi pritisak bio toliko jak da Vlada ne bi imala drugog rješenja. Osim toga, Nezavisni cestarski sindikat je nagovijestio da je spreman solidarizirati se s radnicama i radnicima CA u štrajku. S druge strane, nakon što je država preko svojeg pravosuđa sindikatima CA zabranila njihov štrajk, oni sad mogu pokazati da neće dopustiti da se slično dogodi i drugim radnicima.

Jednom kad svoju solidarnost pokažu i ostali sindikati, takav štrajk neće moći trajati dugo, a riješit će mnoge radničke probleme. Radnici će opet pokazati koliko su jaki kad su složni i koordinirani.

Ukratko, ako se sutrašnji štrajk nastavi do petka, kad je zakonski prvi dan da se i ostali sindikati solidarno pridruže, sigurni smo da će oni to i učiniti. Jednom kad svoju solidarnost pokažu i ostali sindikati, takav štrajk neće moći trajati dugo, a riješit će mnoge radničke probleme. Radnici će opet pokazati koliko su jaki kad su složni i koordinirani.

Štrajk koji sutra kreće nije samo običan štrajk. On nije tek posljedica kašnjenja plaća radnicima koji su potom odlučili stupiti u štrajk, nego puno više od toga. On je posljedica radničkih zahtjeva za smjenom Uprave, za odbacivanjem plana o likvidaciji brodograđevne industrije, posljedica je radničke želje za transparentnosti, za točnim i istinitim informacijama, za kontrolom poslovanja, on je prvi radnički korak prema promjeni. Ne treba zaboraviti da ovaj štrajk dolazi nakon što je prije sedam mjeseci izglasano odustajanje od najavljenog štrajka. Ne treba zaboraviti da radnici osjećaju da je već onaj prvi štrajk mogao riješiti puno toga i da imaju tim više očekivanja od sutrašnjeg štrajka.

Taj štrajk označava i odličnu priliku koju su radnicima pružile Uprava, lokalna vlast i država, da se dodatno povežu, da ojačaju, da se organiziraju, da između sebe riješe sva sporna pitanja koja imaju.

Iako se čini tako, proteklih sedam mjeseci ne treba uzimati kao izgubljene, zato što su prošla najava štrajka i odustajanje u zadnji čas označili rađanje Stožera, označili su inicijativu Jadranskog sindikata i bitno jačanje radničkih redova. Ovo sve se dogodilo nakon odustajanja od štrajka! Čovjek bi mogao pomisliti da je radnicima Uljanika pala motivacija i volja. Upravo suprotno! Upravo će ovim štrajkom pokazati koliko su složni i koliko su jaki!

Bilo je spomena o mogućem stečaju. Bio stečaj ili ne, neposredni i najvažniji događaj pored sutrašnjeg štrajka je sastanak skupštine dioničara 31. kolovoza. Za tu skupštinu radnici se itekako pripremaju preko SZOBU-a koji skuplja punomoći sve više sadašnjih i bivših radnika. Broj punomoći svih radnika Uljanika raste zajedno s porastom autoriteta samog Stožera. Ove punomoći dioničara i skupština dioničara mogu imati pravnu i legalnu formu, ali ta forma u radničkim rukama ne vrijedi ništa ako je bez sadržaja. A sadržaj je radnička snaga u Uljaniku! Sadržaj je autoritet Stožera!

Zbog svega ovoga, svi radnički predstavnici sutrašnji štrajk trebaju shvatiti kao presudni test izdržljivosti, kao još jedan korak prema jačanju i rastu utjecaja Stožera, prema radničkoj kontroli. Nebrojeno puta treba naglašavati da se brodogradnja može obraniti jedino na način da njeni radnici imaju utjecaj na glavne odluke o njenoj sudbini. Da bi oni to mogli ostvariti, od životne je važnosti da su jako dobro organizirani i povezani. Nikad ne smiju zaboraviti da su njihovi protivnici itekako organizirani i da će možda i mirno gledati početak štrajka i licemjerno ga pozdravljati, ali da će onda još jače zapeti da ostvare svoj plan i do kraja unište brodogradnju. Štrajk je početak ove borbe za brodogradnju, a o tome kako će ga radnici iskoristiti ovisit će i daljnji potezi Uprave, lokalnih i državnih vlasti. Činjenica je da što će ovi akteri jače napadati što će više rasti radnički otpor, do trenutka kad shvate da idu protiv čitavog društva.

Na kraju ovog teksta i ovim putem pozivamo sve radnice i radnike koji imaju problema u svojim poduzećima te one koji su i jednom iskusili štrajk – da se odazovu i da pruže svoju solidarnu ruku podrške ulaskom u štrajk solidarnosti već u ovaj petak, 24. kolovoza! Pritom zapamtite da nigdje u zakonu ne piše da štrajk solidarnosti ima rok trajanja od jedan sat. On će trajati onoliko vremena koliko vi procijenite da je dovoljno za doprinos radničkoj solidarnosti.

Pretvorimo štrajk Uljanika i 3. maja u sveopći štrajk solidarnosti! Solidarno s radnicima brodogradilišta!