Radnička poluga moći Velika perspektiva pred Stožerom u Uljaniku

Same analize o budućnosti Uljanika, a bez političke volje lokalne i državne vlasti, neće ništa promijeniti. Radnici Uljanika morat će se izboriti za tu političku volju i trebaju imati na umu da će svakom njihovom pobjedom stvari biti sve kompleksnije jer će otpor biti sve veći. Ipak, borba koju vode je borba za čitavu brodogradnju i zato su ovi prvi koraci najteži. Ostali radnici će to prepoznati.

Osnivanjem Stožera za obranu brodogradnje Uljanik (SZOBU), radnička pozicija u Uljaniku nešto je ojačala. Međutim, treba biti oprezan i ne nasjedati raznim huškačima sa strane koji govore da Stožer ne treba priznati, da on nije potreban i da će se sve ubrzo pozitivno riješiti.

Ovo potonje i može biti, ali to najviše ovisi o radnicima samima. Ne o Upravi, ne o lokalnim vlastima i ne o državi.

Postoji jedna izuzetno bitna poruka kad je o Uljaniku riječ – sve analize o trenutnoj situaciji pulskog brodogradilišta i o brodogradnji općenito bit će daleko teže, gotovo nemoguće realizirati u smjeru u kojem to radnici žele, ako za to ne postoji politička volja. Duga je ruka države i njena politička volja jedina može utjecati na Danka Končara. Konačno, uvijek ostaje mogućnost nacionalizacije i objedinjavanja čitave brodogradnje.

Ali kako dobiti tu političku volju, odnosno kako natjerati državu da reagira? U tome i jest stvar- državu se jedino može natjerati. Nju se neće moći uvjeriti, nagovoriti, zamoliti, na nju apelirati i sl. Što prije uoče ovu činjenicu, da se državu neće moći nagovoriti, radnici Uljanika djelovat će efikasnije jer neće očekivati ništa osim onog za što se sami izbore. Ako se u politici nekoga i uvjerilo, to onda znači da je bio doveden pred zid i da se morao dati uvjeriti.

Radnici Uljanika uvjerit će državu u svoje zahtjeve onda kada je natjeraju da te zahtjeve i podrži. Neće biti obrnuto – da će država nakon argumentirane rasprave odlučiti podržati radnike. To se nije ranije događalo i neće ni sada. O tome ne treba imati iluzija!

Da bi stvar bila jasnija, nužno je vidjeti kako stoje stvari s ‘trokutom’ kapital i Uprava Uljanika-vlast (lokalna i državna)-radnici Uljanika.

Kapital je izuzetno dobro organiziran i svim sredstvima na raspolaganju zapravo dalje organizira poslovanje Uljanika (i nastavit će to raditi nedavnim ulaskom Končara). Njegova je struktura čvrsta i on ima podršku drugih organiziranih aktera poput banaka i agencija te državne i lokalne vlasti.

Reakcija države bit će vidljiva kad će se situacija u Uljaniku razvijati preko granica normale. Ovu ulogu guranja prema naprijed očito će trebati preuzeti Stožer i Jadranski sindikat. Lideri ostalih sindikata zasad i dalje stoje na strani kapitala, bez obzira na njihove riječi.

Potonje čine drugu stranicu ‘trokuta’ i za njih je na neki način samorazumljivo da su organizirane. Lokalna i nacionalna elita također imaju snažnu strukturu, više-manje znaju što žele i spremne su to braniti onim sredstvima koje imaju na raspolaganju.

Konačno, tu su i radnici. Odmah treba primijetiti da su oni jedini koji nisu organizirani. Jedino kod njih nema zajedničkog i discipliniranog djelovanja. K tome, njima je još teže jer dva od tri sindikata ustraju u građenju iluzije da su radnici Uljanika organizirani i dovoljno jaki u ovom trenutku da se obrane. Jadranski sindikat, kao treći sindikat, svojom je podrškom Stožeru jasno naznačio da je spreman pridružiti se u razbijanju navedene iluzije i da je spreman graditi stvarnu radničku organizaciju. Upravo je to važno – rad na organizaciji i zajedničkoj radničkoj strategiji. Još jednom treba naglasiti – sindikati su izuzetno važni, ali u ovoj izvanrednoj situaciji u kojoj se našao Uljanik, oni sami i njihov način rada nisu dovoljni. Uostalom, otud i Stožer. Njegov je doprinos u početnom razbijanju iluzije o sindikalno-radničkoj organiziranosti i solidarnosti u Uljaniku neizmjerno važan. Imali smo prilike, i još imamo, vidjeti kako radi sindikalna birokracija na konkretnom primjeru Uljanika. Za ovo su zaslužni članovi Stožera!

Prema tome, i više je nego očito da se za pozitivne rezultate svoje borbe radnici Uljanika trebaju organizirati. Razumije se, sve analize poslovanja Uljanika, analize njegova potencijala kao brodogradilišta, utjecaja njegova poslovnog procesa su vrlo bitne. Međutim, bez dobro organiziranog Stožera koji je na čelu organiziranih pulskih radnika, one su bez pokrića jer nemaju tu radničku silu koja će jamčiti njihovu realizaciju, koja će budno nadgledati njihovu realizaciju.

Jednom organizirani radnici Uljanika oko sebe će vrlo lako okupiti i stručnjake za sva ona područja u kontekstu brodogradnje koji će im pomoći braniti njihove interese.

U ovom je trenutku razumljivo da u Uljaniku smatraju da bi država bila luda kada bi dopustila konačno uništenje brodogradnje. Isto je tako razumljivo da smatraju kako s nekim tko predstavlja najviše političke funkcije hrvatskog društva, treba razgovarati pristojno, kulturno, argumentirano. Možda se i retorički pitaju: ako država neće brinuti o sudbini brodogradnje, tko će onda? Nismo li valjda toliko nisko pali kad se odričemo te industrije?

Ipak, treba stalno ponavljati da interes kapitala ne podržava samo lokalna vlast, nego i država. I iza svega stoji odlična organizacija. Ako država nije reagirala, onda je to zato što za njenu reakciju još uvijek nema potrebe. Njezino djelovanje, u dobroj suradnji s privatnim kapitalom i lokalnim vlastima Pule, ostaje u pozadini, ostaje nevidljivo. Kad ono izlazi na površinu?

Reakcija države bit će vidljiva kad će se situacija u Uljaniku razvijati preko granica normale. Ovu ulogu guranja prema naprijed očito će trebati preuzeti Stožer i Jadranski sindikat. Lideri ostalih sindikata zasad i dalje stoje na strani kapitala, bez obzira na njihove riječi.

Radnici Uljanika uvjerit će državu u svoje zahtjeve onda kada je natjeraju da te zahtjeve i podrži. Neće biti obrnuto – da će država nakon argumentirane rasprave odlučiti podržati radnike. To se nije ranije događalo i neće ni sada.

Sve boljom organizacijom (koja podrazumijeva i sve bolju medijsku komunikaciju, ali i ustrajne razgovore s ostatkom radnika Uljanika, s lokalnom vlasti, građanima Pule itd.) Stožer Uljanika neminovno će izazvati reakciju Uprave. Reakcija će biti prirodna jer će radnici, umjesto spontanih izljeva bijesa, utemeljeno i argumentirano zahtijevati puni pristup poslovnim informacijama, zatim će tražiti puno sudjelovanje kod određivanja poslovne strategije, uopće tražit će neku vrstu kontrole koja će braniti njihove, radničke interese, a zapravo će braniti i društvene interese Pule i Hrvatske.

Ako Uprava ne uspije iznutra riješiti tu, za nju vrlo neugodnu, situaciju, sasvim sigurno će pozvati u pomoć lokalnu vlast. Međutim, radnici svojom ispravnom strategijom i ustrajnošću mogu utjecati na lokalnu vlast te je tako ili pasivizirati ili okrenuti protiv Uprave. Na primjer, ako ona procijeni da bi daljnjom podrškom Upravi u ovom trenutku uoči ljetne sezone mogla riskirati i prijevremene lokalne izbore.

I tek tu onda kao posljednje utočište kapitala ulazi država. Njeno djelovanje, njena potpora kapitalu napokon postaju vidljivi.

Radnici su uspjeli pitanje Uljanika dovesti do krajnjih granica, pronašli su pukotinu, skinuli su neutralnost s pitanja Uljanika te u praksi razotkrili da je on u potpunosti političko pitanje.

Radnici Uljanika ne trebaju se odricati komunikacije s lokalnim i državnim vlastima. No u konačnici će stvari gurati naprijed jedino njihova, radnička borba. Nikakvi apeli i upozorenja neće biti efikasni bez ove praktične podloge.

S tim da je nužno naglasiti sljedeće: što su radnici jači, odnosno što dobivaju veće bitke, stvar će postajati sve teža jer će nailaziti na sve veći otpor. Na to moraju računati i za to se trebaju pripremiti. Jer ovdje se ne vodi samo borba za Uljanik, pa čak ni samo za brodogradnju iako radnici 3. maja, Brodotrogira i Brodosplita sve ovo prate i pripremaju se. Ovo je borba za jačanje radničkog pokreta u odnosu na moćnu organizaciju kapitala i njegovu spregu s državom. Pozitivan ishod ove borbe motivirat će i ostale hrvatske radnike da krenu u borbu za svoja prava.

Ovo radnici Uljanika trebaju imati na umu.