SOR u službi kapitala Plenkovićeva Vlada učinila novu uslugu poduzetnicima

Širenjem stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa na sve srednjoškolce aktualna Vlada se pobrinula za dodatno snižavanje cijene radne snage, odnosno za maksimiziranje relativnog profita poduzetnicima. Time je njezin klasni karakter dodatno potvrđen, a pred političku ljevicu i sindikate postavljeni su novi zadaci.

Sabor RH je nedavno usvojio Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poticanju zapošljavanja. Plenkovićeva vlada nadogradila je i usavršila institut stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa (u nastavku SOR), proizvod bivšeg SDP-ova ministra rada Miranda Mrsića. Novost je u dodatnom podizanju naknade na 2.620 kn s prijašnjih 2.400 kn, kao i u tome da će se SOR proširiti i na sve ljude sa srednjoškolskim obrazovanjem.

Bitno je naglasiti da su ove izmjene donesene bez konzultacija sa sindikatima i po hitnoj proceduri. Ovakav potez Vlade po tko zna koji put potvrđuje da sindikati nemaju gotovo nikakav značaj za Vladu oko ključnih pitanja radnog odnosa. Po tko zna koji put pokazalo se da su uvjeravanja kako su sindikati i Vlada socijalni partneri zapravo lažna. Oko toga bi se prvenstveno trebali zamisliti sindikalni povjerenici i ostalo članstvo sindikata. Rade li sindikalna rukovodstva dobar posao?

Ova nadogradnja i poboljšanje, u to nema nikakve sumnje, ide ravno u korist kapitala i to ponajviše onog koji djeluje u vrlo dinamičnim sektorima trgovine i turizma. Država nezaposlenima plaća naknadu, a njihovu radnu snagu koristi već spomenuti kapital, praktički bez ikakvih obaveza.

Logika novog ministra rada Tomislava Ćorića, koji u tome ima podršku Vlade i gotovo čitavog Sabora, jest da će se smanjiti nezaposlenost. Međutim, istovremeno se zaposlenost statistički neće povećati jer Državni zavod za statistiku SOR ne bilježi, s pravom, kao radni odnos.

Dalje, logika novog ministra rada jest generalno olakšavanje poslovanja kapitalu. Što to znači? Određenim poslodavcima i udruženjima poslodavaca neki dijelovi ove politike i mogu zasmetati, ali njezin opći smjer, rušenje cijene radne snage, itekako im odgovara – bilo zbog toga što imaju problema s konsolidacijom budući da, kao što smo rekli, djeluju u vrlo dinamičnom uslužnom sektoru, bilo zbog toga što se planiraju velike investicije (posebno u turizmu gdje je profitabilnost visoka). Ne treba zaboraviti i to da je stopa PDV-a u ugostiteljstvu povećana s 13 na 25 posto čime je povećan trošak poslodavcima. Oni to jesu prebacili na krajnje korisnike, ali ovo je pogodan trenutak da se pojeftini radna snaga.

Možemo izdvojiti nekoliko implikacija trenutne situacije.

Prvo, HDZ i partneri ovim politikama ruše ionako već nisku cijenu radne snage. Lucija Bašić Špiler iz Matice hrvatskih sindikata, gdje trenutno rade na istraživanju koje će pokazati stvarne efekte ovih mjera, u jednoj je emisiji rekla kako već imaju rezultat prema kojemu u godini 15 tisuća ljudi u SOR-u spusti prosječnu plaću za jedan posto.

U svrhu rušenja cijene radne snage Vlada je namijenila nekih 1,5 milijarde kuna i to nazvala mjerama “aktivne politike zapošljavanja“. To znači da Vlada s 1,5 milijardi kuna financira izvor profita kapitalu. Poslodavca na ovaj način SOR-ovac ne košta ništa, pa je tzv. relativni profit maksimalan.

U tu svrhu rušenja cijene radne snage Vlada je namijenila nekih 1.5 milijarde kuna i to nazvala mjerama “aktivne politike zapošljavanja”. To znači da Vlada s 1.5 milijardi kuna financira izvor profita kapitalu. Poslodavca na ovaj način SOR-ovac ne košta ništa, pa je tzv. relativni profit (razlika između troška koji plaća kapital za radnu snagu i koristi koju od nje ima) maksimalan.

Naša sugestija Matici hrvatskih sindikata i Luciji Bašić Špiler, ako to već nisu uvrstili među svoje pretpostavke istraživanja, jest da pokušaju izračunati koliki je porast ukupnog profita kao rezultat zapošljavanja SOR-ovaca i specifično, koliki je profit koji ta besplatna radna snaga svakodnevno proizvodi.

Drugo, Vlada ovim financiranjem radne snage dodatno opravdava svoj kapitalistički karakter. Ona novčana sredstva većine društva (u ovom slučaju poreznih obveznika ponajviše kroz sadašnje i buduće prihode od PDV-a) koristi za akumulaciju profita manjine društva. Drugim riječima, dio društvenih resursa većine ona preusmjerava manjini, i to na način da još od te većine traži zahvalnost! Rezultati ovih napora politike ponajviše će ići privatnim osobama i služit će za daljnju izgradnju pretpostavki za daljnje privatno gomilanje profita.

Treće, antiradnička usmjerenost ove Vlade, ali i onih prije nje, vidi se i iz toga što je SOR jedan od instituta koji razbija ionako krhku solidarnost i slabo jedinstvo. Možemo sa sigurnošću reći da se na taj način smanjuje sindikalni potencijal, a mlade radnike (zapravo SOR-ovce) trenira da budu sindikalno neorganizirana radna snaga spremna na minimalac. Uvjerava ih se da će bolje proći ako se drže za sebe, odrade što se od njih traži i da je sama pojava SOR-a na neki način znak da baš ne bi smjeli tražiti veća prava od ovih kakva imaju sada – dakle, prava veća od nulte razine.

Četvrto, one mlade koji ne odsele dresira se i da budu dvostruko zahvalni. Trebaju biti zahvalni državi koja im je, eto, omogućila posao i na taj način riješila njihove egzistencijalne probleme. Da te naknade ne rješavaju istinski gotovo ništa u društvenom životu pojedinca, mladi to neće odmah saznati iz razloga jer prije nisu imali posao niti primanja, pa što god da dobiju jest za njih više nego prije. U stvarnosti nemaju siguran posao, a novca imaju dovoljno jedva da izdrže mjesec s bazičnom kupovinom hrane i pića, odjeće, a ako dobiju nešto sa strane, možda mogu unajmiti sobu ili manji stan.

Također, trebaju biti zahvalni poslodavcima koji su ih zaposlili. Štoviše, to se suptilno prikazuje kao neka žrtva poslodavca koji je svoje poslovanje preokrenuo samo da bi mladom radniku dao šansu. Kasnije će mu to radno iskustvo podići cijenu.

Za izlaz iz ove situacije politička ljevica morala bi uraditi sljedeće: ukazivati mladim SOR-ovcima da će im biti lakše, pod uvjetom da se ujedine, ukinuti ove “mjere aktivnog zapošljavanja“ i dovesti u pitanje sam institut SOR-a, nego naći posao u inozemstvu; zajedno i u dogovoru sa sindikatima zahtijevati zakonsku promjenu koja omogućuje sindikalno organiziranje SOR-ovaca i konačno, u dogovoru i zajedno sa sindikatima zahtijevati kompletno ukidanje SOR-a.