Radnici Hrvatske Lutrije početkom 2018. ostali su bez Kolektivnog ugovora čime su nakon 13 godina dovedeni u nepovoljan položaj. Novoizabrani borbeni povjerenik sindikata RSRH Mario Jukić traži potpisivanje novog ugovora sa progresivnim zahtjevima čiji je zadatak unaprijediti radnička i materijalna prava. U razgovoru s njim saznajemo o sve većem nezadovoljstvu radnika lutrije, unutarnjoj sprezi tvrtkine i sindikalne birokracije, raznim vrstama blokada i opstrukcija koje doživljava, višegodišnjem lošem upravljanju ovom državnom firmom, te potrebom za granskim kolektivnim ugovorom u čitavom sektoru igara na sreću.

Hrvatska lutrija (HL) je državna firma čija je temeljna djelatnost priređivanje igara na sreću. Broji 1300 radnika, od kojih je većina organizirana u dva reprezentativna sindikata – Sindikat trgovine Hrvatske (STH), te Republički sindikat radnika Hrvatske (RSRH) koji okuplja oko 400 radnika. STH ima 6 članova radničkoga vijeća, a RSRH 5. U studenom prošle godine, glavni povjerenik RSRH-a u lutriji postao je Mario Jukić koji je odmah odlučio krenuti u borbu za novi i poboljšani Kolektivni ugovor (budući da je stari istekao početkom 2018.), te za mnoga druga poboljšanja u korist radnika. U razgovoru, Jukić nam je iznio glavne radničke probleme koji se moraju riješiti, ali i niz podataka koji otkrivaju sav dosadašnji sindikalni nerad i spregu s određenim birokratskim strukturama poslodavca, opstrukcije i blokade s kojima je suočen, te neadekvatno upravljanje samom firmom u pojedinim bitnim segmentima.

Većina radnika HL-a zaposlena je na neodređeno, nakon što ih se na određeno drži pune tri godine. Za nova zapošljavanja nema javnog natječaja, ali, kako kaže naš sugovornik, i kada su bili, unaprijed se znalo tko će biti zaposlen. Prvi Kolektivni ugovor u povijesti HL-a zaključen je 2004., ali je istekao sa 1.1.2018. Radnici se tako trenutno nalaze u situaciji bez temeljnog dokumenta koji štiti njihova postojeća radnička i materijalna prava, čime doza ionako visokog radničkog nezadovoljstva još samo raste.

“Ljudi imaju percepciju o Hrvatskoj lutriji kroz sjaj blještavih reklama i jackpotova, ali situacija u firmi je prilično loša. Većina radnika se osjeća frustrirano i nemoćno jer ne znaju na koji način artikulirati svoje nezadovoljstvo i izboriti se za svoj interes. Putujem po zemlji i razgovaram s radnicima i vidim masovno nezadovoljstvo. Ljudi se sjećaju dana kad je bio prestiž raditi u lutriji. Nama već nekoliko godina zaredom dobit kontinuirano raste, samo u prvih devet mjeseci prošle godine imali smo veću dobit nego u čitavoj prethodnoj, ali radnici taj rast uopće ne osjete. Plaće su nam danas manje nego prije desetak godina, a životni troškovi su u međuvremenu porasli”, govori nam uvodno Jukić koji u HL radi 13 godina.

Svojim dolaskom na čelo sindikalnog centra “Igre na sreću” RSRH, Jukić je ubrzo razotkrio prešutni savez tvrtkine i sindikalne birokracije, kao i svu pustoš sindikalnog nerada. Kao član pregovaračkog odbora za donošenje novog KU, iznio je glavne sindikalne zahtjeve kojima se moraju riješiti osnovni problemi i materijalna pitanja radnika HL-a.

I ja sam radio u automat klubu i znam kako to izgleda što se tiče prepada i čestih tučnjava. U proteklom mandatu, povjereništvo za Zaštitu na radu se nije sastalo nijednom, a u ovom mandatu smo imali konstituirajuću sjednicu u ožujku nakon koje se nismo nijednom sastali. Inicirao sam da se održi jedna sjednica povjereništva sa temom uvođenja zaštitarske službe u klubove, kao što je nekad bilo.

“Čim sam ušao u Odbor za pregovore za kolektivni ugovor, iznio sam tri naša temeljna zahtjeva od kojih ne kanimo odstupiti prilikom sklapanja novog KU. Prvi je povećanje osnovice, drugi je nivelacija koeficijenata jer u firmi imamo situaciju da ljudi rade isti posao, ali za različite plaće, treći je ravnomjeran i pravedan obračun putnih troškova. Trenutno su putni troškovi do 50 km limitirani na 800 kn, što znači da su isti putovao radnik na posao 20 km ili 49 km. Radnici su strašno frustrirani zbog toga. S druge strane, STH nije imao nikakvih zahtjeva, barem ih javno nisu iznijeli, već su bili spremni potpisati nastavak starog KU”, kaže Jukić.

Izgleda da poslodavac ima drukčije planove, a čini se da ih u tome podupire i rukovodstvo STH kojem trenutni status quo očito odgovara. Naime, u RSRH se u lipnju prošle godine dogodio pokušaj puča koji je završio neslavno i dobio svoj jasan sudski i državni epilog. Međutim, uprava HL-a i STH se na sudske i državne odluke oglušuju jer iz tog puča nastoje izvući vlastitu korist čime se prolongira trenutno stanje.

“Poslodavac i STH zloupotrebljavaju činjenicu da je ljetos jedna skupina predvođena Jasminom Nikolić, bivšom glavnom tajnicom, u našem sindikatu pokušala izvesti protustatutarni puč. Oni su pokušali odnijeti papire u Ministarstvo rada da se upišu kao osobe ovlaštene za zastupanje, ali im to nije uspjelo. Izgubili su sindikalne pozicije, a koliko znam neki ljudi iz pučističke frakcije su dobri s ljudima iz birokratskih struktura lutrije. STH taj puč zloupotrebljava na način da nas pokušava okriviti za nepostojanje KU, kao da u našem sindikatu postoje dvije frakcije, pa se poslodavac ne može odlučiti koja je legitimna. Međutim, mi smo upravi dostavili odluku predsjednika izvršnog odbora RSRH iz srpnja kojom se Jasmini Nikolić oduzima status ovlaštene osobe RSRH, kao i sve ostale sindikalne funkcije, zatim odluku Općinskog građanskog suda iz siječnja 2018. u kojoj se također jasno kaže da ona nema nikakve ovlasti, te konačno mišljenje premijera Plenkovića koji je saborskom zastupniku Mosta Nikoli Grmoji, koji je pokušao lobirati za pučističku frakciju, jasno odgovorio da pučisti nemaju legitimitet. Očito je da se lutrija postavlja iznad pravnog sustava ove države i da se ponaša kao država u državi. Smatramo da je to posljedica krivih interpretacija koje upravi podastiru stručne službe tvrtke. Dakle, imamo odluku suda i mišljenje predsjednika Vlade RH, ali sve to nije dovoljno poslodavcu da nas uvaži. Ovdje je bitno upozoriti na hijerarhiju vlasti u Hrvatskoj lutriji. Predsjednika uprave imenovala je skupština kojoj je na čelu ministar financija Zdravko Marić, a njegov neposredno nadređeni je premijer Andrej Plenković koji je eksplicitno naveo da ne postoji dilema tko je legitimni predsjednik RSRH i da ne postoji ništa sporno u činjenici da je uprava Hrvatske pošte zaključila kolektivni ugovor sa legitimnim predsjednikom RSRH Željkom Vidakovićem. Za ilustraciju možemo povući paralelu i analogiju sa Hrvatskom poštom koja je također državno poduzeće kao i Hrvatska lutrija. Kao što sam već rekao uprava Hrvatske pošte je zaključila koncem prošle godine kolektivni ugovor sa našim sindikatom, te s obzirom na identičnu vlasničku strukturu ne postoji nikakve realne prepreke da i uprava Hrvatske lutrije postupi na isti način”, smatra Jukić. Radnički portal je u posjedu svih navedenih (sindikalnih, vladinih i sudskih) odluka.

Dublji uvid u trenutno stanje jasno razotkriva motive aktualne sindikalne birokracije iz STH.

“Smatram da STH u prešutnoj koaliciji sa birokratskim strukturama poslodavca koje se nalaze prvenstveno u stručnim službama radi na tome da nas maksimalno oslabi kako bismo konačno izgubili reprezentativnost. STH je očito svjestan da im pušemo za vrat (na prošlim izborima za radničko vijeće STH je osvojio samo 12 glasova više od nas) i da ćemo, ako postanemo većinski sindikat, redefinirati odnos radničkog vijeća prema poslodavcu i da će izgubiti svoje sinekure, budući da većinski sindikat određuje predsjednika radničkog vijeća, povjereništva za zaštitu na radu i predstavnika radnika u Nadzornom odboru”, govori nam naš sugovornik.

U prilog neradu navedenih tijela, Jukić ističe konkretan problem sigurnosti na radnim mjestima. Kladionice i automat-klubovi HL-a često su mete pljački i prepada. Slučajevi iz Slavonije samo su jedni u nizu prepada takve vrste, ali nadležno povjereništvo po tom pitanju ne poduzima ništa.

Iako smo reprezentativni, uprava se ponaša kao da ne postojimo i ignorira naše inicijative za obnovom kolektivnog pregovaranja. Kao sindikat nalazimo se u potpunoj blokadi, upravi šaljemo dopise na koje se uopće ne očituju.

“Član sam Povjereništva za zaštitu na radu u HL, a predsjednik tog povjereništva je došao iz kvote STH. Budući da radimo s novcem, svakodnevno se događaju prepadi i pljačke, dakle sigurnosna situacija na radnim mjestima nije besprijekorna. I ja sam radio u automat klubu i znam kako to izgleda što se tiče prepada i čestih tučnjava. U proteklom mandatu, povjereništvo se nije sastalo nijednom, a u ovom mandatu smo imali konstituirajuću sjednicu u ožujku nakon koje se nismo nijednom sastali. Inicirao sam da se održi jedna sjednica povjereništva sa temom uvođenja zaštitarske službe u klubove, kao što je nekad bilo. Međutim, predsjednik povjereništva odbija sazvati sjednicu, iako svaki povjerenik ima pravo tražiti sazivanje. Predsjednik mi je putem maila odgovorio kako bi zaštitari bili preskupi za firmu. Dakle, umjesto da radi na unapređivanju zaštite na radu, povjereništvo nauštrb radnika i sigurnosti nastoji firmi uštedjeti novac. Kada sam mu odgovorio da ću biti prisiljen obratiti se Inspektoratu rada, opet je nastavio po svom. Očito je da to tijelo postoji sami pro forme, ali nema nikakvu svrhu svog rada”, kaže nam Jukić i dodaje kako su i sastanci radničkog vijeća obavijeni velom tajni što se po njemu mora promijeniti i nakon svake sjednice radnicima poslati priopćenje o čemu se razgovaralo.

I nakon sudskih i vladinih odluka te svih podnesenih dokaza o legitimitetu i reprezentativnosti, uprava HL-a nastoji maksimalno ignorirati novog povjerenika i njegove zahtjeve, te ga čak i prebaciti na novo radno mjesto.

“Iako smo reprezentativni, uprava se ponaša kao da ne postojimo i ignorira naše inicijative za obnovom kolektivnog pregovaranja. Kao sindikat nalazimo se u potpunoj blokadi, upravi šaljemo dopise na koje se uopće ne očituju. Čim sam preuzeo mjesto povjerenika, Helena Perić, inače osoba u HL zadužena za odnose sa sindikatima, u potpunosti je ignorirala moja pitanja oko naših sindikalnih prava vezanih uz uredske prostorije, pristup podacima, distribuciju glasila itd., te rekla da ona nije zadužena za to, iako sam dobio službeni dokument od voditeljice korporativnih komunikacija da je upravo ona osoba zadužena za socijalne partnere i neposrednu provedbu prava koja im jamči Zakon o radu i kolektivni ugovor. Mi smo upravi 29.1. poslali dopis u kojem tražimo nastavak pregovora za Kolektivni ugovor, ali se nisu očitovali. Pa smo im 2.2. poslali dopis u vezi nezakonite namjere mojeg premještaja na drugo radno mjesto što se kosi s odredbama čl. 188. Zakona o radu, potom smo poslali zahtjev za žurnim sastankom, na koji također nismo dobili odgovor. Onda smo 6.2. poslali dopis o nastavku kolektivnih pregovora i ravnopravnosti reprezentativnih sindikata u HL, ali opet ništa. Kao što rekoh, vjerujem da je uprava tvrtke od strane birokratskih struktura iz stručnih službi krivo informirana o situaciji u našem sindikatu i da ćemo im prilikom našeg sastanka, koji se mora dogoditi prije ili kasnije uspjeti objasniti pravu situaciju i ukazati im na način na koji pojedinci iz stručnih službi bespotrebno kompliciraju stvari i onemogućavaju zdrav i korektan socijalni dijalog između uprave i sindikata. Također, tražit ćemo od uprave da se takvi neodgovorni pojedinci izuzmu iz budućih pregovora oko novoga kolektivnog ugovora, jer nisu postupali u dobroj vjeri, što je jedan od temeljnih načela tripartitnih pregovora za sklapanje kolektivnog ugovora”, kaže.

Osim ignoriranja od strane uprave, RSRH nalazi se i u medijskoj blokadi čime njihov glas ne dopire do ostalih radnika.

“Naš tjednik Sindexpress se prestao distribuirati kroz informacijski sustav Hrvatske lutrije. U njemu smo jasno iznosili naše stavove oko kolektivnih pregovora, ali su nam s vremenom zabranili distribuciju, dok se glasnik STH uredno distribuira putem službenog informacijskog sustava, i u njemu se iznose objede kako smo mi krivi što ne postoji kolektivni ugovor te agitiraju da naše članstvo pređe kod njih. Umjesto da sindikati budu složni i zajednički pokušavaju artikulirati poboljšanje materijalnih prava radnika, većinski sindikat STH očito funkcionira po klijentelističkom principu. Njihovom povjereniku se recimo i dalje pogoduje oko profesionalnog obavljanja svoje dužnosti koja je prestala važiti istekom starog KU. Poslodavac se ponaša po principu divide et impera”, smatra Jukić.

Sada sam zauzet potpisivanjem KU u lutriji, ali moja inicijativa za budućnost jest potpisivanje granskog kolektivnog ugovora za igre na sreću. Radnicima u Admiralu i kladionicama još je gore u pogledu plaća i materijalnih prava.

Osim odnosa prema radnicima i sindikatima, Jukić se osvrnuo i na generalni problem neadekvatnog upravljanja Hrvatskom lutrijom.

“2012. godine imali smo paradoksalnu situaciju da je lutrija poslovala sa gubitkom. To je presedan u svjetskim razmjerima, da jedna državna lutrija posluje sa gubitkom. Dok je direktor bio Danijel Ferić, firma nije isplatila božićnice što je bilo protivno tadašnjem KU. Uslijedila je kolektivna tužba i svi smo dobili božićnicu zajedno sa zateznim kamatama, ali za direktora i upravu nije bilo nikakve osobne odgovornosti. Prijašnje uprave su zatvarale prodajna mjesta i prebacivala usluge na franšize- Crodux, Tisak, INA-u, Poštu itd. Novi predsjednik uprave Mario Musa ima ispravnu viziju kada kaže da fokus treba staviti na ljude i na našu vlastitu prodajnu mrežu jer razina usluge nije ista na lutrijskim prodajnim mjestima u odnosu na franšize. Pozdravljam njegove smjernice i vizije glede buduće reorganizacije Hrvatske lutrije, ali vidjet ćemo hoće li uspjeti u svome naumu. Da bi proveo svoje ideje potreban mu je i pravi tim suradnika, a nažalost okružen je uglavnom isluženim, krajnje birokratski nastrojenim kadrovima bez vizije koje je naslijedio od stare uprave. U mainstream medije je teško doći s našom temom i svim problemima budući da je HL veliki oglašivač”, kaže Jukić.

Za kraj, naš sugovornik ističe i generalan problem radnika zaposlenih u sektoru igara na sreću, kao i potrebu za granskim kolektivnim ugovorom.

“Sindikalni centar Igre na sreću kojem sam na čelu ne uključuje dakako samo Hrvatsku lutriju, već i Admiral, sve privatne kladionice itd. Sada sam zauzet potpisivanjem KU u lutriji, ali moja inicijativa za budućnost jest potpisivanje granskog kolektivnog ugovora za igre na sreću. Radnicima u Admiralu i kladionicama još je gore u pogledu plaća i materijalnih prava”, zaključuje naš sugovornik.

Kao što na portalu često ističemo, sindikat je neophodna organizacija radnika na samom radnom mjestu i problem nikada nije u sindikatu kao cjelini, već u njegovom otuđenom i birokratiziranom rukovodstvu. Slučaj RSRH u Hrvatskoj lutriji svjedoči tome u prilog- nakon perioda vladavine odmetnutog povjerenika, dogodila se smjena i dolazak novog povjerenika koji je odmah krenuo u borbu za poboljšanjem radničkog položaja.

Zahtjevi koje je Jukić postavio (potpisivanje novog KU uz povećanje osnovice, niveliranje koeficijenata i ravnopravno uređenje putnih troškova, te uvođenje zaštitarske službe u automat klubove) svi radnici Hrvatske lutrije trebaju sada prihvatiti kao minimum ispod kojeg se ne ide. To su danas najnapredniji radničko-sindikalni zahtjevi u Hrvatskoj lutriji. Bili oni u RSRH, STH ili pak sindikalno neorganizirani, radnici se moraju udružiti oko navedenih zahtjeva i izvršiti pritisak na upravu, ali i na vlastito sindikalno rukovodstvo ukoliko ono te zahtjeve ne podupire.

Radnička, sigurnosna i materijalna prava potrebna su svim radnicima. Pljačkaše i nasilnike u automat klubovima ne zanima je li radnik lutrije kojeg će napasti u RSRH ili STH, isto kao što je cijena benzina ili karte za javni prijevoz jednaka za sve radnike. Konačno, životni troškovi jednako pogađaju i radnike učlanjene u RSRH i STH, te one koji su sindikalno neorganizirani.

Otegotna okolnost organiziranju radnika u lutriji je i sama priroda posla, odnosno položaj radnih mjesta koja su raspršena diljem čitave države. Radnici lutrije ne viđaju se svaki dan u proizvodnim halama, ne razmjenjuju svaki dan mišljenje i ne mogu se brzo dogovoriti oko nekih akcija. Nasuprot tome, oni su prostorno odvojeni jedni od drugih, ali upravo ih ta činjenica mora potaknuti i natjerati na jedinstvo u djelovanju kojim se status quo itekako može razbiti.

Bez kolektivnog ugovora radnici HL-a nalaze se na vjetrometini, prvi put nakon 13 godina. Svoj položaj, svoja radnička i materijalna prava sada mogu ponovno zaštititi, ali i dodatno unaprijediti.

Radnici, okupite se oko naprednih zahtjeva!