Prosvjed za slobodu novinarstva Neovisno novinarstvo u raljama privatnih interesa vladajućih elita

Na jučerašnjem zagrebačkom prosvjedu novinari su upozorili na teško stanje u kojem se u današnjoj Hrvatskoj nalazi sloboda novinarskog istraživanja i slobode govora. Medijski prostor premrežen je režimskim i korporativnim interesima koji vode režimskoj privatizaciji javnih tijela, izgladnjivanju novinara koji ne žele pisati tekstove po narudžbi poduzetnika i političara, novinarskom prekarijatu, sudskim tužbama i drugim oblicima pritisaka od strane vladajućih elita.

U Zagrebu je jučer malo iza 12 sati ispred zgrade HND-a (Hrvatsko novinarsko društvo) započeo prosvjed Oteli ste medije, novinarstvo ne damo u organizaciji HND-a. Cilj prosvjeda bio je upozoriti na stanje novinarstva i slobode govora koja je ugrožena brojnim tužbama, političkim pritiscima, prijetnjama, zahtjevima oglašivača, ugrožavanjem profesionalnih prava, nepoštivanjem zakona, ali i lošim zakonskim okvirom, izostankom medijske politike.

Na prosvjedu se okupilo oko 1000 ljudi, a njima se obratio Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a. Govorio je o uništavanju novinarstva kao javne profesije koje traje desetljećima te rekao da živimo u zemlji u kojoj možete biti osuđeni zbog objavljivanja istine. Posebno je pozdravio goste iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Slovenije koju su došli dati podršku novinarima u Hrvatskoj. U nastavku je rekao da HRT vodi križarski rat protiv novinara, medija i HND-a.

Nakon toga prosvjedna povorka je otišla do Ministarstva kulture gdje je Zovko kuvertu s osam zahtjeva ostavio u vratima ministarstva, te najavio da će povorka proći pored Rektorata Sveučilišta u Zagrebu, koje također vodi križarski rat protiv novinara. Nakon što je povorka prošla pored Rektorata, otišla je do Markovog trga ispred zgrade Vlade RH, za koju je Zovko rekao da je pravo mjesto odlučivanja jer je Sabor preslab.

Na Markovu trgu Zovko je istaknuo da novinari žele raditi u interesu javnosti, a ne biti nečija produžena ruka. U nastavku je rekao da to nije samo pitanje novinara već svih građana. Dodao je i da su izašli na ulice pritisnuti velikim brojem sudskih tužbi protiv novinara i medija, pritiskom oglašivača i političara, prijetnji novinarima te urušavanjem novinarskih prava i standarda. Dodao je i da je medijski prostor premrežen političkim i korporativnim interesima.

Nakon toga pročitano je osam zahtjeva Vladi RH:

1. Od Vlade se zahtijeva da se prekine zloupotreba sudskih tužbi kao sredstvo pritiska na novinare, pri čemu samo HRT tuži 36 novinara i medija. Zatražena je izmjena zakona koja će takve tužbe onemogućiti jer novinarstvo ne smije biti tretirano kao zločin. Ovdje možemo dodati da se jedna od preko tisuću tužbi protiv novinara odnosi i na naš portal, koji je tužen od strane žutog sindikata PPDIV zbog teksta o uvjetima rada u Koki iz Varaždina.

2. Ukidanje protuustavnih internih akata u medijskim kućama kojima se novinarima zabranjuje da bez suglasnosti nadređenih javno progovore o pritiscima i ograničenjima novinarske slobode koje trpe u medijima za koje rade. Takvi interni akti koje jednostrano donose poslodavci suprotni su biti novinarskog poziva. Zahtijeva se i da se u Zakon o medijima ugradi odredba da se novinarima koji upozoravaju na pritiske kojima su izloženi, ne može dati otkaz, smanjiti plaća i pogoršati status.

3. Depolitizacija Vijeća za elektroničke medije koje mora biti neovisni regulator. Trenutno je stanje da članove predlaže Vlada prema političkoj podobnosti. Traži se i revidiranje procedure po kojoj se biraju članovi Vijeća za elektroničke medije, te da u nju bude uključena zainteresirana javnost i HND.

4. Razrješenje vodstva javne televizije i hitno mijenjanje Zakona o HRT-u. Zbog programske i kadrovske devastacije, promoviranja poraženih ideologija, sumnjivog trošenja javnog novca i sudskog progona medija i novinara traži se ostavka vodstva HRT-a. Izmjena Zakona o HRT-u je potrebna jer je taj javni medij trenutno u službi političke većine, a ne javnosti. Umjesto izraza “promoviranje poraženih ideologija” svakako bi bolje bilo eksplicitnije reći da se radi o ustaštvu, jer ovako ispada da je problem što je ta ideologija poražena, a ne to što je zločinačka i genocidna, a pitanje jest i da li je uopće poražena ako se promovira na HRT-u.

5. Osiguranje provedbe Zakona o medijima i provedba Statuta medija. Traži se i prekid dugogodišnje prakse ignoriranja i kršenja odredbi zakona koje su namijenjene zaštititi integriteta i autonomije novinara. Jedna od najčešće kršenih odredbi je ona koja obavezuje medije na donošenje statuta u kojima se jamči autonomija uredništva i novinara od utjecaja poslodavca, a mnogi mediji niti nemaju statute. Traži se i formiranje neovisnog regulatornog tijela koje bi nadgledalo provođenje Zakona o medijima i poštivanje statuta medija.

6. Onemogućavanje lokalnim šerifima da uzurpiraju medije u vidu promjene postojećeg modela financiranja lokalnih medija prema kojem lokalna vlast izravno odabire medije kojima će dodijeliti novac i odlučuje o iznosima potpora. To dovodi lokalne medije u odnos ovisnosti o nositeljima lokalne vlasti. Traži se osmišljavanje modela javnih potpora javnih medija koje bi ih učinile nezavisnim o lokalnim vlastima čiji rad prate i propituju.

7. Pronalaženje, procesuiranje i kažnjavanje nasilnika i napadača na novinare. Zabrinjavajuće je i da novinare često omalovažavaju i vrijeđaju političari, a sve to prolazi bez sankcija i javne osude. Institucije su dužne zaštititi novinare i omogućiti im nesmetan rad.

8. Uvođenje javnih potpora za kvalitetno novinarstvo. U zadnjih deset godina više od polovice novinara ostalo je bez posla. Prije tri godine neprofitnim medijima ukinuta je jedina mogućnost institucionalne potpore, kada je posao ili honorarni angažman izgubilo oko 200 novinara. Ti su mediji danas na koljenima, a njihovi novinari iscrpljeni prekarnim radom. Kvalitetno novinarstvo se ne može financirati samo od tržišnih prihoda stoga se od Vlade zahtijeva da što prije pokrene sustav izravnih javnih potpora koje će poticati novinarski rad, a ne profit.

U zadnjih deset godina više od polovice novinara ostalo je bez posla. Prije tri godine neprofitnim medijima ukinuta je jedina mogućnost institucionalne potpore, kada je posao ili honorarni angažman izgubilo oko 200 novinara.

Tih osam zahtjeva je na kraju prosvjeda predano službenicima u Vladi RH. Zovko je najavio da je ovaj prosvjed tek početak i da će uslijediti daljnje akcije. Prosvjedu je prisustvovao solidan broj ljudi, no primjetno je bilo da su na prosvjed došli uglavnom sami novinari, uz dosta opozicionih političara i pripadnika NGO sektora. Ako uzmemo ukupnu brojku, ipak se nije radilo o nekom velikom broju. To sve govori da je na novinarima zadatak da dobiju širu podršku javnosti, za čiji interes bi trebali raditi. Jedan od načina da je dobiju bi svakako bio taj da više pišu o štrajkovima i radničkim borbama, koje su često u medijima prešućene ili na margini sa šturim kratkim vijestima, koje često nisu čak niti informativne. Zadnje sudske odluke o zabranama štrajkova su jako malo problematizirane u većini medija, a gostovanje predstavnika sudova koji donose takve odluke (kao što je to slučaj s jednosatnim gostovanjem zamjenika predsjednika Vrhovnog suda u emisiji Nedeljom u 2) nisu iskorištene niti da se ta tema uopće spomene.

Ukratko, da bi dobili veću podršku javnosti sami novinari će morati više pisati u interesu drugih radnih i obespravljenih ljudi, čvršće se povezivati s radnicima, seljacima, studentima, nezaposlenima, umirovljenicima… Kad je već spomenuta prekarnost novinarskog rada kao i otkazi novinarima treba imati u vidu da to nije specifičnost novinarskog posla, već se odnosi na ogromnu većinu stanovništva. Ukoliko će novinari sve više otvarati takve teme, trebalo bi doći i do većeg solidariziranja javnosti s novinarima. No, pobrojanih osam zahtjeva je dobro postavljeno i dobra su podloga za veću slobodu rada novinara, što bi trebalo dovesti do otvaranja takvih tema. Međutim, treba imati na umu da je neprijatelj (cenzor) umrežen i dobro organiziran budući da na raspolaganju ima golemu moć i infrastrukturu – kapital, vlast i čitavu aparaturu – koju je upregnuo u obranu vlastitih interesa. Borba protiv vladajućih interesa režima i profitnih interesa poduzetnika i oglašivača mora se shvatiti maksimalno ozbiljno, a pozitivni pomaci mogući su isključivo postupnim omasovljenjem i širenjem.