SOR kao antiradnička mjera Intervju s Lucijom Barjašić Špiler

U Zagrebu je nedavno održan prosvjed protiv Stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), antiradničke mjere kapitalističke države kojom se poduzetnicima daruje besplatna radna snaga, a mladim radnicima ne nudi nikakva prava niti perspektiva za daljnje zapošljavanje. O problemima SOR-a i ulozi države razgovarali smo s Lucijom Barjašić Špiler iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, ujedno i članicom inicijative Vrijedim više.

Lucija Barjašić Špiler | Foto: NSZ.hr

Koji je najveći problem SOR-a?

Njih je nekoliko, ali kao najvažniji se ističe zapravo da je to rad bez radnog odnosa, bez radničkih prava i bez plaće. Dakle, to je angažman u kojem vi imate sve obveze iz radnog odnosa, a nemate nikakva prava. SOR je aranžman u kojem poslodavac dobiva već gotove, svršene osobe na tržištu rada, ne nudi im radni odnos, nego dobiva subvenciju od države. Zapravo poslodavac dobiva besplatnu radnu snagu i tom radniku ne nudi nikakva prava, a radnik mora aktualizirati sve obveze prema poslodavcu. I na tom poslu se zadržava samo jedno određeno vrijeme.

Uspješnost te mjere je dosada bila 12 posto, što je izrazito mala uspješnost. To znači da je po jednom takvom SOR-ovcu, ta mjera koštala državu više od 200.000 kn. Toliki troškovi za državu koja nema sredstava, koja ima velike probleme na tržištu rada, su zapravo neprihvatljivi. U zadnje dvije godine planirana je alokacija oko milijardu i 200 milijuna kuna za mjeru SOR-a. Dakle, mi i dalje trošimo novce poreznih obveznika na mjeru koja ne potiče tržište rada, nego stvara jeftinu radnu snagu, snižava cijenu rada i mladim ljudima ne nudi radni odnos.

SOR je aranžman u kojem poslodavac dobiva već gotove, svršene osobe na tržištu rada, ne nudi im radni odnos, nego dobiva subvenciju od države. Zapravo poslodavac dobiva besplatnu radnu snagu i tom radniku ne nudi nikakva prava, a radnik mora aktualizirati sve obveze prema poslodavcu.

Činjenica je da je u pozadini SOR-a preusmjeravanje društvenih resursa, ove besplatne radne snage, za privatni kapital.

Da, to je ono što smo govorili ranije i što smo rekli i na prosvjedu. I ako ste gledali našu facebook stranicu Vrijedim više, gdje smo izvlačili razne oglase od poslodavaca za SOR-ovce, tu ste zapravo mogli vidjeti kome država daje sredstva za besplatnu radnu snagu. Tako imate velike firme iz turističkog sektora, banke, velike međunarodne korporacije. Dakle, imate poslodavce, koji jako dobro stoje. Korisnici te mjere su i državna i javna uprava. Zapravo, imate paradoks da i Hrvatski zavod za zapošljavanje zapošljava kao savjetnike za zapošljavanje osobe koje su bez radnog odnosa. Svjedočili smo natječajima za glumce koji se traže preko SOR-a. Najporazniji su, mislim, natječaji koji idu u smjeru traženja IT-evaca. Znači, stručnjake iz područja IT-sektora za koje se sustavno u javnosti govori da ih nedostaje ida imaju jako visoke plaće pojedini poslodavci pokušavaju zaposliti putem SOR-a.

To je apsolutno porazno. Vozači kamiona se traže na SOR. Recimo Erste banka redovito traži zaposlenike putem SOR-a. Valamar traži zaposlenike preko SOR-a. Dakle, to su sve poslodavci koji bi mogli platiti radnike putem ugovora o radu s adekvatnom plaćom, ali to ne rade jer im je država omogućila jednu ovakvu mjeru putem koje dobivaju besplatnu radnu snagu, a čiju naknadu za rad (jer oni ne dobivaju plaću) od 2 620,00 kuna plaćaju porezni obveznici. Poslodavci tu radnu snagu eksploatiraju, mladi radnici ne dobivaju ništa zauzvrat, nitko ne gleda što se s njima događa u tim firmama i jednom kad oni izađu iz te mjere i uđu na burzu jedan značajan dio njih teško dolazi do drugog zaposlenja i ulaze u dugotrajnu nezaposlenost.

Kakvo iskustvo imate sa sindikalnim organiziranjem SOR-ovaca i mislite li da bi se sindikat trebao baviti organiziranjem mladih koji ne mogu ili možda ne žele ući u sindikalno članstvo? Dakle, trebaju li možda tu sindikati napraviti prvi korak?

Sindikati rade permanentno na tome da privuku mlade radnice i radnike u sindikate ida ih sindikalno organiziraju u sektorima u kojima djeluju. Ono što je problem s osobama koje su zaposlene preko SOR-a, jest da te osobe nisu u radnom odnosu i onda njih zapravo ne možete sindikalno organizirati.

Krimen Milanovićeve Vlade je da je uopće razvila ovakvu mjeru. A krimen ove Vlade jest da je tu mjeru još i proširila. Mi pokušavamo reći mladima da pripravništvo nije neka ekskluziva koju sada treba uvesti, nego da je to nešto sasvim normalno, što je donedavno postojalo.

U slučaju osoba koje rade putem SOR-a govorimo o radnicima koji nemaju ugovor o radu što znači da na njih ne možete primijeniti radnička prava koja imaju radnici koji s poslodavcem zasnivaju radni odnos. Oni samim time što su ušli u angažman rada bez zasnivanja radnog odnosa, nemaju određena prava. Primjerice odlazak na bolovanje, porodiljni dopust i slično. Jedini način da se za njih izborite, da se njihova prava aktualiziraju jest da se izborite da se ta mjera makne iz zakonskog okvira i da se ukine. Potrebno je ukinuti mjeru SOR-a i vratiti pripravništvo. Kao sindikat smo sa našim sindikalnim kolegama jako angažirani oko tog pitanja i aktivno radimo na tome. Pripravništvo je mjera koja mladom radniku i radnici nudi da oni imaju svoja radnička prava, da se po svojoj volji sindikalno organiziraju i da imaju sva prava koja proizlaze iz Zakona o radu i kolektivnih ugovora.

Jesu li sindikati mogli, kad je država krenula sa SOR-om, djelovati na dvije strane: tražiti ukidanje SOR-a i tražiti izmjenu Zakona o radu, kojom bi se omogućilo sindikalno organiziranje tih radnika?

Stvar je u tome da je ta mjera počela 2010. i da su sindikati otpočetka bili protiv uvođenja te mjere. I još tad smo upozoravali da ako se ta mjera uvede, da će doći do drastičnog smanjenja cijene rada i da će to u konačnici onemogućiti mladima ulazak na tržište rada u nekom trenutku, što se sada i događa.

Dodatan je problem da osobe starije od 30 godina koje se zapošljavaju po prvi puta teško dolaze do zaposlenja jer poslodavci isključivo traže SOR-ovce (propisano je da su to osobe mlađe od 30 godina). Tako cijeli jedan krug ljudi biva isključen iz tržišta rada. Sindikati su radili sve što su mogli u okviru tijela u koja smo uključeni. Upozoravali smo na pogubnost te mjere na svim razinama – od radnih povjerenstava, sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća, na Odboru za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo Hrvatskoga sabora, u javnim istupima, medijskim priopćenjima, a sad smo organizirali i prosvjed.

Paradoksalno je da se u mjeri samozapošljavanja koju može dobiti mlada osoba, nudi mogućnost korištenja SOR-a. Dakle, pitanje je kako će onaj tko prvi put započinje sa poduzetništvom, svojim privatnim poslom i nema radnog iskustva – naučiti nekog drugog koji isto nema radnog iskustva.

Sindikati se nikada nisu složili s prihvaćanjem mjere SOR-a, ali niti jedna vlada do sada nije prihvatila sindikalne prijedloge. Zadnje obećanje koje smo imali bilo je u 3. mjesecu, od Marka Pavića, za vrijeme dok je bio državni tajnik u Ministarstvu rada kod ministra Ćorića, a sada je ministar rada – da će se mjera SOR-a ukinuti. On je sam izjavio da je ta mjera “protočni bojler”. Nama je tada bilo obećano osnivanje povjerenstva koje će pratiti mjere aktivne politike zapošljavanja i gdje će se preporuke socijalnih partnera uzeti u obzir. To povjerenstvo je osnovano u formi radne skupine i sastalo se konačno u 9. mjesecu. Nakon tog sastanka u rujnu ni nakon mjesec dana, nismo dobili relevantne podatke koje smo tražili niti je ministarstvo otvorilo dijalog oko vraćanja pripravništva. Naredni sastanak se treba održati u petak, 13. listopada, pa ćemo s obzirom na ishode sastanka odlučiti o daljnjim koracima koje ćemo poduzimati po ovom pitanju.

Mi smo od Ministarstva rada tražili konkretne brojke. Koliko je na koju mjeru potrošeno sredstava, koliko je ljudi u tu mjeru uključeno i koliko je ona uspješna. Tražili smo da Hrvatski zavod za zapošljavanje da uvid u to što se s ljudima događa na tržištu rada jednom kad oni izađu iz mjera. Država bi morala osigurati takav način praćenja korisnika, jer je on zapravo jedini put da se osiguraju kvalitetne nacionalne politike i mjere koje će uistinu doprinositi tržištu rada. Naša država dio podataka nema, a drugi dio permanentno odbija dostaviti. Ona uključuje ljude u mjere, ali nitko ne prati što se s korisnikom mjere događa jednom kad je on iz te mjere izašao.

Ministar Pavić je na radiju neki dan izjavio da se mjera SOR-a neće ukinuti i da oni traže zakonske podloge za vraćanje pripravništva. Meni sad iz toga što je on rekao na radiju nije jasno na čemu oni to rade. Zakonske podloge za pripravništvo postoje. Pripravništvo je propisano odredbama Zakona o radu, ali se ono u stvarnosti ne koristi jer postoji mjera koja je u potpunosti izbacila pripravništvo iz upotrebe. Dakle, da bismo mi mogli vratiti pripravništvo, da bi se ono stvarno moglo koristiti, nama je primat da ukinemo mjeru SOR-a. I pitanje je kakva je to država i kakvu poruku ona šalje svojim mladim ljudima i općenito sustavu obrazovanja, ako kaže da se neko tko je izašao iz sustava obrazovanja mora osposobljavati još određeno, dugo vrijeme da bi stekao neke vještine za tržište rada. Sad mi ne znamo o kojim oni vještinama pričaju. Nama nije jasno o kojem stjecanju vještina oni govore jer nam u ni jednom trenutku nisu rekli koje su to vještine koje mladi nemaju i koje će vještine oni na SOR-u steći, niti je itko pratio što se sa SOR-ovcima dogodilo.

Naša država dio podataka nema, a drugi dio permanentno odbija dostaviti. Ona uključuje ljude u mjere, ali nitko ne prati što se s korisnikom mjere događa jednom kad je on iz te mjere izašao.

Paradoksalno je da se u mjeri samozapošljavanja koju može dobiti mlada osoba, nudi mogućnost korištenja SOR-a. Dakle, pitanje je kako će onaj tko prvi put započinje sa poduzetništvom, svojim privatnim poslom i nema radnog iskustva – naučiti nekog drugog koji isto nema radnog iskustva. Taj dio o vještinama je samo floskula i isprika za postojanje SOR-a. Ministar je također rekao da se ove godine mjera SOR-a smanjila u određenom obimu njenog korištenja. Pogledali smo neke podatke i vidimo da se ta mjera zapravo nije smanjila. Do smanjenje mjere je došlo samo u 3. mjesecu kad se uvodio paket mjera “Od mjere do karijere” i tu je nastala jedna pauza.

Ali od 4. mjeseca pa nadalje radi se svega o deset posto razlike, a u zadnjim mjesecima se govori o povećanju korisnika koji se uključuju u mjeri SOR-a. Također, u javnom diskursu se zaboravlja da je u 12. mjesecu 2016., u mjeru SOR-a bilo uključeno 4040 osoba. Znači u 12. mjesecu je ušlo više od četiri tisuće korisnika koji će tu mjeru koristiti cijelu 2017.

Dakle, o smanjivanju mjere SOR-a zapravo nema govora.

Za kakav se model pripravništva zalažete?

Mi se zalažemo za to da se vrati klasično pripravništvo kakvo je i bilo prije uvođenja SOR-a. Prije uvođenja SOR-a nakon izlaska iz obrazovanja dobivali ste ugovor o radu na pripravničkom radnom mjestu, primali ste 70 % plaće za radno mjesto za koje ste se pripravljali i u pravilu ste nakon 6 do 12 mjeseci ukoliko ste zadovoljili za vrijeme pripravništva sklapali ugovor o radu na neodređeno.

Ljudi su u Hrvatskoj zaboravili da je nekada postojalo pripravništvo, koje je bilo sasvim normalan ulaz na tržište rada i s kojim nitko nije imao problema. To je bilo sve dok nije došao SOR, koji je u potpunosti istisnuo pripravništvo jer je on zapravo oblik besplatne radne snage. Poslodavci više ne žele plaćati radnika, ako ga mogu dobiti za nula kuna.

Krimen Milanovićeve Vlade je da je uopće razvila ovakvu mjeru. A krimen ove Vlade jest da je tu mjeru još i proširila. Mi pokušavamo reći mladima da pripravništvo nije neka ekskluziva koju sada treba uvesti, nego da je to nešto sasvim normalno, što je donedavno postojalo. I da mladi imaju pravo na ugovor o radu.

Posebno iritira da se mlade osobe pokušava uvjeriti da njihov rad ne vrijedi, da je njih potrebno nešto specijalno obučavati, da oni ne mogu ničim na tržištu rada doprinijeti i da zapravo trebaju biti zahvalni što imaju uopće priliku za neku naknadu doći negdje da ih netko vidi i sasluša. Na mlade se ne gleda kao na potencijal, nego kao na višak. To je poruka koju šalje država.

Kako ste zadovoljni s prosvjedom koji ste nedavno organizirali?

U inicijativi Vrijedim više koju čine Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Matica hrvatskih sindikata i Mreža mladih Hrvatske smo jako zadovoljni. Osobno mogu reći da me zapravo oduševilo da su ti mladi ljudi s facebooka konačno došli na Markov trg.

Mi imamo redovitu komunikaciju s mladim ljudima koji su bili na SOR-u, koji su prošli kroz SOR, s mladima koji ne mogu naći radna mjesta. To su ljudi koji žive u jako teškim uvjetima. Pogotovo ako govorimo o ljudima koji su stariji od 30 godina, koji bi htjeli, a ne mogu zasnovati obitelj.

U Hrvatskoj se susrećemo s problemom da smo mlade osobe maknuli iz javnog prostora, da se njihov glas prestao slušati. Suočavamo se s tim da su teme mladih dobre jedino kad se iskorištavaju u svrhu predizborne kampanje. Onda čujemo sve političare redom da brinu o mladima, da će uvesti određene mjere za mlade i potom kad to prođe, onda mlade više nitko ne zove.

Mi imamo redovitu komunikaciju s mladim ljudima koji su bili na SOR-u, koji su prošli kroz SOR, s mladima koji ne mogu naći radna mjesta. To su ljudi koji žive u jako teškim uvjetima. Pogotovo ako govorimo o ljudima koji su stariji od 30 godina, koji bi htjeli, a ne mogu zasnovati obitelj, koji se ne mogu nikako uključiti na tržište rada i mi smo bili sretni što smo dio njih uspjeli dovesti da oni daju svoj glas i da kažu da su protiv izrabljivanja mladih. I da Vlada vidi te mlade kojima nudi prazna obećanja.

Također, zadovoljni smo što smo bili uspješni u kampanji preko društvenih mreža, s čime nastavljamo i dalje. Ovaj prosvjed je bio prvi i nitko ne kaže da je ujedno i zadnji.

Koji su vam planovi za dalje?

Svakako ćemo u okviru Radne skupine u koju smo uključeni u Ministarstvu rada, tražiti da nam se da očitovanje s obzirom na izjave ministra Pavića u javnom prostoru da se vraća pripravništvo, jer mi takve materijale nikad nismo vidjeli i na naše traženje nitko nam nije niti dao uvid u njih. Štoviše, ministarstvo nije niti otvorilo dijalog oko vraćanja pripravništva.

Nove mjere aktivne politike zapošljavanja prema navodima ministra trebaju ići u primjenu od 1.1.2018. Ako te nove mjere ne budu napravljene u dogovoru sa socijalnim partnerima i neće ići na korist povećanja zaposlenosti mladih i neće ići u smjeru stvaranja kvalitetnih radnih mjesta i povećanja plaća na tržištu rada, onda ćemo mi i dalje ići s industrijskim akcijama.