SMH pod novim rukovodstvom Razgovor s novoizabranim predsjednikom Sindikata metalaca Hrvatske

Prije nešto više od mjesec dana u Zadru je održan sedmi kongres Sindikata metalaca Hrvatske – industrijskog sindikata (SMH-IS) na kojem je za novog predsjednika izabran Siniša Kosić. Tim povodom razgovarali smo s Kosićem kako bismo saznali o novom smjeru djelovanja sindikata, njegovo mišljenje o situaciji u brodogradnji i odnosu SMH prema Stožeru za obranu brodogradnje-Uljanik, ovogodišnjem štrajku u Dalekovod proizvodnji, suradnji sa drugim sindikatima, te razlozima gubljenja članstva sindikata odnosno mjerama za oporavak sindikalizma.

Što vas je ponukalo da se kandidirate za predsjednika SMH-IS, koji su bili glavni razlozi za to? S kojim stvarima niste bili zadovoljni protekle četiri godine u djelovanju SMH između dva kongresa (2014-2018)?

U Sindikatu metalaca Hrvatske sam od samog osnutka početkom 1990-ih, a u sindikalizmu sam još od 1984. U SMH sam prošao razne funkcije, bio sam povjerenik, glavni sindikalni, regionalni povjerenik, zatim član glavnog i izvršnog odbora, mislim da imam dovoljno iskustva za vođenje SMH-IS. Tijela SMH-ISa u zadnje vrijeme previše su se bavila sama sa sobom. Kao regionalno ustrojeni sindikat, počeli smo se sve više razjedinjavati. Smatram da sam osoba koja to može natrag spojiti, i potaknuti jedinstvo, toleranciju i međusobno uvažavanje. Ukoliko se nećemo previše baviti sami sobom, možemo daleko više pridonijeti dobrobiti naših članova jer članovi od organizacije očekuju rješenje svojih problema, osiguranje većih materijalnih prava i boljih uvjeta rada.

U kojem smjeru planirate pokrenuti SMH i koje promjene namjeravate uvesti u djelovanju SMH?

Prije svega namjeravam ostvariti zajedništvo unutar SMH-IS, osigurati iste uvjete rada po regijama. Od regionalnih povjerenika očekujem maksimalan angažman, pravovremenu distribuciju informacija prema glavnim sindikalnim povjerenicima (GSP) i ukupnom članstvu, uključivanje u kolektivno pregovaranje i pružanje svake druge pomoći GSP. Osigurati obrazovanje GSP, posebice onih kojima je ovo prvi mandat, treba uložiti više truda i sredstava u prezentaciju sindikata mladima i javnosti kako bi sindikat bio prepoznatljiv, što bi u budućnosti moralo olakšati učlanjivanje i samo funkcioniranje sindikata. U svakom slučaju provodit će se program rada koji je usvojen na 7. Kongresu SMH-IS.

Na koje ključne probleme ćete se koncentrirati u prvim mjesecima vašeg mandata? U kojim firmama u kojima SMH djeluje je najkritičnija situacija?

To je trenutno brodogradnja – Uljanik, 3. Maj, Brodotrogir i Brodosplit. U tim društvima moramo zaštititi radnike i njihova radna mjesta i to je naš prvenstveni cilj. Ako se ta društva postave na zdrave noge, radniku je svejedno hoće li svoju primjerenu plaću zaraditi na brodu ili će raditi neku metalnu konstrukciju. Kroz restrukturiranje Uljanik grupe očekujem i rješenje za 3. Maj. To brodogradilište mora opstati. Treba raditi i na grupi Đuro Đaković kroz dokapitalizaciju osigurati obrtni kapital. RIZ-Odašiljačima omogućiti “Radničko dioničarstvo”. Naravno da će se rješavati i ostali tekući problemi po manjim društvima.

Kako komentirate izostanak podrške SMH Stožeru za obranu brodogradnje – Uljanik, hoće li u pogledu toga biti ikakvih promjena? Jeste li pročitali otvoreno pismo Stožera, koje je između ostalih upućeno i SMH-u, i kako ga komentirate?

Za trenutnu situaciju u Uljanik grupi po mom mišljenju najodgovornija je Uprava. Uprava se može mijenjati preko Skupštine i Nadzornog odbora, to je put. Naš kolega Đino Šverko godinama je bio u Nadzornom odboru Uljanika, ali nisu problem odluke nego provedbe tih odluka. Kad vi na Nadzornom odboru dobijete neke prijedloge na usvajanje, malo toga je neprihvatljivo (moje iskustvo), ali pitanje je provedbe. Uostalom, da je kolega Šverko i bio protiv svih odluka, rezultat bi bio 4:1, dakle, njegov glas nije presudan, ali informacije sa kojima smije u javnost su nam važne.

Tko god se bori da Uljanik grupa opstane, ja ga podržavam, pa tako i Stožer, iako treba reći da Stožer nije na istoj pravnoj razini kao sindikati. Ali to ne znači da ih ne treba ponekad pozvati na sastanke da iznesu svoj stajalište i viđenje situacije. Osobno protiv toga nemam ništa. Ali treba znati da formalno oni ne mogu sudjelovati u pregovorima kao sindikati.

Podržavam svakoga tko se bori za radna mjesta, ali ne pod svaku cijenu. Jer ako je nešto osuđeno na propast, borbu treba preusmjeriti prema osiguranju drugih adekvatnih radnih mjesta.

Mladi radnici dobrim dijelom ni ne znaju što je sindikat, a to je veliki problem jer ima društava u kojima u tom slučaju poslodavac radi što i kako želi. Ove godine ćemo u strukovnim školama prezentirati sindikate da učenici saznaju što je sindikat, čemu služi i zašto je dobro biti član sindikata.

Kako ocjenjujete situaciju u kojoj se nalaze radnici 3. Maja i Brodotrogira, te generalno poziciju brodogradnje u Hrvatskoj? Mislite li da je nacionalizacija (podržavljenje) Uljanika bolja opcija za radnike Uljanika i 3. maja?

Situacija je svakako teška, za razliku od drugih europskih država, u Hrvatskoj ne postoje fondovi koji bi brodogradilištima pomogli da zavrte proizvodnju i isporuče brodove. Čekamo odluku Bruxellesa o tome hoće li ovaj oblik restrukturiranja proći. Ako se to ne riješi, pitanje je što će biti sa državnim garancijama Uljanik grupi. Očekujem da će država ovaj put bolje pratiti kako se upravlja društvom kojemu je dala garancije. Primarna djelatnost Uljanik grupe mora se održati. Ministar Horvat je zainteresiran, mislim da će na kraju doći do rješenja koje će biti pozitivno za većinu radnika. Viškova će sigurno biti, ali vjerujem da će biti minimalni. S tim da se radnike mora maksimalno obeštetiti (kroz otpremnine, nova radna mjesta). O neisplatama plaće neću ni govoriti – ako netko dolazi na posao, a nema posla, to nije njegov problem. On plaću mora dobiti.

Mislim da nacionalizacija nije moguća za Uljanik grupu. Uljanik grupi treba dokapitalizacija koja će osigurati svježi kapital za pokrivanje dijela dugovanja i pokretanje pune proizvodnje iz koje će se vratiti dugovanja i isplaćivati plaće.

U Dalekovod proizvodnji došlo je do masovnog izlaska radnika iz SMH zbog nedavanja podrške ovogodišnjem štrajku, koji je uspješno okončan, i u kojem je sudjelovala ogromna većina članova SMH u toj firmi. Zamolili bismo vas za komentar tih događaja.

Sudjelovao sam u kolektivnim pregovorima u kojima nismo pregovarali oko realnih brojki jer smo tražili povećanje plaća u uvjetima kada je tvrtka u minusu. To nije bilo realno i u samim pregovorima se nismo pomaknuli ni za milimetar, činjenica jest da je Uprava bila jako tvrdoglava i nekooperativna. Isto to što se postiglo štrajkom moglo se postići uz manje štete jer je devet dana štrajka ipak donijelo neku štetu. Da smo tako definirali svoje zahtjeve na početku, da želimo samo očuvanje postojećih plaća i prava, a ne povećanje, vjerujem da bismo taj kolektivni ugovor potpisali možda i bez štrajka, ako ništa barem u procesu mirenja. Nisam htio da se u pregovorima pred Upravom svađamo s drugim sindikatom. Vodstvo drugog sindikata smatra ovaj štrajk pobjedom, ali to jednostavno nije točno. Kako možemo reći da smo pobijedili ako nismo dobili ništa više od onoga što smo tražili na početku pregovora? Pobjeda bi bila da su povećali plaće za 10 posto, otpremnine i sl. Ovo što je izboreno štrajkom nije povećanje plaća, nego očuvanje starih, a to je rješenje do 12. mjeseca, i to iznuđeno. Da su norveški kupci odustali od svega, pitanje je da li bi uopće bilo plaća.

SMH ima najbrojnije članstvo u SSSH, jeste li zadovoljni položajem SMH unutar SSSH i u kojoj ste mjeri zadovoljni dosadašnjim djelovanjem SSSH? Koja su po vama najveća postignuća, a koji najveći propusti SSSH?

Status SMH unutar središnjice je dobar. Savez je imao problema vezanih uz financije. Morale su se napraviti neke restrikcije na terenu, pa je samim time broj i nivo usluga koji je savez pružao udruženim sindikatima manji, ali dostatan. SSSH je regionalno organiziran i nastoji po cijeloj Hrvatskoj dati jednake usluge svima.

Kako ste zadovoljni suradnjom sa ostalim sindikatima, bilo unutar bilo izvan SSSH? Na koji način planirate poboljšati tu suradnju?

Nakon što se neki gorući problemi stabiliziraju, nastojat ću svakako raditi na ujedinjenju određenih sindikata. Mi bismo trebali imati svega tri sindikata – industrija, uslužne djelatnosti i državne službe. Ima previše sindikata, posebice kućnih sindikata koji ne rade ništa.

Generalni problem svih sindikata je gubljenje članstva, sve više članova odlazi u mirovinu, a mlađi radnici se nedovoljno učlanjuju u sindikate. Koji su po vama najbitniji razlozi neučlanjivanja mlađih radnika u sindikate? Kako to promijeniti?

Mladi radnici dobrim dijelom ni ne znaju što je sindikat, a to je veliki problem jer ima društava u kojima u tom slučaju poslodavac radi što i kako želi. Ove godine ćemo u strukovnim školama prezentirati sindikate da učenici saznaju što je sindikat, čemu služi i zašto je dobro biti član sindikata. Ravnatelj metalskog školskog centra tu je ideju inicijalno podržao. Dobro je da ti mladi ljudi koji su u obrazovnom procesu i još ne rade dobiju informacije o tome jer će se tako lakše organizirati u sindikat. To bi im trebali također prezentirati mlađi ljudi. Problem neučlanjivanja jest i u našim sindikalnim povjerenicima, i tu moramo raditi na obrazovanju tih kadrova. Naravno, na smanjenje članstva u sindikatima utječe i prekarizacija radnih odnosa jer mnogi rade u takvim uvjetima gdje poslodavci prijete otkazima, tj. neproduljenjima ugovora na određeno, onim radnicima koji se žele sindikalno organizirati. Međutim, u današnjem trenutku kada se pokazuje nedostatak radnika u pojedinim zanimanjima, to možemo promijeniti.

Veliki problem po mom mišljenju danas je i to što sindikati ne mogu skupiti članstvo (i ne samo članstvo) za masovan prosvjed. Kada sindikati pregovaraju sa vladom i poslodavcima o važnim temama za radnike (zdravstvena, mirovinska, porezna reforma o izmjenama Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i sl.) i sama najava masovnih prosvjeda od 70 000 do 100 000 ljudi ojačala bi pozicije naših pregovarača. Bilo je velikih prosvjeda organiziranih od strane sindikata i “spontanih” okupljanja. Sindikati moraju pronaći način kako masovno okupiti članove i nečlanove i mobilizirati ih u obrani prava u području zdravstvene zaštite, mirovinskog sustava i zaštite i poboljšanja radnog prava.