Radnički pokret u Belišću Radnička mobilizacija putem borbenog sindikalizma

Nakon štrajka pod vodstvom Novog sindikata, kojim su se izborili za veće plaće i druga materijalna prava, radnici Leistritza nedavno su kandidate Novog sindikata izabrali i u Radničko vijeće. Osim toga, borbeni duh radnika Leistritza proširio se i do druge velike firme u gradu, DS Smitha, gdje se prije dva tjedna velik broj radnika odlučio organizirati u Novi sindikat.

Zahvaljujući progresivnom i uspješnom štrajku radnika poduzeća Leistritz turbinske komponente d.o.o. kojeg je u rujnu ove godine organizirao Novi sindikat, grad Belišće postao je novi centar radničkog pokreta u Hrvatskoj. Uspješna borba u Leistritzu nije samo donijela pozitivne rezultate radnicima Leistritza, već je potaknula i radnike iz druge velike firme u gradu da se sindikalno organiziraju u Novi sindikat. U razgovoru s predsjednikom Novog sindikata Marijem Ivekovićem saznajemo o novim aktivnostima i gibanjima među radničkom klasom Belišća.

Za početak, u Leistritzu su 23. studenog održani izbori za Radničko vijeće, a Novi sindikat je na tim izborima odnio uvjerljivu pobjedu čime radnici Leistritza dobivaju novu platformu putem koje će imati bolji pristup informacijama.

“Na izborima za Radničko vijeće (RV) bile su dvije liste – Novi sindikat i Sindikat metalaca Hrvatske (SMH). Novi sindikat je dobio izbore uvjerljivom pobjedom od 110 naprama 18, odnosno tri prema nula, dakle sva tri člana RV-a su naša. Ulazak u RV važan je iz nekoliko razloga. Prvo, ulazak je važan jer su se radnici sada jasno odredili koga žele da ih zastupa, što znači da poslodavac više ne može koristiti SMH kao uteg na vagi tijekom pregovora, i tako vršiti opstrukcije. Inače nemamo ništa protiv toga da u RV-u sjede članovi iz više sindikata, ali ovo je za nas sada čišća pozicija, proći ćemo edukaciju s tim članovima da što bolje obnašaju tu dužnost. Provest ćemo u praksu ono što i govorimo na seminarima – ako sindikat dobro radi, Radničko vijeće je dodatno oružje koje osnažuje sindikat. Drugo, ulazak je važan jer će radnici sada biti bolje i pravovremeno informirani o svim namjerama poslodavca, pr. ako želi promijeniti neki akt, kao što će i imati uvid u poslovanje. To je doduše bilo moguće i dosada, ali baš i nije bilo mogućnosti postavljanja pitanja ako radnicima nešto nije bilo jasno. Sve u svemu, bit će puno bolja atmosfera i klima u pogonu. Nakon štrajka je već po tom pitanju bolje, jer naši članovi više ne osjećaju nikakav pritisak na radnom mjestu, za razliku od razdoblja prije štrajka. Produktivnost je i dalje visoka, ali sada su ljudi i zadovoljniji”, govori nam Mario Iveković.

Budući da je Kolektivni ugovor dovršen, sindikat i Uprava sada vode pregovore o plaćama radnika koji nisu bili u štrajku.

Radnici u Belišću prepoznali su da postoji mogućnost promjene. Čini se da se radnike ovdje dugo uvjeravalo da se ništa ne može, a štrajk u Leistritzu je dokazao suprotno – ako se organiziraju i artikuliraju svoje interese, radnici nešto itekako mogu.

“Kolektivni ugovor je sklopljen i potpisan, a idući tjedan imamo novi krug pregovora za višu plaću za sve kategorije radnika, dakle i one koji nisu sudjelovali u štrajku. Mislim da će ovo sada biti normalni i neopterećeni pregovori bez pritisaka, gdje će se postaviti omjeri realno prema rezultatima rada, potrebama, kvalifikacijama, vještinama. Za vrijeme štrajka, mi smo dakako imali skupove samo s radnicima koji su u štrajku, ali odsada ćemo izlaziti pred sve radnike i reći što poslodavac nudi, ima li tko kakvih prijedloga, primjedbi i sl. Svi radnici se mogu javiti za riječ, neovisno o tome jesu li bili u štrajku ili ne. Nas to ne pere, ali bi po meni svaki radnik koji nije sudjelovao u štrajku, a sada ima benefite kolektivnog ugovora, trebao biti svjestan da je nesudjelovanje u štrajku bila pogrešna odluka”, kaže Iveković.

Štrajk u Leistritzu i njegov borbeni duh odjeknuo je i proširio se i izvan tvorničkih pogona. Naime, u Belišću postoji i poduzeće DS Smith u kojem radi 400-tinjak ljudi (inače, riječ je o bivšoj tvornici papira Belišće koja je u vremenu SFRJ zapošljavala preko 5000 ljudi). Poduzeće je danas u vlasništvu britanskog kapitala, a njegove radnike je akcija u Leistritzu očito inspirirala i potaknula na organiziranje.

“Nakon štrajka u Leistritzu, unazad dva tjedna, javili su nam se radnici DS Smitha i učlanili se u Novi sindikat u velikom broju. Tako da je sada velika šansa da Novi sindikat u DS-u postane većinski. Unutra su još dva sindikata, Sindikat drvne i papirne industrije i još jedan HURS-ov sindikat s kojim očekujemo odličnu suradnju jer pripadamo istoj središnjici. Pristupanje radnika DS-a u ovolikom broju nam je pozitivan signal, znači da su radnici u Belišću prepoznali da postoji mogućnost promjene. Čini se da se radnike ovdje dugo uvjeravalo da se ništa ne može, a štrajk u Leistritzu je dokazao suprotno – ako se organiziraju i artikuliraju svoje interese, radnici nešto itekako mogu”, smatra Iveković.

Aktualna dinamika radničkog pokreta u Belišću vodi nas prema nekoliko zaključaka.

Prvo, mladi radnički pokret Belišća ujedno označava i bankrot žutog sindikalizma, pri čemu je štrajk bio ključna prekretnica. Osim za rast samopouzdanja i klasne svijesti samih radnika, druga najveća prednost štrajka jest upravo u tome što ta akcija precizno prokazuje borbene sindikaliste s jedne, odnosno oportunističke sindikaliste s druge strane. Sindikat metalaca Hrvatske i njihovi ljudi poput Milana Borića polako postaju u čitavom gradu irelevantni, što znači da su se radnici Leistritza odlučno obračunali sa sindikalnom birokracijom na najbolji način – ignoriranjem i otkazivanjem povjerenja. Rezultati izbora za Radničko vijeće najbolje govore u prilog tome.

Drugo, svojim borbenim organiziranjem, radnici Belišća pokazuju ostatku zemlje kako u praksi izgleda konkretna borba protiv iseljavanja. Čitava lamentiranja kapitalističkih političara (HDZ, HNS, SDP, MOST, Kolinda itd.), ekonomista, demografa i biskupa svode se na obično frazerstvo bez sadržaja, budući da oni radi vlastitih interesa odbijaju javno prozvati kapital kao uzročnik iseljavanja, te mu se suprotstaviti. Za razliku od njih, Novi sindikat i radnici Leistritza se kapitala (stranog investitora) nisu bojali, već su mu pokazali svoju snagu putem štrajka. Kolektivni ugovor, veća plaća i druga materijalna prava, bolji uvjeti na radnom mjestu – to su konkretne demografske mjere, a sve drugo su fraze i obmane! I to je važna pouka štrajka.

Konačno, osim Leistritza i DS Smitha, u gradu postoji i treća velika kompanija, Harburg-Freudenberger Belišće (HF), također u vlasništvu stranog kapitala, njemačkog. Prema pisanju portala Lokalni.hr iz veljače prošle godine, DS Smith i HF ostvaruju “čak 61 posto ukupne godišnje neto dobiti postignute u cijeloj Osječko-baranjskoj županiji ili, u novcu, čak 77 milijuna kuna od ukupno 152,2 milijuna”. Neka se novi vjetrovi radničkog organiziranja probiju i među radnike HF-a!