Rasprodaja nije počela jučer Skup protiv nastavka privatizacije i kompradorske Vlade

Današnji prosvjed protiv rasprodaje državne imovine privukao je nekoliko stotina ljudi što je znatno manje nego kurikularni prosvjed u srijedu, ali su danas poslane neke važne poruke.

Mjereći brojem ljudi koji su došli na današnji zagrebački prosvjed pod nazivom “Stop rasprodaji Hrvatske”, on se doista ne da usporediti sa skupom protiv prekida kurikularne reforme otprije nekoliko dana, održanim također na Trgu bana Jelačića. Antirasprodajni prosvjed je pohodila koja stotina ljudi, a održan je u organizaciji političke platforme Slobodna Hrvatska, stranke ORaH te nezavisnog saborskog zastupnika Stipe Petrine.

Unatoč bitno manjoj posjeti, poruke koje su poslane s protesta nisu ništa manje važne od onih vezanih uz reformu školstva. Prosvjed je održan samo dan nakon što je postalo poznato da se Vlada požurila prodati svoj udio u elektroindustrijskom divu, pa je Končar spomenuo gotovo svaki od šest govornika, a jedan od transparenata je glasio “Končar gradile generacije radnika, prodao ga nepoznati lik”. Naime, u situaciji kad samo na kamate godišnje odlazi 15 milijardi kuna, a cjelokupni dug Hrvatske iznosi 300 milijardi kuna, dobit od prodaje Končara u visini od 360 milijuna kuna doista se čini kao kap u moru. Druga tema bila je sam premijer Tihomir Orešković, za kojeg se tražilo da odstupi s dužnosti, da prestane igrati monopoli s Hrvatskom i da se vrati odakle je došao. Naglašena je i njegova uloga u pretvaranju Plive iz vodeće farmaceutske tvrtke u ovom dijelu Evrope u običnu lokalnu tabletaru. Više su puta zatraženi izvanredni parlamentarni izbori, a sami organizatori prisutnima su obećali da se s prosvjedima neće prestati sve dok sadašnja garnitura ne ode s vlasti.

Među govornicima su primjerice bili novi predsjednik OraH-a Luka Keller, Ivan Pokupec iz Slobodne Hrvatske i Vesna Balenović iz Udruge žviždač, a skupu se pismom obratio i Predrag Sekulić iz sindikata Nova Solidarnost, zaključujući da je “naša deviza slobodna Hrvatska, a njihova slobodno tržište”. Govorio je i Dimitrije Birač, član Inicijative za Radničku partiju Hrvatske, koji je naglasio da parolu skupa “Stop rasprodaji” treba proširiti i zahtijevati ukidanje društvenih odnosa koji su do rasprodaje doveli. “Rasprodaja nije počela jučer, ona traje već dvadeset i pet godina i počela je onda kad je zavladao rezon kapitala”, naglasio je Birač i dodao da je zabluda da postoji hrvatski način privatizacije. “Ne postoji hrvatski, nizozemski ili francuski način privatizacije, sve se one temelje na vladavini kapitala i kao takve su iste”, rekao je. Na kraju je pozvao na jedinstvo radnika iz svih sektora i na sindikalnu borbu koja treba ići u pravcu jačanja solidarnosti radnika na svim područjima djelovanja.

Nakon skupa prosvjednici su otišli do obližnje Tesline ulice i ispred premijerova stana zatražili njegovu ostavku.

Uspoređujući prosvjede koji su posljednjih tjedana učestali, vidljivo je da njihov mobilizacijski potencijal nije nužno proporcionalan važnosti teme koja ljude potiče na okupljanje. Naime, rasprodaja imovine jednako je važna, ako ne i važnija, za budućnost djece od kurikularne reforme, no kako su prosvjedi izrazito klasno stratificirani, oni za koje je zainteresirana srednja klasa bit će daleko više posjećeni i medijski podržani, dok će ovi radnički, iza kojih uglavnom ne stoji ni interes srednje klase ni mediji, osim kad ih treba cinički proglasiti fijaskom, biti ignorirani ili ismijani. No za razliku od srednje klase, radnici na raspolaganju imaju i neke druge, puno efikasnije poluge borbe no što su sami prosvjedi. Samo što te svoje snage sami moraju postati svjesni.