Protiv eksploatacije mladog radništva U Zagrebu održan prosvjed protiv SOR-a

Inicijativa Vrijedim više prekjučer je organizirala prosvjed kojim se tražilo ukidanje izrazito eksploatatorske mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, te povratak pripravništva. Iako otpočeti proces i metodu borbe protiv SOR-a svakako treba podržati, prosvjed je privukao premalo ljudi, a organizatori ni u jednom trenutku nisu adresirali aktualni društveno-ekonomski poredak kao glavni uzrok ovakvog radnog zakonodavstva.

Prekjučer je na Markovom trgu u Zagrebu, tokom zasjedanja Sabora RH, u organizaciji inicijative Vrijedim više koju sačinjavaju SSSH (Savez samostalnih sindikata Hrvatske), MHS (Matica hrvatskih sindikata) i MMH (Mreža mladih Hrvatske), održan prosvjed “Od mjere do barijere – Mladi vrijede više”. Glavni zahtjev prosvjeda bio je ukidanje SOR-a, odnosno mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, te vraćanje pripravništva.

Radi se o mjeri, uvedenoj u mandatu SDP-ove antiradničke Vlade, putem koje mlade radnice i radnici godinu dana rade za minimalnu naknadu (danas je to 2620 kn) koju plaća država, dok poslodavac, praktički bez ikakvih obaveza, izvlači maksimalan profit od rada mladih uključenih u SOR. Mjeru je ove godine dopunila nova antiradnička HDZ-ova Vlada proširivši je i na mlade sa srednjoškolskim obrazovanjem. Ovo je još jedan korak u stvaranju, od strane eksploatatorskog saveza vlasti i kapitala, toliko priželjkivane i zazivane “poduzetničke klime”. Osim što sredstva prikupljena iz poreza koji plaćaju svi zaposleni preusmjerava u korist poduzetnika, ovaj korak nam donosi i snižavanje cijene radne snage, statističko smanjenje zaposlenosti (ali ne i stvarno povećanje zaposlenosti jer se ne radi o zasnivanju radnog odnosa i pravima koja u to ulaze), kao i sasvim logično daljnje razbijanje radničke solidarnosti i otežavanje sindikalnog organiziranja.

Prema podacima organizatora prosvjeda, učinak ove mjere po mlado radništvo je bijedan; tek 12 posto njih se nakon odrađenog SOR-a uspijeva zaposliti kod poslodavca, dok se većina vraća na burzu rada gdje pokušava naći posao u mnoštvu oglasa u kojima se traži- stručno osposobljavanje!

Prema podacima organizatora prosvjeda, učinak ove mjere po mlado radništvo je bijedan; tek 12 posto njih se nakon odrađenog SOR-a uspijeva zaposliti kod poslodavca, dok se većina vraća na burzu rada gdje pokušava naći posao u mnoštvu oglasa u kojima se traži- stručno osposobljavanje! Nije ni čudo da se nakon svega mnogi mladi radnici odlučuju na bijeg u inozemstvo. Mjera uvedena od strane lažno lijeve SDP-ove, a nadograđena od strane HDZ-ove Vlade, još je jedna potvrda sistemske ukorijenjenosti antiradničke politike, odnosno politike koja ide na ruku manjini (poduzetnicima), kontra interesa radne većine. Ovom mjerom se poduzetničko parazitiranje na tuđem radu dodatno širi i na mladež.

Za razliku od, primjerice, prosvjeda podrške kurikularnoj reformi, ovakav tip prosvjeda je, nažalost, tradicionalno privukao malen broj ljudi, njih dvjestotinjak. Osim skoro trodecenijske sistemske indoktrinacije, kojoj su znatan doprinos dali i tzv. “nezavisni” privatni mediji, razloge slabe posjećenosti treba tražiti i u gubljenju kredibiliteta sindikalnih središnjica, čija rukovodstva već niz godina vode politiku koja rezultira sve slabijim zastupanjem interesa radnika, dok se ista ta rukovodstva ulizivački odnose prema poslodavcima i njihovim ministrima za koje često nalaze razumijevanje. Ovakav odaziv pokazuje nemogućnost mobilizacije članstva od strane spomenutih sindikalnih čelnika koji rukovode središnjicama od nekoliko desetina tisuća ljudi! Također, organizatori nisu adresirali, ili su izbjegavali adresirati ključni uzrok problema koje donose mjere poput SOR-a.

Najveći dio obraćanja na prosvjedu odnosio se na (bivše ili sadašnje) SOR-ovce i njihova pojedinačna iskustva. Koliko god je to dobar potez, jer na konkretnim primjerima pokazuje pogubnost te mjere i potiče radnike da govore u javnosti o problemima, toliko je pretežito insistiranje na tome donijelo naglasak na pojedinačne slučajeve, uz zanemarivanje sistemske uvjetovanosti SOR-a. Osim mladih s iskustvom SOR-a govor je održao i zamjenik predsjednice SUH-a (Sindikata umirovljenika Hrvatske) Milan Tomičić, koji je ukazao na povezanost mladih radnika i umirovljenika, jer veća zaposlenost i veće plaće mladih radnika znače i veća izdvajanja za mirovine. Pozvao je prisutne na prosvjed umirovljenika koji će se, u organizaciji SUH-a, održati 10.10. u Zagrebu.

Svi protivnici SOR-a moraju biti svjesni da protiv sebe imaju jak savez Vlade i kapitala kojeg ne smiju podcjenjivati, već mu se što jače suprotstaviti.

Glavni problem ovog prosvjeda je svjesno ili nesvjesno zanemarivanje, neuočavanje i izbjegavanje sistemske uvjetovanosti problematike SOR-a, odnosno svođenje problema na relaciju Vlada-mladi, na to da li netko vrijedi 2620 kn ili više (na što se odnosi i promašeni naziv “Vrijedim više” koji implicira individualizam te kao da zagovara međusobnu konkurenciju, a upravo konkurenciju među radnicima poslodavci koriste za povećanje profita), umjesto na ukazivanja da vladajući mjere kroje prema interesu kapitala, kome i služe, i zbog koga i donose ovakve mjere. Tome treba dodati da je ovaj prosvjed slijedio tipičnu NGO šprancu, koja uključuje red govora i red pjesme uz pokoju dosjetku ili rimu i uzvikivanje poruka prema Saboru, te recitaciju. Sve to nažalost podsjeća na bezopasne sindikalne i NGO prosvjede koji se brzo zaborave i koji kao da imaju za svrhu tek zabilježenu kvačicu za odrađivanje prosvjeda, a ne realan korak prema ukidanju SOR-a, što je zahtjev ovog prosvjeda. Mladi aktivisti i radnici se nikako ne smiju ugledati na svoje starije sindikalne i NGO kolege jer si time sigurno kopaju grob. Takva taktika ne pokazuje rezultate.

Uz to, prosvjed se sveo i na apel vladajućima da uvide štetnost ove mjere i da je ukinu svojom dobrom voljom, što je, ako ćemo biti blagi, ništa drugo nego naivno, a to se potvrdilo samouvjerenim paradiranjem ministra rada Marka Pavića i njegovih suradnika prije samog prosvjeda. Jedina mogućnost da vladajući ukinu ovu i druge antiradničke mjere jest da ih se prisili na to, a za to su potrebna: jača sindikalna solidarnost prema mladim SOR-ovcima, rukovodstva sindikata koja zastupaju interese radnika, te što širi i čvršći savez svih organizacija ljevice i sindikata na radničkom organiziranju koje će biti stvarna prijetnja vladajućima, a ne dominantno NGO-ovski reformatorski pristup koji postojeći parazitski poredak ni ne dovodi u pitanje.

Jučerašnji prosvjed svakako treba pozdraviti kao otpočeti proces i metodu borbe, ali se ona mora kvalitativno dizati- primjerice brojnošću (sindikati moraju mobilizirati puno više svojih članova) i borbenijom retorikom. Svi protivnici SOR-a moraju biti svjesni da protiv sebe imaju jak savez Vlade i kapitala kojeg ne smiju podcjenjivati, već mu se što jače suprotstaviti.