Solidarno s radnicima Uljanika Inicijativa za financijsku pomoć radnicima koji 8 mjeseci ne primaju plaću

Sindikat Preporod i Nezavisni cestarski sindikat pokrenuli su inicijativu za trajnu financijsku pomoć radnicima Uljanika, stoga će svaki od njih uplatiti 25.000 kuna jednokratno, a svaki mjesec dok agonija traje uplaćivat će po 3.000 kuna udruzi “Naša Ulika”. Na konferenciji za medije predstavnica udruge Vesna Perić opisala je agoniju radnika Uljanika, a govorili su i predstavnici Stožera za obranu brodogradnje Uljanik. Kako su istaknuli inicijatori, glavna poruka ove akcije je solidarnost koja je ključna za sindikalizam, stoga su pozvali i druge sindikate da se uključe prema mogućnostima.

Sindikat Preporod i Nezavisni cestarski sindikat (NCS) organizirali su jučer u Zagrebu konferenciju za medije, u sjedištu sindikata Preporod u Šubićevoj 42. Tema konferencije bila je sindikalna pomoć radnicima Uljanika, odnosno inicijativa koju su pokrenula ova dva sindikata, za trajnu financijsku pomoć radnicima koji ne primaju plaću već osam mjeseci.

Medijima se najprije obratio predsjednik Preporoda, Željko Stipić, koji je rekao da je povod tiskovnoj konferenciji situacija u Uljaniku. “Svi mi na neki način svjedočimo agoniji radnika koji već mjesecima preživljavaju. NCS i mi smo u jednom trenutku odlučili da ne možemo to samo promatrati već da moramo sindikate pokrenuti kako bi radnicima bilo lakše. Stoga smo se obratili Udruzi građana Naša Ulika koja se bavi upravo pružanjem pomoći radnicima u brodogradilištu u najtežim situacijama, te će svaki od dva sindikata uplatiti 25.000 kuna na račun udruge. Želimo pomagati i u kontinuitetu pa smo se obvezali da ćemo svaki mjesec dok traje ova agonija uplaćivati po 3.000 kuna. Poruka ove geste bi trebala biti da i svi sindikati prepoznaju važnost ovog trenutka i pomognu onoliko koliko mogu”, rekao je Stipić.

Vesna Perić iz pulske Udruge građana “Naša Ulika” ukratko je ispričala o radu udruge. Udruga je osnovana unutar Uljanik grupe kao neprofitna organizacija 2002. godine. Rad se prije bazirao uglavnom na pomoći radnicima sa zdravstvenim problemima, onima koji su nastradali na radnom mjestu i sl.

Značajan broj Uljanikovaca nema struju i vodu u kući, nemaju za gorivo pa ne mogu doći na posao, mnogi su prodali vlastite automobile, čak i invalidska kolica od djece.

Potom je rekla da je trenutno svim radnicima u Uljaniku potrebna pomoć i opisala razmjere agonije: “Ovo sada je agonija 2000 ljudi, 2000 različitih situacija, jako je puno obitelji u kojima i otac i majka rade u Uljaniku, ima ljudi koji žive sami po našim Uljanikovim domovima kojima je topli obrok koji tu dobiju obrok za cijeli dan, ljudi koji su bolesni, bolesnih ljudi koji rade, a ne mogu plaćati lijekove, mladih koji su tek započeli život, uzeli stanove, a osam mjeseci ne mogu platiti stambeni kredit pa trenutno imamo 12 stanova koji idu na ovrhu… Značajan broj Uljanikovaca nema struju i vodu u kući, nemaju za gorivo pa ne mogu doći na posao, mnogi su prodali vlastite automobile, čak i invalidska kolica od djece. Treba napomenuti da i 3. Maj Rijeka također dijeli istu agoniju.”

Na konferenciji je govorio i Marko Alviž, radnik i član Stožera za obranu brodogradnje Uljanik: “Uljanik je postao velika socijalna ustanova u kojoj su 2000 radnika i njihove obitelji dovedene do toga da su socijalni slučajevi. Svi ljudi koji rade u Uljaniku svoje su novce zaradili, a zbog nečijih grešaka i propusta je došlo do trenutne situacije. Došli su potencijalni spasitelji, ali sve je već predaleko odmaklo, nakon te točke nema više povratka nazad. Uljanik koji je izgradio Pulu, koji je temelj grada, došao je pred gašenje. Ugroženi su radnici i njihove obitelji, a i sam grad i županija.”

Franko Belas, također radnik i član Stožera rekao je da Uljanik već 162 godine radi na području Pule, da je izgradio i grad i dobar dio županije, njegovi radnici su svoje plaće pošteno zaradili, a sada imaju problema. “Plasiraju se laži od ministra Horvata i gospodina Plenkovića da su dali jako puno novaca za Uljanik. Želim reći da one tri milijarde kuna jamstva koje su dali prije Nove godine nisu trebali isplatiti. Brodovi bi do sada bili gotovi da su dali od 600-800 milijuna kuna za plaće radnika. Trebali su platiti radnike, spasiti radna mjesta, završiti brodove i sad ne bi bili u ovakvoj situaciji”, rekao je Belas.

Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić rekao je da su razlozi akcije vrlo jednostavni. Radnicima Uljanika treba pomoć, stoga su se NCS i Preporod organizirali da bi jednom brzom akcijom pomogli. Istaknuo je da glavna poruka akcije treba biti solidarnost: “Radnička solidarnost nema alternativu, sindikalizam prestaje onog trenutka kad prestaje solidarnost. Ovom akcijom želimo poslati poruku i drugima da pomognu koliko su u mogućnosti. Rekli smo da nećemo trošiti novac za manifestacije za 1. maj nego ćemo pomoći radnicima. Solidarnost nije dovoljna samo u poduzeću, u gradu, županiji, državi, solidarnost mora biti internacionalna.”

Osim što se radi o obliku pomoći koja radnicima direktno pomaže u goloj egzistenciji, ova akcija solidarnosti sindikata Preporod i Nezavisnog cestarskog sindikata važna je i hvalevrijedna iz još nekoliko razloga.

Prvo, u vremenima kada se naše radništvo nalazi pod sve jačim udarima kapitala, jučerašnja akcija upućuje na to da ovo nije vrijeme slavlja uz tanjure graha, već poziva na konkretno djelovanje, povezivanje i solidarnost. Sindikalne središnjice ovu akciju moraju svesrdno podržati i izdvojiti dio novca za radnike Uljanika, ali i 3. Maja.

Drugo, ona je primjer radničke klasne solidarnosti na djelu – školski i cestarski sindikat (odnosno radnici u prosvjeti, na cestama i autocestama) pomažu radnicima u brodogradnji čime pokazuju svoju svijest o zajedničkim interesima radničke klase, kao i nužnosti zajedništva.

Konačno, pokazuje važnost osnivanja radničkog Stožera u Uljaniku, kao i potporu lokalne zajednice preko udruge “Naša Ulika”.

Radnički stožer se u Uljaniku uspio nametnuti kao tijelo koje nadilazi sindikalnu razjedinjenost i oportunizam, te se potpuno transparentno bori za interese svih radnika Uljanika. Jučerašnja akcija jedan je od pokazatelja toga. Nažalost, radnici 3. Maja nisu uspjeli osnovati Stožer, već su svoju borbu prepustili nesposobnim sindikalistima kojima ovakve akcije očito niti ne padaju na pamet. Lokalna zajednica svoju je potporu pokazala još ljetos kada su se Puležanke i Puležani masovno priključili radnicima u prosvjedima po gradu, a udruga “Naša Ulika” svojim djelovanjem pokazuje posvećenost lokalne zajednice radničkom pitanju. U tom pogledu, Pula ostalim gradovima u Hrvatskoj treba poslužiti kao svjetli primjer.

Neka jučerašnja akcija solidarnosti odjekne kao najsnažnija prvomajska poruka!