Strahovlada u Brodosplitu Splitsko brodogradilište pod kormilom domaćeg kapitalista

Nakon što je 2011. dobio Brodosplit na poklon od Zorana Milanovića, iako je bilo jasno da ne zadovoljava uvjete za preuzimanjem, vlasnik Tomislav Debeljak zaveo je rijetko viđenu diktaturu među radnicima i sindikalistima koji se boje govoriti o trenutnoj situaciji. Osim toga, nalazi državnih revizija iz godine u godinu pokazuju kako Debeljak ne izvršava elemente Programa restrukturiranja, ali mu sve dosadašnje vlade gledaju kroz prste.

Pokušaji da dobijemo relevantnog sugovornika o trenutnoj situaciji u Brodosplitu, što našem portalu mogu biti jedino radnici i borbeni sindikalisti, nisu uspjeli. Razlog je strah od osvete i novih tužbi Tomislava Debeljaka, vlasnika Brodosplita, koji je spreman tužiti svakoga tko progovori o stanju u Brodosplitu. Poznato je da je protiv nekih radnika i sindikalista podigao i po nekoliko tužbi. Osim tužbi, dio standardnog Debeljakovog ponašanja su i prijetnje radnicima. Potencijalni sugovornici se ne usude ni anonimno govoriti u bojazni da će Debeljak prepoznati o kome se radi, a ako i ne prepozna, u stanju je tužiti onoga tko mu padne na pamet. Najčešća rečenica koja se može čuti od potencijalnih sugovornika je “on tuži, i samo tuži, svakoga tko mu na bilo koji način smeta”. Na suzdržannosti im, naravno, ne treba zamjeriti, jer su često u pitanju posao i obitelj.

Ovakva situacija je još jedna potvrda klasnih odnosa u društvu, odnosno govori o tome čija je ovo država i tko je u njoj svoj na svome. Debeljak, kao jedan od vlasnika velikih firmi poput Brodosplita, to zasigurno jest. S novcem koji ima na raspolaganju u stanju je podnijeti desetine tužbi protiv onih koji mu smetaju, odnosno, on tuži jer može tužiti, jer može to novčano podnijeti i platiti odvjetnike. S druge strane, tuženi, a radi se o “običnim” radnicima, od svoje plaće teško da mogu podnijeti novčani teret plaćanja nimalo jeftinih usluga odvjetnika, a da o stresu, zdravstvenim i obiteljskim problemima koji s tim mogu doći i ne govorimo. Iako u kapitalističkom društvu u samoj suštini ne postoji jednakost (budući da se to društvo temelji na ekonomskoj prisili i monopolu nad sredstvima za proizvodnju od strane manjine), čak i ova prividna, ustavna jednakost pred zakonom postoji samo na papiru. Debeljak otvoreno i bez ustezanja koristi sve prednosti svog položaja, time kristalno jasno pokazujući klasni karakter društva, i uspjeva u zastrašivanju radnika Brodosplita.

Osim tužbi, dio standardnog Debeljakovog ponašanja su i prijetnje radnicima. Potencijalni sugovornici se ne usude ni anonimno govoriti u bojazni da će Debeljak prepoznati o kome se radi.

Strah od Debeljakovih reakcija i tužbi govori tisuću riječi o stanju u Brodosplitu, a o njemu dodatno govore i nalazi Državnog ureda za reviziju Ministarstva gospodarstva za godine 2013.-2017., u kojima je najviše prostora posvećeno upravo Brodosplitu. Prije kratkog pregleda nalaza revizija treba napomenuti da se Debeljak dočepao Brodosplita izravnom pogodbom nakon što je Milanovićeva vlada prihvatila njegovu ponudu, pritom suspendirajući privatizacijski natječaj te “ignorirajući” odluku Povjerenstva za privatizaciju Brodosplita da se Debeljakova ponuda odbije jer nije u mogućnosti zadovoljiti program restrukturiranja.

Ukratko, nalazi revizija za razdoblje od pet godina (2013.-2017.) pokazuju da vlasnik ne izvršava elemente Programa restrukturiranja, također se u nalazima upozorava na neracionalnost u poslovanju, tj. da se dio sredstava državne potpore troši nenamjenski kroz isplate otpremnina radnicima, a koje su po Programu restrukturiranja trebale biti isplaćene iz sredstava kupca.

Nadalje, revizije su upozoravale da sve što se događa u Brodosplitu ne upućuje na održivost poslovanja. Također je utvrđena nedovoljna popunjenost kapaciteta, nedostavljanje avansnih garancija naručitelja za dio zaključenih ugovora, odgađanje gradnje brodova čiji su ugovori zaključeni sa društvom u vlasništvu Brodosplita zbog neriješenog financiranja. Tako smo imali slučaj da je aktualna Plenkovićeva vlada 2018. usvojila odluku o davanju državnih jamstava za osiguravanje avansnih uplata u korist kupca broda koji je ugovorio gradnju sa Brodosplitom, a kupac je u vlasništvu društva koje je u vlasništvu Brodosplita i koje je registrirano na Maršalskim otocima. Utvrđeno je i da financijski izvještaji Brodosplita nisu vjerodostojni, te da se organizacijsko i kadrovsko restrukturiranje ne provodi u skladu sa odredbama privatizacijskog ugovora. Naložene mjere od strane Državnog ureda za reviziju u objavljenim revizijama koje je trebalo poduzeti za ostvarivanje namjenskog korištenja sredstava državne potpore za restrukturiranje brodogradilišta u Splitu, kao i za ispunjenje obaveza kupca u skladu sa Programom restrukturiranja i Ugovoru o prodaji i prijenosu dionica Brodograđevne industrije Split, nisu provedene. Utvrđene nepravilnosti nastavile su da se ponavljaju iz godine u godinu.

Unatoč neispunjavanju odredbi privatizacijskog ugovora i programa restrukturiranja nije zatražen raskid ugovora, već je Vlada odlučila zaštititi vlasnika prijedlogom izmjene Programa restrukturiranja.

Ovim nalazima treba dodati da se ugovorom o privatizaciji kupac obavezao da će sredstva državne potpore koristiti u skladu s Programom restrukturiranja, a u slučaju nenamjenskog korištenja prodavatelj ima pravo raskinuti ugovor. No raskidanje ugovora se nije desilo, što jasno govori o odnosu vlada RH prema Brodosplitu, brodogradnji, industriji i radnicima uopće, i njihovoj ciljanoj odluci da se Brodosplit i njegovi radnici prepuste na milost i nemilost Debeljaku.

Sindikati Brodosplita (Nezavisni sindikat Brodosplita i Samostalni sindikat Brodosplita) su od same najave preuzimanja od strane Debeljaka, odnosno DIV grupacije u njegovom vlasništvu, upozoravali da (tada tek potencijalni) kupac nema niti financijskog niti kadrovskog potencijala za preuzimanje brodogradilišta. Također su sindikati reagirali nakon revizije za 2015. (treće zaredom u kojoj je splitski škver predmet odrade Državnog ureda za reviziju) kada su poslali priopćenje javnosti u kome kažu da punu odgovornost za sve napravljeno u privatizaciji Brodosplita snosi Milanovićeva vlada zbog nepoduzimanja mjera za namjensko korištenje sredstava državne potpore (do tada je isplaćeno 1,3 milijarde kn). Istaknuli su i da se kupac programom restrukturiranja obavezao graditi šest brodova godišnje, a nije izgrađen niti jedan.

Naveli su i da Brodosplit više nije ni tehnološki ni kadrovski sposoban proizvoditi brodove iz sektora velike brodogradnje. U priopćenju su spomenuli i visoki dug Brodosplita prema državi zbog neplaćanja naknade za koncesiju, te da unatoč neispunjavanju odredbi privatizacijskog ugovora i programa restrukturiranja nije zatražen raskid ugovora, već je Vlada RH preko Ministarstva gospodarstva odlučila zaštititi vlasnika prijedlogom izmjene Programa restrukturiranja. Ukratko sumirano, sindikati su naveli da se od odredbi ugovora ne poštuju: održivost, organizacijsko i kadrovsko restrukturiranje, vlastiti doprinos, namjensko korištenje sredstava državne potpore, odnos sa povezanim društvima, ponuda prodaje dionica radnicima, kolektivni ugovor, sredstva za isplatu otpremnina. Tome su dodali i propuste institucija države jer nisu osigurali ispunjenje obaveza kupca niti zatražili kazne za nepoštivanje odredbi ugovora.

Zadnjih mjeseci Brodosplit i Debeljak su došli u medije zbog kašnjenja isplate plaće radnicima Brodosplita u travnju, pogibije dvoje radnika DIV grupe u Kninu, nedovršenja izgradnje jedrenjaka za naručitelja iz Monte Carla, te isporuke polarnog kruzera, ali kao što je spomenuto na početku teksta – o tim temama se nitko ne usudi govoriti zbog straha od Debeljakovih reakcija. No za sve što se događalo sa Brodosplitom svaliti krivicu na Debeljaka kao izoliranog pojedinca, prikazati to kao tek devijaciju u sistemu bilo bi pogrešno i površno, zato treba podsjetiti (a na portalu smo već pisali o tome) kako je došlo do toga da se Brodosplit, kao i brodogradnja i industrija u Hrvatskoj nalaze u ovakvoj situaciji.

Radnici Brodosplita moraju naći izlaz iz trenutne strahovlade, a taj zadatak je na sindikalistima. Tko ga nije u stanju ispuniti, neka se skloni i prepusti mjesto onima koji u sebi imaju hrabrosti i elana.

Restauracijom kapitalizma na ovim prostorima pokrenut je proces privatizacija nekada velikih i uspješnih firmi i tvornica koje su bile u društvenom vlasništvu, a za koje se često od devedesetih upotrebljavao pogrdan naziv socijalistički mastodonti. Jedan od narednih strateških ciljeva elita, odnosno poduzetnika i njihovih političara i stranaka na vlasti, bio je ulazak u EU. Jedan od preduvjeta za pristupanje EU bila je privatizacija brodogradilišta u Hrvatskoj, a vlada Jadranke Kosor je 2010. raspisala javni natječaj za privatizaciju Brodosplita, na koji se jedina javila DIV grupacija u vlasništvu Debeljaka. Povjerenstvo za privatizaciju Brodosplita predlaže 2011. odbijanje ponude jer ne može ispuniti uvjete definirane Programom restrukturiranja. Unatoč tome naredna Milanovićeva vlada suspendira natječaj za privatizaciju i donosi odluku da se prihvati Debeljakova ponuda i to izravnom pogodbom. Na scenu tada stupa Debeljak i već opisano uništavanje Brodosplita koje još uvijek traje, popraćeno nedjelovanjem vlada sve do sada unatoč neispunjavanju odredbi privatizacijskog ugovora i uvjeta Programa restrukturiranja, opisanih u nalazima Državnog ureda za reviziju. Ukratko Debeljakova nekompetentna strahovlada Brodosplitom je posljedica zajedničkog interesnog djelovanja domaćih vlastodržaca, kapitala i EU institucija, koje su jasno pokazale Hrvatskoj gdje joj je mjesto u EU. Tu je jasna spremnost hrvatskih vlasti na izvjesno uništavanje brodogradnje kao dio paketa za dozvolu ulaska u EU. To su procesi koji su doveli do uništavanja brodogradnje u Hrvatskoj, procesi koji još uvijek traju.

Iako smo svjesni da je situacija zamršena, a borbeni duh gotovo slomljen, radnici Brodosplita moraju naći izlaz iz trenutne strahovlade, a taj zadatak je na sindikalistima. Tko ga nije u stanju ispuniti, neka se skloni i prepusti mjesto onima koji u sebi imaju hrabrosti i elana. Onoga tko eventualno sjedi na sindikalnoj poziciji, a radi u interesu Debeljaka, treba udariti po džepu masovnim iščlanjenjem.

Pomoć mora stići i iz Zagreba – centrala Sindikata metalaca Hrvatske mora iskoristiti sva sredstva da se izbori barem za minimum minimuma, a to je sloboda govora u Brodosplitu. Ovakvo stanje je nedopustivo, i sasvim priliči robovlasništvu. To se ne može prihvatiti kao “realno stanje stvari”! Također, u Trogiru se može povezati s radnicima Brodotrogira koji vode bitku sa drugim grobarom Brodogradnje Dankom Končarom. Oni izlaze u javnost sa svojom stranom priče, svojedobno su pokrenuli i novine Radnička besida.

Politika šutnje i čekanja sada je najgora, vidimo što su uradili Uljaniku i 3. Maju. Radnici Brodosplita, ne dozvolite Tomislavu Debeljaku da do kraja uništi slavni škver!