SDP u strahu od sindikata? Rukovodstvo socijaldemokrata uznemireno sindikalnim organiziranjem u vlastitim redovima

Nakon što se dio radnika u SDP-u odlučio sindikalno organizirati, vodstvo stranke reagiralo je panično. Umjesto da obave početni sastanak s predstavnicima sindikata, odlučili su se na ignoriranje i komunikaciju preko medija. Tim povodom razgovarali smo s Glavnim tajnikom Novog sindikata Tomislavom Kišem.

Početkom godine javnost je pomalo iznenađeno primila vijest da se unutar Socijaldemokratske partije Hrvatske sindikalno organizirao dio radnika. Riječ je o radnicima zaposlenim u stranci preko ugovora na neodređeno koji su preko medija saznali da novo vodstvo stranke planira izvršiti reorganizaciju koja bi uključila i smanjenje plaća za 30 posto. Logično, oni osvješteniji odlučili su potražiti sindikalnu pomoć i zaštitu te su se obratili Novom sindikatu, organizaciji koja iza sebe ima mnogo utakmica u nogama, a u protekloj godini i dva uspješno okončana klasična industrijska štrajka.

“Ponukani komunikacijom preko novina o vlastitim socijalno-ekonomskim pravima koja bi mogla biti ugrožena, radnici u SDP-u došli su na ideju sindikalnog organiziranja te su se obratili nama kao sindikatu čiji rad već duže vrijeme prate. Na prvu, poziv nas je iznenadio jer nismo to očekivali, međutim ubrzo je prevladao najosnovniji sindikalni princip, a to je da oni, kao i svi drugi radnici, imaju pravo na sindikalno organiziranje. Nakon što su potpisali pristupnice, mi smo uredno o tome obavijestili poslodavca te zatražili prvi sastanak da se kao socijalni partneri upoznamo i dogovorimo daljnji modus operandi zajedničkog rada i komuniciranja”, kaže Tomislav Kiš, Glavni tajnik Novog sindikata.

Od nešto više od 50 zaposlenih, zasad se sindikalno organiziralo njih sedmero. Budući da se radi o stranci u čijem imenu stoji pridjev socijaldemokratska, očekivan bi bio normalan razvoj situacije i komunikacije. Međutim, dogodilo se upravo suprotno. Strankom je zavladala opća panika i histerija, a sa sindikatom se već dva tjedna odbija organizirati sastanak.

Čini se da u SDP-u ne stanuju socijaldemokrati, već se ponašaju kao privatni neoliberalni kapitalisti. Ne želimo razgovarati preko novina, već za stolom, argumentirano. Želimo reći svoje prijedloge, razloge i zapažanja. Političari očito imaju fobiju da u svemu vide zavjeru, igre i klanove, ali nas to ne zanima. Naše namjere su čiste – omogućiti radnicima u SDP-u da u ostvarenom socijalnom dijalogu sudjeluju u kreiranju vlastite sudbine. Ništa više, ali ni ništa manje.

“Reakcija vrha stranke bila je začuđujuća. Umjesto da prvo sjednu s nama za stol, počeli su komunikaciju preko medija, smijenili su sindikalnu povjerenicu Karolinu Leaković s njezine dotadašnje funkcije međunarodne tajnice što je njihovo pravo, ali ako je ta osoba sindikalni povjerenik, red je da se takve stvari ne rade prije sastanka socijalnih partnera. Ovako ispada da je smijenjena jer je sindikalna povjerenica, što drugo možemo zaključiti? Također, poslodavac nas već dva tjedna ignorira, a u međuvremenu preko medija pokazuju da nemaju pojma što je to sindikalizam, dok saznajemo da se putem društvenih mreža vrše određeni pritisci na članove koji su ušli u sindikat. Više rangirani članovi stranke javno pokazuju neznanje, gospodin Zlatko Komadina očito ne zna razliku između dužnosnika i radnika, u Šibeniku govore da je osnovano tajno društvo, gradonačelnici govore da se sindikalnim organiziranjem radi velika politička šteta SDP-u, ali potreba za sindikalnim organiziranjem u SDP-u izazvana je od poslodavca. To je pomalo šokantno ako govorimo o socijaldemokratima. Da se ta potreba pojavila u nekoj desnoj ili neoliberalnoj stranci, bilo bi donekle razumljivo”, smatra Kiš.

Iako su radnici samo iskoristili svoje zakonsko pravo na sindikalno organiziranje, stranački vrh se ponio kao da je u vlastitim redovima formirana gerilska skupina.

“Možemo razumjeti njihovo početno iznenađenje od dva-tri dana, ali su nas nakon toga trebali pozvati na sastanak i vidjeti što želimo, pa bi iz svega izašla jedna lijepa socijaldemokratska priča te poruka poslodavcima i radnicima. Kakvu poruku ovako šalju? Zasad ispada da SDP krši najosnovnije pravo – pravo na organiziranje. Čini se da u SDP-u ne stanuju socijaldemokrati, već se ponašaju kao privatni neoliberalni kapitalisti. Ne želimo razgovarati preko novina, već za stolom, argumentirano. Želimo reći svoje prijedloge, razloge i zapažanja. Političari očito imaju fobiju da u svemu vide zavjeru, igre i klanove, ali nas to ne zanima. Naše namjere su čiste – omogućiti radnicima u SDP-u da u ostvarenom socijalnom dijalogu sudjeluju u kreiranju vlastite sudbine. Ništa više, ali ni ništa manje”, kaže.

Nakon dvotjednog kolebanja, vodstvo SDP-a s predsjednikom Davorom Bernardićem ovoga je tjedna ipak odlučilo sjesti za stol sa sindikalnim predstavnicima, pa je sastanak u dogovaranju za petak 20. siječnja. Ishode ćemo vidjeti i sa zanimanjem pratiti.

SDP je pod vodstvom Zorana Milanovića i zadnjim naivcima iskristalizirao svoju neoliberalnu i antiradničku politiku i smjer (pr. Zakon o radu donesen upravo u njihovom mandatu), ali novo vodstvo zasada ne pokazuje nikakav zaokret. Ne samo da su vlastitim radnicima preko novina objavili reorganizaciju i smanjenja plaće, već su na pojavu sindikata u vlastitoj kući reagirali krajnje negativno.

S druge strane, Novi sindikat kao jedan od naših najnaprednijih i najborbenijih sindikata ovime postavlja nove sindikalne trendove organiziranja radništva u političkim strankama, a začuđenoj javnosti smireno pokazuje vlastitu dosljednost i principijelnost.

“Sindikat nema stranku, ne prepoznaje rasu, vjeru, spol ili dob. Sindikalizam prepoznaje radnika”, zaključuje Kiš.