Rafinerijski borac na izborima Intervju s Predragom Sekulićem, kandidatom za sisačko-moslavačkog župana

Uoči predstojećih lokalnih izbora, predstavljamo kandidata za župana Sisačko-moslavačke županije koji se proteklih godina dokazao kao ustrajni radničko-sindikalni borac za spas sisačke Rafinerije.

Što je bilo presudno da ste se kao jedan od najpoznatijih i najborbenijih sindikalista u Hrvatskoj odlučili za politički angažman, konkretno, da se kandidirate se za sisačko-moslavačkog župana?

Mnogi događaji su prethodili ovoj odluci, ali i razgovori sa prijateljima, najbližim suradnicima i naravno obitelji. Godinama se ustvari politika bavila sa mnom, a onda shvatite da sve ide sporo, korak po korak, jer drugima Vaš problem jednostavno nije primaran.

Razlog je i situacija u Ini, preciznije odnosi sindikata. Počesto su mi kolege sindikalni vođe veći problem od samog poslodavca. To je tužno, žalosno. Mogu shvatiti da nas pojedinci na strani poslodavca smatraju samo običnim šljakerima, ali kada to čujem u komunikaciji od nekog predsjednika sindikata pucam od bijesa. Proteklih godina sam napisao sve i o sindikalnim vođama u Ini i o lopovlucima, zakulisnim igrama, Ini – Mol-u, razgovarao sa barem 200 političara, bio u Saboru 50-ak puta, prijavljivao i što sve ne. Umjesto da pojedinci već sjede u zatvoru, da radnici smjenjuju svoje vođe, mi i dalje idemo puževim korakom. Ovo je moj pokušaj ubrzavanja stvari, a vrijeme će pokazati jesam li pogriješio. U svakom slučaju želim i dalje jačati sindikalnu borbu, ali onu istinsku. Želim utjecati na zakonodavne okvire na koje nisam mogao kao sindikalist. Neki će reći kako ništa ne mogu učiniti na tom mjestu, ali mogu političkim utjecajem. Ne mislim šutjeti, već galamiti kao i do sada.

Umjesto da pojedinci već sjede u zatvoru, da radnici smjenjuju svoje vođe, mi i dalje idemo puževim korakom. Ovo je moj pokušaj ubrzavanja stvari, a vrijeme će pokazati jesam li pogriješio. U svakom slučaju želim i dalje jačati sindikalnu borbu, ali onu istinsku.

U kampanju za župana krenuli ste kao nezavisni kandidat na listi Mosta. Sigurno ste imali više ponuda, što je presudilo da ste izabrali Most? Jeste li zadovoljni s dosadašnjom suradnjom i hoćete li nakon izbora ući u stranku?

Također je mnogo faktora ovdje bilo u razmatranju. Razgovarao sam sa mnogima. I danas govorim kako su mi bliske ideje jedne Slobodne Hrvatske ili Živog zida, pa i Radničke fronte. Treba znati kako smo godinu i pol dana pisali svim strankama, stajali pred Saborom, dijelili letke, ali tek kad je Most ušao u Sabor, dobili smo već nakon 6 dana poziv da dođemo u klub zastupnika. Od tada su nama njihova vrata otvorena. S druge strane nisu svjetonazorski određeni, mada će netko reći kako su ovi ili oni. Nemaju izraženu ovu radničku stranu i u tom dijelu vidim svoju šansu. Nisam član stranke i ne znam da li ću ikada i postati. Ali to najviše ovisi o rezultatima izbora i kako i koliko će se sam Most profilirati, odnosno rasti. Mnoge sad već jako dobro poznajem i sviđa mi se što vidim. Uostalom i zadnja zbivanja u parlamentu mi to potvrđuju. Kao i što su mene napadali da sam član ove ili one stranke, tako su i oni bili priljepci HDZ, pa sad kao dogovaraju nešto sa SDP-om, pa iza njih stoji ovaj ili onaj. Sve sam to doživio i na svojoj koži. Znakovito je kako su na zadnjim izborima baš svi napadali Most, a nije puno drugačije niti sada. Meni je to znakovito.

Koje biste točke vašeg programa izdvojili kao najvažnije?

Sumnjam da Vaše čitatelje zanima program koji je sklopljen u suradnji sa obrtnicima, privrednicima, stočarima, stručnim ljudima iz svih segmenata društva. Svakako mi je osnovni borba protiv korupcije i kriminala, borba za običnog radnika, čovjeka. Znam da mnoga sredstva i iz županijskog proračuna idu za održavanje glasova za sljedeće izbore. Radi se o ogromnim novcima i to jednostavno treba prekinuti. Volim reći, ako dobijem priliku okrenuti ću pilu naopako. Ono što je dosadašnjim strukturama bilo na zadnjem mjestu, meni će biti na prvom. Nisam političar već politički aktivist. Tako ću se i ponašati ukoliko dobijem prigodu.

Sabahudin Aba Gašić, Vaš kolega, suborac u obrani Rafinerije i poznati sisački aktivist, izašao je na ove izbore s nezavisnom listom za Gradsko vijeće i s kandidaturom za gradonačelnika. Umjesto njega službeno ste podržali njegovog protukandidata, Tomislava Ivšića iz Mosta. Taj postupak zbunio je mnoge koji prate Vaš rad. Što je bio razlog za takvu odluku?

Moje prijateljstvo sa Abom i moje mišljenje o njemu, sigurno neće pokvariti ili izmijeniti politika. Ljudi su bitni, ne politike. Aba je strašno mnogo stvari napravio za rafineriju, ali nije bio toliko eksponiran kao ja. Aba je ljudina, poštenjačina. Da je ušao u bilo koju stranku to bi ostalo tako. Poznajemo se mnogo godina, proživjeli smo svakakve golgote i vjerujem da ćemo biti prijatelji do smrti. Postoje i mnogi drugi slični ljudi koji su sebe dali cijelog u priču o rafineriji i Ini, ali nisu predstavljeni javnosti, ili to jednostavno nisu željeli. Rekao bih da ja to nisam mogao izbjeći.

Tomislava poznajem također godinama, još iz mladih dana. Kako je on ravnatelj Glazbene škole, a moj mlađi sin je završio srednju glazbenu, poznajemo se i sa te strane. Miran, skroman čovjek koji više ne želi gledati sve ovo što nas okružuje. U Sisku i županiji smo okupili takve ljude. Poštene, zdrave, pozitivne energije, bez političke prošlosti. Naravno da podržavam Abu kao prijatelja i čovjeka. S druge strane sa Tomislavom sam surađivao na svemu ovome u i prije kampanje. A za koga ću glasati je moja osobna stvar. Obojica su prekrasni ljudi po mojim kriterijima i to je ono bitno.

I danas tvrdim da su studenti i radništvo pokretač svakog društva. I dalje vodim sve sindikalne aktivnosti i dalje idem na skupove podrške, potpore, pa sam i dalje spreman na štrajk ili stati na prugu. Ljudi se ne mijenjaju jednom odlukom, koja sigurno za mene kao pojedinca nije mala.

Stranke se u pravilu obraćaju svim “građanima”, a Vi ste u kampanji na nekoliko mjesta istaknuli da ćete se kao budući župan boriti za “malog čovjeka”. Obraćanje “malom čovjeku” iz radničke perspektive djeluje kao korak unazad jer se na taj način zamagljuju stvarne razlike između obespravljenih radnika i propalih sitnih kapitalista koji u vremenima ekonomskih kriza i depresije, poput sadašnje, često postaju “mali ljudi” da bi se brzo nakon oporavka vratili na svoje prijašnje eksploatatorske pozicije. Mislite li da se isticanjem radništva kao subjekta promjene ne može mobilizirati dovoljan broj glasača?

Nisam iskreno razmišljao koga ću i na koji način mobilizirati. Nije mi primarni cilj postati župan, pa da ja sada idem okolo i pričam političke priče, a posebno ne da lažem bilo kome. I iz ove priče želim izaći čistog obraza. Vjerujem da je to moguće. To ovisi o osobi, a ne o stranci. Nitko mi iz Mosta nikada nije zamjerio niti jedinu moju riječ, niti mi je rečeno što bi bilo dobro reći. Govorim ono što osjećam, što mislim da je ispravno. I danas tvrdim da su studenti i radništvo pokretač svakog društva. I dalje vodim sve sindikalne aktivnosti i dalje idem na skupove podrške, potpore, pa sam i dalje spreman na štrajk ili stati na prugu. Ljudi se ne mijenjaju jednom odlukom, koja sigurno za mene kao pojedinca nije mala. Nisam u kampanji pljuvao po bilo kome, ali ću uvijek otvoreno upozoriti i prokazati sve lopovluke, ma o kome se radilo. Nikada si nisam dozvolio biti član partije u bilo kome smislu ili na bilo koji način, a da ne mogu izreći svoje mišljenje. Uostalom zbog sličnih stvari sam dao stavku na mjesto predsjednika Radničkog vijeća Ine i vratio se u smjene u svoju rafineriju. Mogao sam danas u miru i tišini sjediti u Zagrebu, imati duplo veća primanja, u tišini bez pritisaka. Ali to jednostavno nisam ja.

U kampanji ste napali “čeličnu lady Ine”, bivšu sindikalistkinju Maju Rilović kao odgovornu za otkaz koji je dobio Vaš bivši kolega Ivan Plazanić. Kako su u Ini na Vašu kandidaturu za župana reagirali šefovi i vodeći žuti sindikalisti?

Nije ona dio moje kampanje, to je jednostavno nešto što sam morao napisati suočen sa presudom koja je izrečena Ivanu. Ivan je napravio za maloprodaju više od ikoga. Nepokolebljiv u svom istjerivanju pravde i borbe za čovjeka, doveo je u pitanje budućnost svoje četvero malodobne djece. Skidam mu kapu i biti ću mu vječni dužnik. Maja je samo klasičan primjer što zločesti ljudi mogu učiniti narodu. Često pljujemo po politici, a Maja je dobar dio svog sindikalnog života živjela bolje od svih njih, a živi i danas. Mi ljudi smo krivi za takvo stanje, pa isto tako i u državi.

Dugo vremena me žuti žele smijeniti sa koordinatora Stožera za obranu RNS, pa su naravno i sada pokušali. Međutim, imam potporu svojih ljudi u rafineriji i Stožeru, bez obzira što su u nekom drugom sindikatu. Naravno da su me napali zbog “deklariranja” kroz politiku, ali svi znaju da su gotovo svaki od njih članovi stranaka. Ne javno možda, ali svojim djelovanjem svakako da. Nije me to iznenadilo, jer su mi i zadnju anonimnu prijavu Etičkom povjerenstvu napisali upravo oni. Smetam im zbog progovaranja o njihovim benefitima i lagodnom životu, ali isto tako oni jednostavno moraju vratiti dugove poslodavcu. Radi se o pojedincima i dok radnici ne shvate da ih moraju zamijeniti, potjerati, neće biti prave borbe za Inu.

Aldott je uništio Inu, zajedno sa našim mađaronima i ja nemam što s njim pričati. Možemo se sresti ukoliko Uskok uđe u Inu, on bude na optuženičkoj klupi, a ja budem svjedok Uskoka. Jedino tako.

Što se trenutno događa u sisačkoj Rafineriji, kakva joj je perspektiva i kakvu ulogu Rafinerija ima u Vašem programu?

Ne krijem da je ovaj moj odlazak u političke vode najvećim dijelom motiviran borbom za RNS i Inu. Smatram da na toj poziciji kao lokalna zajednica mogu mnogo napraviti za RNS. Najbolji dokaz je i to što me nakon vijesti o mojoj aktivaciji Aldott nakon tri godine svađa pozvao na prijateljsku kavicu. Naravno, nisam otišao jer sigurno je da ne želi sada postati prijatelj sa mnom. O drugim opcijama što je htio ne bih pisao, ali je sigurno da nisu dobronamjerne. Nađite mi sindikalistu koji je toliko toga rekao, napisao ili dokazao o predsjedniku uprave svoje kompanije. Nema ga. Ljudi padaju na male Bogove na žalost. Aldott je uništio Inu, zajedno sa našim mađaronima i ja nemam što s njim pričati. Možemo se sresti ukoliko Uskok uđe u Inu, on bude na optuženičkoj klupi, a ja budem svjedok Uskoka. Jedino tako.

Online ankete pokazuju da postoje velike šanse da postanete budući sisačko-moslavački župan. Kakve rezultate Vi očekujete?

Nisam, ali iskreno nisam opterećen anketama i rezultatima. Meni je bitno da ljudi shvate da se sjedenjem kod kuće ništa ne događa, ništa ne mijenja. Zato i u svakom nastupu u kampanji pozivam da glasaju za bilo koga, ali neka izađu u nedjelju iz naslonjača. Rezultat će biti baš onakav kakav treba biti.

HDZ nakon lokalnih izbora gotovo sigurno neće moći osigurati parlamentu većinu i nakon ovih izbora vrlo vjerojatno će uslijediti još jedni izvanredni parlamentarni izbori. Jeste li razmišljali o izlasku na parlamentarne izbore?

Sigurno je da će do izbora doći. Mnogi me nagovaraju da izađem na parlamentarne, ali ja nekako mislim da se više može napraviti kroz lokalnu zajednicu. U parlamentu ako niste na vlasti i ako ne možete utjecati na zakonske prijedloge, na žalost ste gotovo beskorisni. Vrijeme i ovi izbori će pokazati kuda dalje. Često razmišljam o vraćanju svom normalnom životu, Kupi, biciklu, rolama, nogometu, slušanju i sviranju glazbe. Sve su to ljubavi koje sam u protekle tri – četiri godine zanemario. Ne mogu reći jer jedan potez ili događaj mogu promijeniti sve.

S kojim biste političkim opcijama u Hrvatskoj u budućnosti mogli surađivati, kako na lokalnom, tako i na nacionalnom nivou?

Nisam član stranke, pa niti ne odlučujem o tome. Za mene su i dalje bitni i važni ljudi, ne stranke. Znam da to u politici ponekad i ne ide tako, ali ja želim ostati svoj. Neću biti egzibicionist, niti ću na nešto pristati što se kosi sa mojim načelima. I sutra bi u svom timu volio vidjeti neke ljude iz različitih političkih opcija, jer oni jednostavno vrijede, znaju svoj posao i pošteni su. Nažalost, političke stranke nemaju taj komfor, najčešće radi viših interesa autokratskog vođe ili grupe oko njega. Most tako ne djeluje po mom mišljenju i ako tako i ostane ima nade za ovu Lijepu našu.