Antiradnička uprava Ine naumila je zatvoriti pogon koji radnici opravdano zovu “srcem rafinerije” i smatraju da je idući korak potpuno zatvaranje RNS, što bi bilo pogubno za 3 200 radnika rafinerije i članova njihovih obitelji, kao i za 4 000 radnika Ininih kooperanata i članova njihovih obitelji, te u konačnici – za opstanak grada Siska. Čvrsti argumenti protiv zatvaranja rafinerije iznijeti su na jučerašnjem prosvjedu na Markovu trgu, gdje su radnici zatražili donošenje moratorija na odluku o zatvaranju pogona FCC i hitnu reakciju vlade koja bi osigurala njihovu budućnost.

U organizaciji Stožera za obranu Rafinerije nafte Sisak jučer se u Zagrebu održao prosvjed protiv gašenja rafinerije. Na Markovom trgu okupilo se oko 300 radnika Ine iz raznih krajeva Hrvatske. Povod prosvjedu bila je odluka uprave Ine o zatvaranju postrojenja FCC (fluid katalitički kreking) i otpuštanju 40 radnika pod krinkom organizacijskih promjena, no da se radi o šteti puno većih razmjera, a u konačnici i o zatvaranju rafinerije, rekli su u više navrata i sami govornici na prosvjedu.

Prvi je govornik bio Ibrahim Novljaković iz Stožera za obranu RNS i Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata Ina Sisak. Istaknuo je kako vlada ništa od obećanja danih za Badnjak 2016. – o otkupu dionica Ine i vraćanju Ine u vlasništvo RH – nije ispunila te kako se od tada ništa konkretno nije dogodilo osim formiranja brojnih povjerenstava i odbora o čijem radu radnici nemaju nikakvih informacija. Zbog stagniranja u vladi uprava Ine donosi odluku o zatvaranju spomenutog pogona, koji je, prema riječima Novljakovića, “srce rafinerije, o čijem radu ovise ostala postrojenja i koji donosi, uz sve poteškoće koje imamo zbog neulaganja u modernizaciju i povećanje kapaciteta, visoku dobit”. Kao idući korak slijedilo bi kompletno zatvaranje rafinerije.

“Stalne organizacijske promjene, odgađanja ulaganja u investicijske projekte i modernizaciju RNS-a, prijetnje smanjenjem broja zaposlenika, premještaji i najnovije prijetnje zatvaranjem RNS rezultiraju svakodnevnom nesigurnošću kod svih zaposlenika”, rekao je Novljaković. Zbog svega navedenog Stožer za obranu RNS inzistira na donošenju moratorija na odluku o zatvaranju pogona FCC te traži hitnu reakciju vlade kako bi osigurala budućnost radnika.

Novljaković je spomenuo i prethodnu borbu stožera – njihova upozorenja upravi Ine da osigura sirovine i tržište i uloži u modernizaciju na što je obvezana ugovorom – no, ništa od toga nije realizirano, osim devastacije kadrova koja posljedično dovodi do nedostatka stručnih radnika koji mogu voditi kompleksna rafinerijska postrojenja: “Već dugi niz godina nisu primani mladi ljudi kojima bi trebalo nekoliko godina da se osposobe za samostalan rad na postrojenjima”.

“Gospodo političari, osim što su uz vaše sposobnosti zatvoreni Željezara Sisak, Segestica, Herbos, Šeširka, Brodoremont, Graditelj, Radnik i druga brojna manja poduzeća u Sisku, izgleda da je došao red na rafineriju. Ovime vas upozoravamo da se probudite iz dubokog sna i poduzmete sve u cilju zaštite poduzeća od kojeg živi oko 3 200 radnika i članova njihovih obitelji i oko 4 000 radnika kooperanata i njihovih obitelji. Ništa od predizbornih obećanja nije ostvareno. Gospodo političari, moram vam reći da u Sisku zvoni zvono za uzbunu, jer je strah od zatvaranja RNS svakim danom sve veći”, upozorio je Novljaković u ime radnika.

Gašenjem krekinga uništit ćemo opremu koja je kvalitetna, dat ćemo otkaze ljudima koji su napravili nešto što nitko nije napravio, 21 puta su pokrenuli rafineriju u zadnjih pet godina, a ona je napravljena za pet kretanja u pet godina.

Siniša Mastelić, predsjednik Saveza udruga branitelja radnika RH, prenio je podršku svih radnika u Savezu, radnika HEP-a, Pošte, Hrvatskih šuma, Hrvatskih željeznica, Petrokemije, Đure Đakovića, Zagrebačkog holdinga, kao i podršku nekih sindikata, ponajviše sindikata holdinga i željeznica. Rekao je kako radnici dobivaju otkaze i kako se radna mjesta ukidaju zbog kapitalističkih interesa te povukao paralelu sa situacijom u Petrokemiji i u HŽ-u.

Nakon njega govorio je Zdravko Dužić, član Stožera za obranu RNS i očuvanje radnih mjesta koji je objasnio kako je Markov trg odabran za prosvjed jer su tu “oni koji odlučuju i rasprodaju Hrvatsku. Istina je da se bez pristanka hrvatske strane Ina ne može uništavati. Jedino ovdje se može stati na kraj praksi uništavanja Ine. Svi su osjetili posljedice takvog gospodarenja – odlazak mladih ljudi kojima se oduzima pravo na rad i budućnost u RH. Istina je da odluku o gašenju rafinerije nije moguće donijeti bez suglasnosti hrvatske vlade”.

Marijan Kasap, predsjednik Zajednice klubova branitelja Domovinskog rata Ine protumačio je zašto je odluka o zatvaranju pogona odluka o zatvaranju Ine te podijelio svoje iskustvo vezano uz taj pogon: “Ako zatvorimo FCC nema više prerade benzina u rafineriji i rad je gotov vrlo brzo. Ja sam u rafineriju došao prije 30 godina, odveli su me na kreking, isti taj FCC, rekli ‘ovo je money maker’, za mjesec dana rada zarađene su plaće svih u Ini, ne u Sisku, nego u Ini, a tada je radilo 15 tisuća ljudi, a ne 6 ili 7 tisuća kao sada. Sadašnja uprava traži razne analize i kažu da je vrlo dobro ugasiti tu sekciju, a u nijednoj analizi to ne piše, oni to kažu i ništa ne moraju dokazivati”.

Dotaknuo se i najnovijeg plana uprave – prevoženja sirove nafte prema Rijeci i poluproizvoda iz Rijeke nazad – “to je ekonomski neisplativo, od 12 do 20 dolara po toni u jednom i drugom smjeru, to je tehnološki neizvedivo i sigurno jako opasno”.

Prijašnje loše odluke već su dosta koštale radnike i rafineriju, a nove odluke nagovještaju daljnji pad: “Prije davnih pet godina prošla je odluka da će rafinerija raditi jedan mjesec i dva stajati, i mi tako radimo pet godina, uništavamo ljude, opremu, i sve oko sebe, i sad nam kažu da smo nerentabilni. Što će biti kad ugasimo FCC? Sigurno ne možemo postići bolje rezultate i ne možemo ništa napraviti. Ono kako bi Ina trebala raditi vrlo je jasno – dva milijuna tona jednoj i drugoj rafineriji, deset mjeseci kontinuiranog rada, dva mjeseca za čišćenje i remont i tada možemo raspravljati o tome da li smo rentabilni ili nismo. Gašenjem krekinga uništit ćemo opremu koja je kvalitetna, dat ćemo otkaze ljudima koji su napravili nešto što nitko nije napravio, 21 puta su pokrenuli rafineriju u zadnjih pet godina, a ona je napravljena za pet kretanja u pet godina”, naglasio je Kasap.

Uništavanje svih segmenata poslovanja Ine, uništavanje ljudskog visoko obrazovanog i visoko stučnog kadra, smanjenje domaćih iscrpaka nafte za 50 posto, namjerno gubljenje tržišta u zemlji i inozemstvu, smanjenje prerade u hrvatskim rafinerijama, svakodnevni uvoz gotovih proizvoda, a kažu da nema tržišta za hrvatske rafinerije. Lažete, gospodo!

Posljednji je govornik bio Predrag Sekulić, koordinator Stožera za obranu RNS i predsjednik sindikata Nova solidarnost. On se također dotaknuo prethodne borbe, a naglasak je stavio na ispravnu radničku intuiciju koja je naišla na zid indiferentne vlasti: “Prije četiri godine sam prvi put govorio o tome što MOL radi našoj Ini, o tome da se ne radi samo o Ini i MOL-u, o tome što će se sve dogoditi u ove četiri godine, sve smo dobro predvidjeli i sve smo dobro rekli. Od tada do danas iz Siska upozoravamo na nepravilnosti, uništavanje svih segmenata Ine, uništavanje ljudskih potencijala, govorimo o neprijateljskom preuzimanju Ine, sastajali smo se s nekoliko premijera, s dva predsjednika, s mnogim klubovima zastupnika, stajali smo ovdje na istoj ovakvoj kiši, dijelili smo letke saborskim zastupnicima, i osim njih par, tišina, velika tišina, kakva i danas vlada u ovim zgradama. Sramota! Kako je moguće da smo mi, obični radnici, sve ovo znali, a svi veliki mozgovi politike nisu? Kako je moguće da danas svi eminentni naftni stručnjaci u Hrvatskoj govore ovo što mi danas govorimo, a nitko ih ne sluša i nitko ih ne čuje? Kako je moguće da za današnje stanje u Ini, hrvatskoj naftnoj kompaniji, nitko nikada nije odgovarao – nitko iz nadzornog odbora, nitko iz nijedne uprave, nitko iz nijedne vlade, niti jedan pojedinac?”, zapitao se Sekulić.

Oštro je osudio šutnju vladajućih: “Uništavanje svih segmenata poslovanja Ine, uništavanje ljudskog visoko obrazovanog i visoko stručnog kadra, smanjenje domaćih iscrpaka nafte za 50 posto, namjerno gubljenje tržišta u zemlji i inozemstvu, smanjenje prerade u hrvatskim rafinerijama, svakodnevni uvoz gotovih proizvoda iz Mađarske i Slovačke, a sada po novom i iz Italije i Grčke, Bugarske i Rumunjske, a kažu da nema tržišta za hrvatske rafinerije. Lažete, gospodo! Upozoravamo i progovaramo o protuzakonitom upravljanju kompanijom, o dvostrukom upravljanju, o krađama i o lopovlucima, o skrbničkim računima, i opet tišina. Nama je dosta pojašnjavanja, nama je dosta vaše tišine, gospodo političari. Danas se zatvara srce svake rafinerije pod krinkom organizacijskih promjena. Ne pričamo mi ovdje o 40 ljudi, o 100 ljudi, pričamo o zatvaranju rafinerije nafte u Sisku”.

Vrlo je bitno naglasiti da se ne radi samo o ugrožavanju rafinerije nafte Sisak: “Danas se u Strušcu otpušta 10 od 50 ljudi koji rade na tom naftnom polju, 20 posto. Nedavno su zgazili radnike maloprodaje. Zgrade u Ini u Zagrebu su prazne, nemojte misliti da je Zagreb pošteđen”.

Danas se u Strušcu otpušta 10 od 50 ljudi koji rade na tom naftnom polju, 20 posto. Nedavno su zgazili radnike maloprodaje. Zgrade u Ini u Zagrebu su prazne, nemojte misliti da je Zagreb pošteđen.

Sekulić je kao argumente protiv zatvaranja naveo i mnoge prednosti Rafinerije nafte Sisak: “RNS jest nemodernizirana, ali i danas proizvodi sve proizvode euro kvalitete kao i bilo koja rafinerija u Europi i u svijetu. Rafinerija Sisak ima najbolje poluprodukte od kojih se namješava benzin koji kupujete na benzinskim postajama u cijeloj MOL grupi, Rafinerija Sisak ima u svijetu jedinstven položaj dobave nafte iz bližeg polja Strušca i iz slavonskog polja rijekom Savom. Rafinerija Sisak je nadomak najvećeg potrošača u Hrvatskoj, grada Siska, i nadomak tradicionalnog tržišta rafinerije Sisak, Bosne i Hercegovine. Rafinerija Sisak je u sjecištu dobave nafte Jadranskog naftovoda. Rafinerija Sisak je prije par mjeseci sa svojim stručnjacima proizvela benzin 100 oktana kojeg ne može proizvesti ni jedna rafinerija u MOL grupi. Smetamo, očito je da smetamo”, zaključio je.

Prema svemu navedenom, očito je da je situacija alarmantna, što su prepoznali brojni radnici i sindikati od kojih su neki radnike rafinerije podržali i svojom prisutnošću na Markovom trgu. Jedan od takvih sindikata je Regionalni industrijski sindikat čiji je predsjednik Siniša Miletić prenio poruku RIS-a: “Regionalni industrijski sindikat želi podržati radnike rafinerije nafte Sisak. Protivimo se zatvaranju, izražavamo solidarnost, mislimo da se radnici Hrvatske moraju ujediniti, ako ne u jednu sindikalnu središnjicu, onda na svim akcijama koje brane radna mjesta. Mislimo da je Rafinerija Sisak Hrvatskoj potrebna i da je treba sačuvati. Samim time im izražavamo podršku. Ekipa je naumila rafineriju zatvoriti, mi smo toga svjesni i treba pružiti otpor, ljudima reći da se za svoja radna mjesta moraju boriti. Danas se zatvara rafinerija Sisak, sutra će se zatvoriti Uljanik, preksutra Kutina. Sve će se zatvoriti i ljudi će biti prisiljeni otići iz ove države”.

U gustoj konkurenciji zadnjih 25 godina, slučaj Ine i sisačke rafinerije zasigurno predstavlja jednu od najvećih sramota i izdaja hrvatskih kompradorskih elita- politike i menadžmenta. Radnici sisačke rafinerije, ujedinjeni u stožer, jedini su plamen otpora ovom zločinačkom planu i povijest radničke borbe u Hrvatskoj upravo će njih pamtiti kao uzor. Ako samo uzmemo sadržaj jučerašnjih govora, jasno je da oni imaju konkretne argumente, znanje i informacije koje već godinama šalju hrvatskoj javnosti. Ako je FCC pogon srce rafinerije, onda su radnici sisačke rafinerije srce radničke i narodne borbe u Hrvatskoj.

Situacija je teška, ali ništa nije gotovo- borba za rafineriju i živote tisuće sisačkih obitelji se nastavlja! Sisak je digao zvono na uzbunu, a to zvono moraju čuti i ostali radnici i sindikati u Hrvatskoj.

NE DAMO RAFINERIJU, NE DAMO INU!