Na Radničkom portalu 10. kolovoza 2019. godine objavljen je demanti na tekst „Pritisak na sindikalista u Hrvatskoj lutriji“ objavljen 11.7. 2019. godine, a kojega potpisuje Hrvatska lutrija d.o.o.

Kao prvo žalosno je što navedeni tekst nije potpisan od konkretne osobe, primjerice voditeljice službe korporativnih komunikacija, gospođe Ane Jazić, ili osobe zadužene za odnose sa socijalnim partnerima, gospođe Helene Perić, ili možda pak od strane predsjednika Uprave HL gospodina Marija Muse. Tada bih zasigurno znao kojoj se osobi u poduzeću trebam obratiti kako bismo u normalnoj međuljudskoj komunikaciji i zdravoj razmjeni argumenata pokušali riješiti nagomilane prijepore, i tada smatram da ne bi niti bilo potrebe za uzajamnom prepiskom u medijima. No, očito da HL nije cilj harmonizacija odnosa sa socijalnim partnerima, već konfrontacija.

Razlog zbog kojeg nije konkretna osoba potpisana iza teksta demantija vjerojatno leži u činjenici da su brojne konstatacije navedene u demantiju smiješne, da ne kažemo i žalosne i što bi se konkretna osoba, autor teksta demantija prije ili poslije morao suočiti sa činjenicama koje opovrgavaju navode u demantiju, čime bi se kompromitirao na način da bi bila dovedena u pitanje njegova i/ili njezina nepristranost, a u krajnjoj liniji i stručnost. Uistinu puno je komotnije skrivati se iza imena Hrvatska lutrija d.o.o. nego istupati imenom i prezimenom.

Činjenicom da je kao potpisnik demantija navedena Hrvatska lutrija d.o.o. pokušava se stvoriti dojam da su navodi u demantiju kolektivni stav cijele HL, što naprosto nije istina. U HL postoje brojni zaposlenici udruženi u sindikat s ciljem poboljšanja svojeg socijalno – materijalnog položaja. Upravo osluškujući njihove stavove i sugestije rukovodim se u obnašanju svoje dužnosti glavnog sindikalnog povjerenika, a članak 187., stavak 5. Zakona o radu govori da sindikalni povjerenici, odnosno sindikalni predstavnici imaju pravo kod poslodavca štititi i promicati prava i interese članova sindikata.

S obzirom da sindikalni povjerenik uživa imunitet logično je da upravo ta osoba ima zadaću Upravi, ostalim osobama u rukovodećim strukturama i zaposlenicima stručnih službu iznijeti primjedbe, stavove i probleme radnika, jer ostali to radnici ne čine zbog jednostavne činjenice da su u strahu da će zbog toga biti kažnjeni. Metode kažnjavanja su nažalost brutalne, počevši od premještaja na drugo mjesto rada pa nadalje. Međutim, kao što je razvidno iz nastavka teksta i dosadašnjih tekstova objavljenih na ovom cijenjenom mediju niti sindikalni povjerenici unatoč formalnoj zaštiti koju im jamči Zakon o radu nisu izuzeti od perfidnih slučajeva diskriminacije i uznemiravanja. Očiti cilj je po svaku cijenu otupiti oštricu radničke borbe, tj. pasivizirati organizirani radnički pokret i otpor tendencijama koje idu u prilog pogoršanju njihova socijalno – materijalnog položaja.

Budući da gore spomenuti demanti obiluje tendencioznim tvrdnjama smatram da se na taj demantij trebam očitovati. Pa krenimo redom, odjeljak po odjeljak.

„Naime, Hrvatska lutrija kao poslodavac poštuje sva sindikalna prava svojih radnika, te nitko nikada nije zbog sindikalnog članstva ili djelovanja stavljen u nepovoljniji položaj, međutim pored sindikalnih i radničkih prava, postoje i radne obveze.“

Pozitivni zakonski propisi Republike Hrvatske, u prvom redu Zakon o radu (članak 166., stavak 2.) nalažu poslodavcima zabranu diskriminacije radnika na temelju članstva u sindikatu. Stoga je logično da ni jedan poslodavac, pa ni HL tu nije iznimka neće priznati kršenje obaveza koje proizlaze iz pozitivnih zakonskih propisa RH. Međutim HL je višekratno i od strane predsjednika RSR gospodina Ivana Majdaka bila upozoravana pismenim putem da se članovima sindikata nanosi materijalna šteta, primjerice na način da im se odbija rata dopunskog zdravstvenog osiguranja po policama koje više nisu važeće.

„Činjenica da je neki od radnika sindikalni povjerenik ne znači da ta osoba može kršiti preuzete radne obveze i koristiti svoje svojstvo sindikalno povjerenika radi pokušaja ostvarenja svojih privatnih interesa.“

U nijednom dijelu teksta ne postoji tvrdnja da sindikalni povjerenik smatra da može kršiti preuzete radne obaveze i koristiti svoje svojstvo sindikalnog povjerenika radi pokušaja ostvarenja svojih privatnih interesa. Ovdje je riječ o konstrukciji i izvrtanju teza. Postavlja se pitanje o kojim privatnim interesima se radi i kako to poslodavac misli da sindikalnim djelovanjem nastojim ostvariti svoje privatne interese? Privatne interese su ostvarili oni koji su izdali radničku borbu, dobivši time neku materijalnu korist. Od kad sam se prihvatio dužnosti glavnog sindikalnog povjerenika, a to je bilo u studenom 2017. godine suočen sam sa pritiscima i uznemiravanjem na radnom mjestu, a moj privatni život trpi, jer dužnost glavnog sindikalnog povjerenika ne obnašam profesionalno već volonterski, tj. poslove vezane uz sindikat obavljam u svoje slobodno vrijeme. Ovdje je riječ o potpunom izvrtanju teza i činjenica jer HL angažman na poboljšanju socijalno – materijalnog položaja članova sindikata, a posljedično i svih zaposlenika HL pokušava prikazati kao borbu za vlastite privatne interese, za povlastice i privilegije. I to u isto vrijeme kada povlašteni dobivaju povlastice i privilegije po rođačko – partijskom ključu.

„Pomnim čitanjem sadržaja članka nameće se dojam da se Hrvatska Lutrija proziva iz razloga jer su nekim radnicima, između ostalih i sindikalnom povjereniku kojeg se posebno ističe, dane opomene navodeći da je interna kontrola došla nenajavljeno i prigovarajući da je ista trajala duži vremenski period nego što bi to prema mišljenju nekih trebala trajati.“

Ovdje je opet riječ o konstrukcijama i zamjeni teza. Nigdje nisam naveo primjedbu da je interna kontrola došla nenajavljeno. Interna kontrola i treba dolaziti na lokacije Hrvatske lutrije nenajavljeno, inače se gubi efekt iznenađenja te tada i nije riječ o pravoj kontroli. U tome nema apsolutno ništa sporno. Što se tiče dužine trajanja interne kontrole činjenica je da su sve interne kontrole koje su radili bivši interni kontrolor u regiji Istok Borislav Prekop trajale jedan dan, u pravilu sat ili dva. Isto tako nakon odlaska gospodina Prekopa u mirovinu u regiji Istok je gotovo dvije godine bilo upražnjeno radno mjesto kontrolora i tada su u kontrolu dolazili kontrolori iz Zagreba, iz regije centar. I njihova kontrola je trajala maksimalno sat vremena, a bila je usredotočena na to da se utvrdi eventualni manjak ili višak u blagajni, bez fokusa na trivijalne stvari.

Iz ove činjenice mogu se izvući tri zaključka – ili kontrolori koji su dolazili prije u kontrole nisu svoj posao obavljali kako treba, tj. radili su površno ili novi interni kontrolor nije dorastao poslu koji radi, pa mu treba pedeset puta više vremena no drugim internim kontrolorima, ili je pak interna kontrola rađena s ciljem da se po svaku cijenu pronađe neki propust zaposlenika. Imajući sve u vidu najlogičniji je treći zaključak.

Imajući u vidu da je radno mjesto internog kontrolora u regiji Istok bilo upražnjeno gotovo dvije godine, a da su interne kontrole vršili kontrolori iz Zagreba, a sve je normalno funkcioniralo nameće se zaključak da je to radno mjesto u regiji Istok suvišno, da ne kažem izmišljeno.

„Nadalje, navedeno je da se u predmetnim slučajevima radi o „namontiranim opomenama“ koje su nastale kao posljedica činjenice da Hrvatska Lutrija navodno nije pronašla elemente za kažnjavanje radnika po propisanoj proceduri sankcioniranja radnika, te da je potom „nategnula“ opomenu radi nepravilnosti u postupanju sa isplatama Mystery Jackpotova, nežunosti u vođenju evidencije korištenja radnog vremena, pušenja ispred automat klubova u civilnoj odjeći, pretjerane uporabe mobitela i sl.“

Procedura sankcioniranja radnika koju je donijela bivša Uprava HL 17.2.2014. godine na čelu sa Danijelom Ferićem kao predsjednikom Uprave i Draženom Kovačem kao članom Uprave HL, a koja je još uvijek na snazi propisuje sankcioniranje radnika vezano uz slučajeve manjka u poslovanju, prijevare igrača i nedopuštenog sudjelovanja radnika u igrama.
Navedeni dokument ne predviđa sankcioniranje u drugim slučajevima kao što je primjerice pretjerana upotreba mobitela.

„Protivno mišljenju autora članka, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na povrede koje čini u svom radu. Usputno se napominje da je svaki radnik, pa tako i sindikalni povjerenik ukoliko je smatrao da je izrečena opomena neosnovana, mogao u pisanoj formi iznijeti svoju obranu u odnosu na utvrđene nepravilnosti u radu.“

Ovim navodom se implicira da je mišljenje autora članka da poslodavac nije dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na povrede koje čini u svom radu što smatram da nije točno, tj. da autor članka to ne misli. Ono što je problematično u cijeloj priči je to što se radnici nisu imali priliku iznijeti svoju obranu u odnosu na navodne utvrđene nepravilnosti u radu. Najveći problem u cijeloj priči je upravo taj da se radnici dobili opomene, a da se prethodno nisu mogli očitovati o stvarima koje im se stavljaju na teret. Osim toga radnicima nije niti objašnjeno eksplicitno što točno nisu radili kako treba, odnosno što bi trebali promijeniti. Svaka opomena bi pored represivne trebali imati i edukativnu dimenziju, te je stvar elementarne kulture i zdravog razuma objasniti točno radnicima što konkretno ne rade dobro kako se to ne bi ponavljalo. U tekstu opomene ne postoji pouka o pravnom lijeku, tj. institut koji omogućuje očitovanje na opomenu. Kako sam smatrao da ova opomena predstavlja pritisak na mene kao sindikalnog povjerenika i vrstu uznemiravanja dao sam punomoć za zastupanje odvjetniku iz Zagreba, gospodinu Hrvoju Zdilaru koji je poslodavcu poslao očitovanje na navedenu opomenu. Također sam 14. srpnja, sukladno 134., stavku 2. Zakona o radu i članku 71. Pravilnika o radu Hrvatske lutrije uputio zahtjev za zaštitu dostojanstva i zaštitu od diskriminacije osobi zaduženoj za primanje pritužbi radnika, gospođi Ivi Urodi.

Članak 134., stavak 3. Zakona o radu govori da se je na navedene pritužbe poslodavac dužan očitovati najkasnije u roku od osam dana. Do današnjeg dana nisam dobio odgovor na svoj zahtjev što predstavlja izravno i grubo kršenje Zakona o radu. Nakon konzultacija sa odvjetnikom, odlučio sam obavijestiti o tome inspekciju rada, s ciljem da se prestanu kršiti pozitivni zakonski propisi Republike Hrvatske od strane poslodavca Hrvatska lutrija d.o.o., kao i moja prava kao zaposlenika HL, a koja proizlaze iz Zakona o radu. Postavlja se opravdano pitanje tko će od nadležnih osoba u HL dobiti opomenu zbog kršenja zakonskih obaveza? Ili represivne mjere vrijede samo za prodavače i sindikalne aktiviste, a ostali su izuzeti od njih?

„Isto tako, izrečene opomene nisu općenite naravi već sadrže konkretne i individualne navode utvrđenih nepravilnosti za svakog od radnika. Gospodinu Jukiću je tako izrečena opomena između ostalog jer svoj izostanak s radnog mjesta nije evidentirao u evidenciji radnog vremena. Izostanak s radnog mjesta je konkretna povreda obveza iz radnog odnosa koja je potkrijepljena jasnim dokazima (evidencijom radnog vremena) i kada se u opomeni navede „izostanak s radnog mjesta“ bilo kojem laiku je jasno o čemu je riječ i nema mjesta bilo kakvim nejasnoćama i različitim tumačenjima.“

Opet se radi o brkanju „krušaka i jabuka“. U automat klubovima HL vode se dvije evidencije glede prisutnosti na poslu: evidencija radnog vremena i knjiga dolazaka i odlazaka. Evidencija radnog vremena služi za mjesečni obračun plaće i u nju se pišu odrađene smjene. Knjiga dolazaka i odlazaka koja je u biti obična bilježnica u kojoj radnici sami ravnalom iscrtavaju linije – rubrika služi za upisivanje ulazaka i izlazaka s radnog mjesta. Evidencija radnog vremena ispunjava se do kraja u pravilu na kraju smjene, a evidenciji dolazak i odlazaka upisuje se svaki dolazak i odlazak. Omaškom jedan izlazak nisam upisao u knjigu dolazaka i odlazaka, što je interni kontrolor jedva dočekao. I drugi djelatnici su napravili isti propust, pa im to nije uzeto za krimen, što ukazuje na nejednak tretman radnika od strane internog kontrolora, u konačnici na diskriminaciju.

„Naprijed navedena povreda sama za sebe predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Dužnost svakog radnika je prije svega ispunjavati obveze propisane ugovorom o radu i ostalim internim aktima, neovisno o tome da li je on sindikalni povjerenik ili nije, te ukoliko radnik ne izvršava svoje obveze ili ih nemarno izvršava legitimno pravo Poslodavca je upozoriti ga propuste u radu, što je učinjeno u konkretnom slučaju.“

U pravilniku o radu HL kao osobito teške povrede navedene su pod točkom 9. neopravdan izostanak s posla i pod točkom 26. samovoljno napuštanje rada. Suprotno iznesenim tvrdnjama u konkretnom slučaju nije radilo niti o jednom, a niti o drugom. Neopravdan izostanak s posla odnosi se na slučajeve kada se zaposlenik ne pojavi na poslu, a da o tome ne obavijesti neposredno nadređenog, tj. ne pruži neko opravdanje u vidu otvorenog bolovanja ili nečeg drugog. Samovoljno napuštanje rada odnosi se na slučaj kada zaposlenik ode sa radnog mjesta bez razloga, odnosno bez suglasnosti neposredno nadređenog. Legitimno pravo poslodavca je upozoriti djelatnika na propuste u radu, ali isto tako to upozorenje treba biti obrazloženo i potkrijepljeno argumentima, jer osim represivne opomene moraju imati i edukativnu svrhu.

„Navodi gospodina Jukića da je gospodin Davorin Mikulinec, koordinator Hrvatske Lutrije, iznio podatak da je na njega od strane internog kontrolora vršen pritisak da se djelatnicima AK Osijek Sjenjak podijele opomene su neistiniti s obzirom da je gospodin Mikulinec opovrgnuo takve tvrdnje. Daljnja činjenica koja ukazuje na neistinitost tvrdnji gospodina Jukića je nalaz interne kontrole gdje su utvrđene nepravilnosti u vidu financijskog manjka i zloporabe sustava taksativno opisanih u predmetnom nalazu koje isti osporava.“

Ako je gospodin Mikulinec opovrgnuo navedene tvrdnje bilo bi pošteno i saslušati što o navedenom sastanku kažu ostali zaposlenici AK Osijek Sjenjak koji su bili na sastanku. Pozivanjem na izjavu gospodina Mikulinca nije mi bila namjera dovesti ga u neugodan položaj u odnosu na njemu nadređene, ali to se očito dogodilo. Dobra pouka za budućnost, da se ubuduće ovakvi sastanci snimaju diktafonom, te da se nakon njih napravi i ovjeri zapisnik. Što se tiče navoda da je pronađen financijski manjak HL u svom demantiju ne navodi tko je odgovoran za navedeni manjak, tj. o kakvoj vrsti manjka se radi!

„Važno je istaknuti da je provođenje interne kontrole određeno u skladu sa propisanim procedurama Hrvatske Lutrije, poštujući pri tome dostojanstvo svih radnika. Interni kontrolori svoj posao obavljaju profesionalno i u skladu s pravilima struke. Sindikalni povjerenici bi trebali podržavati rad takvih tijela čiji je jedini cilj uklanjanje nepravilnosti u radu, te im na neki način biti potpora kroz utjecaj koji imaju obavljajući navedenu dužnost. Nažalost, u konkretnom slučaju imamo primjer da sindikalni povjerenik želi onemogućiti poslodavcu izricanje opomena u opravdanim slučajevima već zagovara sustav vrijednosti utemeljen na samovolji radnika. Hrvatska lutrija je tijekom ove godine provela 90 internih kontrola u osam automat klubova i Casinu.“

Postavlja se pitanje tko kontrolira interne kontrolore? Iz navedenog je vidljivo da cilj pojedinih kontrolora nije uklanjanje nepravilnosti već revanšizam. U konkretnom slučaju interni kontrolor čak i potiče neke nepravilnosti, primjerice na način da određene djelatnice odvlači na kavu u susjedni kafić i tamo ju zadržava duže od pola sata, koliko iznosi propisana pauza. Poruka koja se tu suptilno šalje je „Tko je uz mene bit će mu dobro, a tko nije jao njemu!“.

Dok se neki sitni propusti pojedinaca napuhuju do razine opomene, drugima se toleriraju takve stvari. Nije istinita tvrdnja da sindikalni povjerenik želi poslodavcu onemogućiti izricanje opomena, niti da zagovara sustav vrijednosti utemeljen na samovolji radnika. Sporno je kako je ta opomena izrečena, tj. sporno je to da prije izricanja opomene radnici se nisu imali prilike očitovati o stvarima koje im se stavljaju na teret, također im nije niti objašnjeno što su to točno i na koji način krivo činili. Sporno je to što je opomena potpisana za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i poslana na kućnu adresu čime se uznemiravaju ostali članovi zajedničkog domaćinstva kojih se to ne tiče.

„Koliko je gospodin Jukić ustrajan u iznošenju neistinitih tvrdnji ukazuje i činjenica daje istome sporno što je interni kontrolor pregledavao snimke video nadzora, što za njega predstavlja direktni mobing, iako je to posve legitimno pravo poslodavca. Nadalje, pokušava prikazati da poslodavac video nadzorom prati koliko često zaposlenici odlaze na zahod, što je neistinito, te obmanjuje javnost potpuno pogrešnim tumačenjem GDPR-a i Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka.“

Interni kontrolor je pregledavao snimke video nadzora minutu po minutu, sat po sat, dan po danima tražeći nešto što ciljano što bi moglo kompromitirati zaposlenike. Potpuno druga stvar bi bila da se dogodio neki sporni događaj za čije razjašnjavanje je potrebno detaljno pregledavanje video nadzora, što i jest legitimno pravo poslodavca. U isto vrijeme zaposlenici automat kluba Osijek Sjenjak nemaju mogućnost pregledavanja video nadzora pa se događaju brojni slučajevi kada im ta činjenica znatno otežava posao. Poput situacije kada je djelatnik dao omaškom 200,00 kn jednom igraču, a on je to zanijekao, te je djelatnik bio financijski oštećen za navedenu sumu koju je morao namiriti iz vlastitog džepa ili situacije kada je u automat klub došla policija zbog prijave za remećenje javnog reda i mira od strane jednog igrača koji je u međuvremenu otišao pa policijski službenici nisu mogli utvrditi njihov identitet, do slučaja kada je jedna skupina igrača optužila drugu za otuđenje novčanica i tražila posredovanje djelatnika, a oni nisu mogli ništa učiniti jer nemaju pristup video nadzoru.

Što se odlazaka na zahod tiče interni kontrolor je prilikom svoje maratonske kontrole video nadzora od djelatnika zahtijevao da mu kažu gdje su bili oni ili njihove kolege u trenutcima kada nisu bili vidljivi na kamerama. U većini takvih situacija djelatnici su bili na zahodu ili su objedovali. Poslodavac ne može pratiti preko kamera koliki često djelatnici odlaze na zahod jer je (još uvijek) zabranjeno snimanje zahodskih prostorija.

Članak 26. Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka govori da se „obrada osobnih podataka putem videonadzora može se provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora.“

„Isto tako, pokušava prikazati Hrvatsku lutriju kao društvo koje djeluje po osnovi političke moći i nepotizma, što ne odgovara istini i pokazuje korištenje populističkih metoda za opravdanje za vlastite propuste.“

Notorna je činjenica da je Hrvatska lutrija društvo koje djeluje po osnovi političke moći. Krenimo samo od činjenice da je HL društvo sa ograničenom odgovornošću čiji je osnivač i stopostotni vlasnik Republika Hrvatska. Ministar financija u Vladi RH je ujedno i predsjednik skupštine HL koja imenuje Upravu društva. To dovoljno govori o političkom utjecaju u HL. Nijekanje djelovanja po osnovi političke moći predstavlja obmanu i laž. I stoga mi je uistinu žao, a što sam već napomenuo na početku teksta što demanti Hrvatske lutrije nije potpisan imenom i prezimenom, da konkretna osoba snosi odgovornost za izrečene laži. Političko kadroviranje pri vrhu HL nije nimalo sporno, ono što je problematično je da se djelovanje po osnovi političke moći spušta do najnižih organizacijskih jedinica HL. Što se zapošljavanja novih prodavača tiče, aktualna Uprava HL je ukinula javne natječaje, pa sada svi državljani RH nemaju niti teoretsku, niti formalnu mogućnost pod jednakim uvjetima zaposliti se u HL. Toliko o jednakosti kao jednoj od temeljnih vrednota Ustava RH.

Radna mjesta popunjavaju se na temelju tzv. otvorenih zamolbi. Odabrani pojedinci dobiju mig kada treba poslati zamolbu i tada bivaju pozvani na intervju za posao koji je u biti puka formalnost. Djelovanje po osnovi političke moći ilustrira i činjenica da je svaka promjena vlasti na razini države popraćena „sječom kadrova“ na način da se postojeći kadrovi degradiraju i šikaniraju, a na lukrativna radna mjesta dovode kadrovi bliski vladajućoj strukturi.

Što se zapošljavanja i napredovanja po političkoj liniji tiče dovoljno je samo navesti slučaj kada je na požeškom području zaposlen prodavač koji je vrlo brzo postao i unapređivač prodaje, a potom u jednom farsičnom postupku napredovao i korak više postavši koordinator. Dotična osoba je radila u prodajnom području Požega, a nakon odlaska koordinatora Hrvoja Vincetića ostalo je upražnjeno radno mjesto koordinatora u prodajnom području Osijek. Oba ta prodajna područja, Osijek i Požega čine prodajnu regiju Istok. Nakon odlaska gospodina Vincetića raspisuje se interni natječaj za koordinatora na kojem biva odbijen kandidat sa prodajnog područja Osijek, a prolazi kandidat sa prodajnog područja Požega. Na taj način nije popunjeno upražnjeno radno mjesto na prodajnom području Osijek, već je cijeli natječaj iskorišten da se unapređivaču prodaje sa prodajnog područja Požega da status koordinatora, a time i veća plaća s time što on i dalje radi posao koji je radio i dosada. No ni tu priči nije kraj; SDP silazi s vlasti i dolazi HDZ i potom dotični koordinator biva degradiran na radno mjesto prodavača unapređivača što je još niži rang nego unapređivač prodaje. Cijelo vrijeme ta osoba u biti radi jedan te isti posao, ali za različite plaće, ovisno o tome pušu li mu politički vjetrovi u leđa ili u prsa. Toliko o tome da u HL nema političkog kadroviranja.

Što se nepotizma tiče o navedenoj temi su poprilično pisali i drugi neovisni mediji osim Radničkog portala, mediji koji nisu uživatelji prihoda od marketinških kampanja koje plaća HL. Primjerice portal 7dnevno objavio je još 27. travnja 2018. tekst pod naslovom „Mario Musa kao HDZ-ov Eurojackpot“. Od objave tog teksta prošlo je više od godine i tri mjeseca, a koliko mi je poznato Hrvatska lutrija nije reagirala demantijem na taj tekst ili sudskom tužbom prema nakladniku portala.
Moram naglasiti da je to malo nepravedno i prema zaposlenicima HL jer čitajući ovakve tekstove s pravom se zapitaju: „U kakvom ja to poduzeću radim?“. U navedenom tekstu koji kako sam naveo nije demantiran navodi se i da je direktorica sektora prodaje u HL zaposlila sedam članova svoje obitelji, između ostalog i brata i nećaka. Upravo nećak dotične gospođe je koncem prošle godine napredovao od prodavača do internog kontrolora i to na natječaju na koji se javilo nekoliko desetaka kandidata, a dotični gospodin je od svih kandidata imao najmanje radnog staža i iskustva. O svemu tome, i o nezadovoljstvu radnika koje je to generiralo pisalo smo u Sindexpressu, pa je zbog toga između ostalog to glasilo u konačnici i cenzurirano, tj. zabranjena je njegova uobičajena distribucija uz najblaže rečeno smiješna obrazloženja, a poslije toga sam ja kao glavni sindikalni povjerenik bio meta revanšizma, diskriminacije i uznemiravanja.

Dana 19. 11. 2018. godine zaprimio sam e-mail poruku od gospođe Vesne Jurković, voditeljice Službe upravljanja skladištem i opskrbom sljedećeg sadržaja: „tijekom 2018. godine u skladu s postavljenim ciljevima Hrvatska Lutrija d.o.o. intenzivno radi na reorganizaciji i optimizaciji procesa distribucije, što prvenstveno uključuje smanjenje troškova kao i angažmana radne snage. Radi daljnje optimizacije koja je zahtjev i u narednom razdoblju, na prodajna mjesta dostavljati će se isključivo materijali neophodni za rad ili vezani uz radni odnos, te će se na taj način optimizirati troškovi otpreme kao i troškovi dodatnog angažmana radnika koji rade na poslovima umnožavanja i ulaganja materijala koji se priprema za prodajna mjesta. Slijedom naprijed navedenog, ovim putem Vas obavještavamo da iz navedenih razloga više nećemo biti u mogućnosti umnožavati i distribuirati glasila ili slične materijale koje ste nam dostavljali, a za što smo sigurni da razumijete imajući u vidu da je cilj optimizacija procesa i da su Vam na raspolaganju znatno brži i efikasniji načini distribucije obavijesti Vašim članovima.“

Pod izlikom smanjenja troškova i angažmana radne snage sindikat se obavještava da će biti obustavljena distribucija sindikalnog glasila. Postavlja se pitanje koji je to trošak i koji je to angažman radne snage? Sindexpress se dostavljao na 349 prodajnih mjesta HL, u formatu od jedne stranice. Imamo li u vidu da je za distribuciju Sindexpressa bilo potrebno 349 listova papira, a jedan list košta 0,10 kn riječ je o trošku od 34.90 kn! Hrvatska lutrija troši milijune kuna na marketinške kampanje, sponzorstva i reprezentaciju, a problem joj je izdvojiti 34.90 kn za tzv. „socijalne partnere“?? Nažalost, u HL nema socijalnog partnerstva već antagonizm između upravnih struktura čiji prihodi rastu, i prodavača, najbrojnije kategorije radništva čiji su prihodi konstantno u padu.

Što se tiče angažmana radne snage, postavlja se pitanje da li je bio problem na kopirni uređaj staviti da se jedan papir isprinta u 349 primjeraka i potom u svaku kovertu, uz sav ostali materijal staviti i taj jedan papir?

Umjesto da nakon natpisa u Sindexpressu koji očito nisu bili po volji vladajućih struktura u HL sindikalni povjerenik bude pozvan na razgovor s ciljem da se riješe nagomilani prijepori HL se odlučuje na perfidnu cenzuru pod krinkom smanjenja troškova i angažmana radne snage!

Što se tiče populizma, zanimljivo je i indikativno kako autor(i)? demantija niječu djelovanje po principima političke moći, a zatim se služe pojmom udomaćenim u političkoj teoriji i praksi, a taj pojam je populizam.

Krenemo li od terminološke definicije populizma, onako kako ga definira Hrvatska enciklopedija u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža kao „naziv za pokrete i ideologije koji polaze od »naroda« kao osnove svoje legitimnosti i kriterija djelovanja.“ tada moram reći da sam uistinu populist jer u Hrvatskoj lutriji zastupam narod, u konkretnom slučaju prodavače koji su posljednjih nekoliko godina doživjeli značajnu degradaciju u HL oličenu u smanjenju realnih prihoda i povećanom radnom opterećenju.

Zastupanje socijalno – materijalnih interesa prvenstveno prodavača, kao najbrojnije skupine zaposlenika HL osnova je moje legitimnosti kao sindikalnog povjerenika i temeljni kriterij djelovanja. Odbacujem navod da koristim populističke metode kao opravdanje za vlastite propuste.

Na kraju, što reći nego da mi je drago da je HL reagirala poslavši demanti čime je na neki način otvorena rasprava o aktualnim temama u HL. Time je potvrđen status Radničkog portala kao medija koji se ne može i ne smije ignorirati. Dosadašnja praksa je bila da HL ignorira medijske natpise našeg sindikata o stanju u firmi. Nezadovoljstvo radnika je toliko nabujalo da se ti natpisi više ne mogu ignorirati.

Kao što sam naveo na početku teksta žalosno je to što u Hrvatskoj lutriji ne postoji socijalni dijalog, već se komunikacija sa sindikalnim povjerenicima odvija putem prepucavanja u medijima.

Službena komunikacija između sindikata, kao organizacije radnika i poslodavca odvija se jako loše. Sukladno Zakonu o pravu javnosti na pristup informacijama poslodavac je na naše upite dužan odgovoriti u roku od 15 dana, i odgovore u pravilu dobivamo na samom kraju toga roka (ili ih uopće ne dobivamo). Kada neki član sindikata ima upit ili problem mi proslijedimo upit poslodavcu, a i kada nakon pola mjeseca dobijemo odgovor radi se uglavnom o formaliziranim i uopćenim odgovorima koji imaju malu praktičnu svrhu.

Unatoč jazu koji postoji između sindikata i Uprave HL mi smo i nadalje otvoreni za razgovore jer se jedino tako može premostiti nastali raskorak između radnika i poslodavca, a o Upravi Hrvatske lutrije ovisi hoće li se sukobi stišavati ili rasplamsavati. Među radnicima HL, prvenstveno prodavačima vlada veliko nezadovoljstvo stanjem u društvu, i jaz između upravnih struktura i prodavača je sve veći što narušava normalno funkcioniranje tvrtke i socijalnu koheziju čini praktični nemogućom.

A razloga za nezadovoljstvo je uistinu mnogo; počevši od činjenice da je osnovica za izračun plaće u HL danas manja nego prije desetak godina, da unatoč konstantnom rastu neto dobiti i uplata u državni proračun od strane HL nominalne plaće radnika stagniraju ili čak padaju (o realnim plaćama kada se uzme u obzir stopa inflacije i kupovna moć ne treba niti govoriti). Zatim tu je i pitanje nejednakih koeficijenata za ista radna mjesta, nerealnog obračuna putnih troškova, a najnoviji slučaj je netransparentna dodjela i isplata dodatnih nagrada prodavačima. Nagrada ovisi o ostvarenim ciljevima i ocjenjivanju, a prodavači niti znaju koji su im ciljevi, a niti kako su ocijenjeni čime se otvara prostor za manipulacije.

Unatoč svemu tome nastavljamo beskompromisnu borbu za poboljšanje socijalno materijalnog položaja članova sindikata, kao i svih radnika Hrvatske lutrije.

Mario Jukić, struč.spec.admin.publ.