Protiv rezova u kulturi Prosvjedna akcija za prava kulturnih radnica i radnika

Ispred Ministarstva kulture jučer se na prosvjedu u organizaciji inicijative “Dosta je rezova” okupilo tristotinjak radnica i radnika iz kulturnog sektora. Povod organizaciji prosvjeda je višegodišnje nezadovoljstvo zbog smanjivanja javnih sredstava za kulturu i netransparentnost njihove dodjele, a govorilo se i o lošem materijalnom stanju kulturnih i medijskih radnika, koji rade za niske ili nikakve honorare, uglavnom na kratkoročne ugovore, bez socijalne zaštite, reguliranog radnog vremena i mnogih drugih osnovnih radničkih prava.

Prosvjed u organizaciji inicijative Dosta je rezova okupio je jučer, 4. veljače 2019. godine, ispred Ministarstva kulture u Runjaninovoj 2 tristotinjak radnica i radnika iz kulture i medija, koji su Ministarstvu poslali poruku: “Dosta je rezova! Rezovi nisu razvojna mjera, rezovi su sredstvo discipliniranja i ušutkavanja, za kulturu koja pripada svima!”

Brojnim porukama na transparentima opisali su situaciju u kojoj se nalaze. Neke od poruka su: “Od aplauza se ne plaćaju režije”, “Dosta mi je sviranja za putne troškove i pivo”, “Ne brinite što ste dobili manje, budžet se povećao – grupa TNT”, “Kad nam uzmu kulturu, obrazovanje, zdravstvo – što će nam pravo glasa?”, “Potplaćena”, “Imam noćne more od ekselica, a anksioznost od multitaskinga”, “Hoćemo i za penziju morat pisat aplikaciju?”, “Gdje nema grijanja, nema ni umjetnosti”, “Moj bankovni račun zna istinu” itd.

Govornice i govornici na prosvjedu kritizirali su sustavno srozavanje uvjeta rada u kulturi koje se obavlja pod budnim okom Ministarstva, netransparentnu podjelu javnog novca u kulturi, posebno izvaninstitucionalnu koja je dovela do znatnih rezova u kulturnom sektor, opisali mizerne uvjete rada u kulturi i medijima te poručili da kultura treba biti dostupna svima, a ne samo elitnim i akademskim krugovima.

Prva je govornica, Tajana Josimović, rekla kako se već više od 15 godina radi na sustavnom uništenju ideje javnog financiranja kulture. Ministri se izmjenjuju, no politika je uvijek ista – kulturu se, otvoreno ili pod krinkama, gura na tržište, jednako kao što rade i odgovorni za zdravstvo i obrazovanje.

Osvrnula se potom na financiranje kulture u 2019., koje potvrđuje tendenciju prema srozavanju: “Nedavni rezultati natječaja za redovite djelatnosti u kulturi potvrdili su ono što smo već znali. Aktualna ministrica nema namjeru promijeniti smjer – u 2019. su nas opet dočekali rezovi. Opet se očekuje da radimo s još manjim iznosima, u još gorim uvjetima. 10 tisuća kuna za cjelogodišnji izložbeni program, 10 tisuća kuna za pripremu plesne predstave, 10 tisuća kuna za novu umjetničku produkciju od ideje do realizacije. Kakve su to cifre?”

Josimović je poručila da je dosta politike razjedinjavanja, gdje se godinama kulturne radnike i umjetnike trenira da budu konkurencija jedni drugima i da se natječu za sitniš: “Ministarstvu odgovara da smo podijeljeni, tako da malo po malo, dok se natječemo u preživljavanju, zaboravimo da imamo pravo na javno financiranje kulture iz državnog budžeta kojeg i sami punimo. Ministarstvo dobro zna da podijeljeni kumimo i molimo, ali sada je došlo vrijeme da im pokažemo da se ujedinjeni borimo!”

Na kraju je istaknula prvi zahtjev okupljenih u inicijativi “Dosta je rezova”: “Tražimo da se zaustavi urušavanje javnog financiranja kulture. Dosta je uvođenja tržišne logike i konkurencije među umjetnicima, radnicima u kulturi, institucijama i udrugama!”

Ivana Hanaček komentirala je iznos koji država izdvaja za kulturu: “Desetljeća rezanja svela su kulturu na bijednu cifru – manju od 1 posto državnog budžeta. Čestitamo svim ministricama i ministrima koji su kulturu sveli na statističku pogrešku. Dosta je rezova!”

“Posljedice ovakve politike devastirajuće su i za publiku i za radnike u kulturi – proizvođače, pjesnikinje književnike, filmaše i likovnjake, plesačice i koreografkinje, muzealke i kustose, nezavisne i one u institucijama”, rekla je Hanaček, stoga su se svi oni ovdje danas okupili i traže povećanje budžeta za kulturu na tri posto: “Neka Vlada štedi na svom voznom parku i šopingu aviona. Tražimo adekvatna ulaganja u zdravstvo, obrazovanje i kulturu. Dosta je rezova!”

Zbog dosadašnje netransparentne podjele javnog novca inicijativa traži i da rad kulturnih vijeća bude javan, temeljen na jasnim kriterijima i obrazloženjima donesenih odluka te smatra da je dosta nedemokratskih procedura odlučivanja o raspodjeli javnih sredstava.

Vesna Vuković komentirala je čestu predrasudu o kulturnim radnicima kao uhljebima i potom opisala materijalne uvjete u kojima žive: “Kao što učitelj ne može platiti račune ponosom na svoje učenike ni liječnica ponosom zbog uspješne operacije, tako ni umjetnici i kulturni radnici ne mogu živjeti od simboličke vrijednosti svoga rada, a upravo se to od nas očekuje. U javnosti se hrani predodžba o nama kao uhljebima koji ne rade ništa korisno za društvo, ponavlja se kako ugodno i luksuzno živimo na državnom proračunu kojem doprinose svi, a mi sami uživamo njegove pogodnosti. Jednom riječju – parazitiramo. Zato svima poručujemo – naša je stvarnost drugačija!”

Većina živi od projekta do projekta, od jednog stručnog osposobljavanja do drugog, od ugovora do ugovora, čekajući honorare za isporučeni rad i po nekoliko mjeseci, uvijek iznova pristajući na snižavanje cijene rada.

Prema podacima iz istraživanja, više od više od pola umjetnica i kulturnih radnika i radnica ne može živjeti od svoga rada. Većina umjetnika i kulturnih radnika radi preko kratkoročnih autorskih ugovora koji znače konstantnu neizvjesnost, bez socijalne zaštite, prava na bolovanje, reguliranog radnog vremena, osiguranog radnog mjesta, mogućnosti sindikalnog organiziranja, bez perspektive i zaposlenja.

“Većina njih živi od projekta do projekta, od jednog stručnog osposobljavanja do drugog, od ugovora do ugovora, čekajući honorare za isporučeni rad i po nekoliko mjeseci, uvijek iznova pristajući na snižavanje cijene rada, zbog kontinuirane politike rezova. Ne mogu svojim radom pokriti osnovne životne potrebe. Nemaju riješeno stambeno pitanje, plaćeno bolovanje ni godišnji odmor. Iscrpljuju se radeći paralelno po nekoliko slabo plaćenih poslova, ovise o podršci partnera i roditelja ili odlaze u inozemstvo”, rekla je Vuković te poručila: “Želimo da se jasno čuje – umjetnicama i kulturnim radnicima nije ništa bolje nego drugim radnicima u Hrvatskoj. Dok političke elite govore o povećanjima, mi na vlastitoj koži osjećamo sasvim drugačiju realnost. Dosta je sustavnog negiranja i izrabljivanja našeg rada. I mi smo radnici!”

Matija Prica govorio je o dostupnosti i namjeni kulture: “Kultura se ne smije svesti samo na velike, brendirane nagrade, na manifestacije zvučnog imena koje služe kao Potemkinova kulisa za oskudicu koja inače vlada i umjetničku produkciju čini ovisnom o korporativnim, marketinškim ambicijama. Žalosno je da velike institucije nemaju dovoljno novca za izvedbu godišnjeg programa, stoga proračunske rupe krpaju iznajmljujući prostor za proslavu rođendana. S druge strane, brojne nezavisne organizacije ni nemaju vlastiti prostor kao osnovni preduvjet za adekvatan rad. Umjetnost i kultura nisu izdvojeni prostor namijenjen stručnjacima, u koji su svi ostali pripušteni kako bi se divili ili zabavili. Kultura mora biti dostupna svima, svugdje i uvijek!”

Prica je rekao da je ključno oživjeti mrežu lokalnih i kvartovskih kulturnih centara, koja postoji, ali je zapuštena i devastirana. Umjetnost ne smije postojati samo onoliko koliko traju EU projekti i samo kao oblik humanitarnog rada, stoga inicijativa “Dosta je rezova” zahtijeva izgradnju nove i obnovu postojeće javne kulturne infrastrukture – od lokalnih i kvartovskih prostora do velikih reprezentativnih institucija – kao temeljnog preduvjeta sustavnog rada u ovom polju, obnovu kulturnih centara i malih kina i, u konačnici, povratak kulture ljudima.

Dunja Kučinac govorila je o uvjetima rada u neprofitnim medijima, koji su se sve više počeli srozavati unazad tri godine kad je bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović ukinuo javna sredstva od ministarstva za neprofitne medije: “Ono što se tada činilo kao eksces ministra Hasanbegovića, pokazalo se kao sustavan rad ministarstva na oslabljivanju i zatiranju neprofitnih medija. Upravo su se neprofitni mediji pokazali kao jedno od posljednjih utočišta odgovornog i kritičkog novinarstva koje nije direktno odgovorno ni vlasnicima medijskih kuća ni aktualnoj političkoj garnituri, nego javnosti. Upravo neprofitni mediji najdosljednije brane i promiču socijalnu jednakost i brane prava najugroženijih skupina, promiču kritičku kulturu i opiru se rastu mržnje.

Zahvaljujući Ministarstvu kulture takvo novinarstvo osuđeno je na najgore uvjete, na nesigurnost, potplaćenost, ovisnost o malim ili nikakvim honorarima i ogromnu količinu neplaćenih sati. Zahvaljujući Ministarstvu većina tih medija opstaje na temelju takozvanog volonterskog, a zapravo besplatnog rada. Istovremeno, komercijalni mediji dobivaju ogromne olakšice i poticaje, upravo iz državnog budžeta. Iako je razvoj medija dio temeljne misije Ministarstva kulture, svakim svojim potezom ministarstvo pokazuje da ne obavlja svoj posao nego promišljeno guši i izgladnjuje cijelo polje neprofitnih medija i sve koji u njemu rade”, rekla je Kučinac, i potom navela peti zahtjev inicijative – javno financiranje neprofitnih medija kao prostora istraživačkog i kritičkog novinarstva koje radi u javnom interesu.

Na kraju prosvjeda govornici su poručili da je ovaj prosvjed tek jedan korak u njihovoj borbi, a da s borbom nastavljaju dalje – solidarno i udruženo protiv rezova u kulturi. Potom su na prosvjednici na zgradu Ministarstva kulture zalijepili papire sa svojim zahtjevima.

Po završetku prosvjeda aktualna ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek pozvala je prosvjednike na sastanak, no oni se nisu odazvali, jer su joj kao inicijativa prije mjesec dana uputili zahtjev za sastankom na koji još nisu dobili službeni odgovor. Osim toga, nedavno je iz nepoznatih razloga otkazana nova HRT-ova emisija o kulturi u kojoj su trebale sudjelovati obje strane. Na konferenciji za medije Obuljen Koržinek je, osim što je tvrdila da nije dobila nikakav službeni upit, ponavljala fraze o povećanju budžeta za kulturu i milijunima iz Europskog socijalnog fonda (ESF), na što je inicijativa “Dosta je rezova” odgovorila na svojoj facebook stranici. Naime, sredstva ESF-a samo su privremeno preusmjerena u kulturu, a na tim se natječajima s umjetničkim organizacijama, udrugama i ustanovama u kulturi natječu jedinice lokalne samouprave (županije, gradovi i općine) kao i udruge i ustanove koje nisu iz kulturnog polja.

Kao prvi korak solidarnosti i podrške radnicama i radnicima u kulturi, možemo potpisati peticiju koja je do sada skupila gotovo tisuću potpisnika. Drugi korak je dolazak i sudjelovanje na idućim akcijama ove inicijative, a kako bi borba bila snažnija radnice i radnici svih sektora trebaju se povezati i zajedno organizirati. Kako je istaknuto na prosvjedu, jednako je loša situacija u zdravstvu i obrazovanju, kao i u drugim granama industrije – godinama se već radi na srozavanju prava radnika Rafinerije nafte Sisak sve dok se nije došlo do toga da se rafinerija nalazi pred gašenjem, nedavno su štrajkali radnici metalske firme Leistritz iz Belišća tražeći veća prava i poštivanje svoga rada, a trenutno štrajkaju radnici tvornice kombajna SDF Žetelice iz Županje, jer su i u njihovoj firmi radni uvjeti neprihvatljivi. Rezovi u kulturi, konstantna smanjivanja prava radnika i uništavanje industrije dio su neoliberalne, antiradničke politike ove, i prethodnih vlada, protiv koje se možemo boriti jedino zajedno.