Prosvjed radnika Hrvatskog telekoma Pedesetak radnika pred T-centrom protiv novih nasrtaja Uprave

U Zagrebu je danas održan prosvjed protiv smanjenja plaća i otkaza u Hrvatskom telekomu. Dok članovi Uprave HT-a godišnje zarađuju oko 3 milijuna kuna, a raznim konzultantima godišnje plaćaju i do 25 milijuna kuna, nedavno su odlučili nasrnuti na radnike jednostranim smanjenjem plaća i najavama novih otkaza. Prosvjed je održan u organizaciji triju sindikata, a sveo se na mlake i frazerske govore bezopasnih žutih sindikalista Krešimira Severa i Juke Cikojevića koji ostalima nisu htjeli dati riječ.

U zajedničkoj organizaciji Republičkog sindikata radnika Hrvatske (RSRH), Hrvatskog sindikata telekomunikacija (HTS) i Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), u Zagrebu je danas pred T-centrom na Cvjetnom trgu održan prosvjed protiv smanjenja plaća i najavljenih otpuštanja radnika Hrvatskog telekoma.

Pod jakim pljuskom, na prosvjed se odazvalo 50-ak radnika Hrvatskog telekoma, a podršku su došli dati i radnici Dalekovod proizvodnje koji su već četiri dana u štrajku, kao i jedan od predstavnika novoosnovanog Stožera za obranu brodogradnje-Uljanik koji je radi solidarne podrške stigao iz Pule.

Prosvjednicima se putem mikrofona prvi obratio predsjednik HTS-a Juko Cikojević.

“U pregovorima sa Upravom od 9. mjeseca razgovaramo o plaćama naših radnika u dućanima. Bez dogovora i na silu, oni su radnicima ponudili ugovor sa 15 posto manjom plaćom. Iz straha, većina radnika je taj ugovor potpisala, samo nekoliko ih to nije učinilo. Radnici sada rade za svega 4000 kuna, dok predsjednik Uprave i ostali članovi Uprave imaju godišnju plaću od preko 3 milijuna kuna, odnosno oko 300 000 kn na mjesečnoj razini. Nadalje, imaju konzultante koji ih uče kako će voditi kompaniju jer sami očito nisu sposobni, a oni ih koštaju 20 do 25 milijuna kuna na godišnjoj razini. Takav sustav bonusa i plaća imao je i Deutsche Telekom u Njemačkoj, ali su to ukinuli jer su shvatili da je to dovelo do nezadovoljstva radnika i korisnika. Poručujem Upravi da smo i dalje spremni na razgovore, ali na osnovi ravnopravnosti. Ako ne pristanu, sutra smo na Markovom trgu, a prekosutra ako treba i u Bonnu“, zaključio je mlako Cikojević.

Nakon njega, govorio je potpredsjednik RSRH Ivan Majdak, a onda je ispraznim višeminutnim govorom gnjavio jedan od najpoznatijih žutih sindikalista u Hrvatskoj, predsjednik NHS-a Krešimir Sever svojim poznatim frazama koje ne vrijedi ni prenositi.

Kao što smo i ranije pisali, u HT-u se već dugi niz godina zapošljava agencijske radnike i studente čime vlasnik iz Hrvatske godišnje izvlači ogroman profit putem pojačane eksploatacije radne snage. I sami govornici na prosvjedu ustvrdili su kako multinacionalne korporacije (kao strani investitori) u Hrvatskoj ne donose radna mjesta i prosperitet, već su generator odlaska mladih iz zemlje. Valja napomenuti kako se čitav proces eksploatacije i degradacije naših radnika odvija uz punu podršku Hrvatske države koja je njemačkom vlasniku prije više od 15 godina i prodala telekom. Time aktualna Republika Hrvatska potvrđuje svoju poziciju u današnjoj EU: zemlja perifernog europskog kapitalizma koja zemljama centra (u ovom slučaju Njemačkoj) služi kao izvor ogromnog profita. Zemlje centra takve radne odnose i plaće kod kuće ne dozvoljavaju, ali zato i postoji poslušna periferija. Prema tome, radnici Hrvatskog telekoma protiv sebe imaju udruženi savez države i kapitala, dakle dva neprijatelja.

Koliko Uprava HT-a ozbiljno doživljava Cikojevića i Majdaka dovoljno govori potpuno ignoriranje pregovora s njima, te jednostrano nametanje novih ugovora radnicima koji ih potpisuju pod pritiskom, u strahu od otkaza. A Cikojević nakon svega praktički na koljenima traži nastavak pregovora “na ravnopravnoj osnovi”!

Mrlju na današnji prosvjed ostavila je antiradnička sindikalna birokracija sa Krešimirom Severom i Jukom Cikojevićem na čelu. Iako smo s povjerenikom RSRH dan ranije dogovorili da će radnici Dalekovoda i naš portal dobiti slobodu da se putem govora podrške obrate radnicima HT-a, danas je taj dogovor iznevjeren u praksi. Na upit Ivana Majdaka da dobijemo riječ, Sever i Cikojević su mu hladno odmahnuli rukom kazavši kako je ovo “sindikalni skup”. Majdak je od govornika očito najslabija karika, tako da se nije uspio izboriti da se ispoštuje naš dogovor, već je slegnuo ramenima i odustao. Gospoda Cikojević i Sever su tako nakon svojih govora pustili na razglas muziku, otklonivši tako eventualnu mogućnost da se ostali koji žele podržati radnike obrate putem megafona.

Time je izostala usmena podrška radnika Dalekovoda koji svojim primjerom itekako mogu ohrabriti radnike HT-a, zatim podrška radnika Uljanika koji je radi solidarnosti prema radnicima HT-a potegnuo čak iz Pule te bio spreman dati usmenu podršku, te naša usmena podrška putem proglasa. Sever na riječima može spominjati radničku solidarnost, ali na djelima očito gleda prvenstveno vlastite interese budući da sve prosvjede uspijeva svesti na mizerni govornički igrokaz, bez imalo demokratskog poštovanja prema govorima ostalih koji podržavaju radnike.

Nadalje, mogu li se radnici Hrvatskog telekoma boriti protiv umreženog i jakog saveza države i kapitala uz ovakvo sindikalno rukovodstvo? Koliko Uprava HT-a ozbiljno doživljava Cikojevića i Majdaka dovoljno govori potpuno ignoriranje pregovora s njima, te jednostrano nametanje novih ugovora radnicima koji ih potpisuju pod pritiskom, u strahu od otkaza. A Cikojević nakon svega praktički na koljenima traži nastavak pregovora “na ravnopravnoj osnovi”!

Iz toga je jasno sljedeće: interesi radnika HT-a i interesi sindikalista poput Cikojevića nisu isti. Radnicima su u interesu sigurne i dostojanstvene plaće, siguran, a ne prekarni radni odnos poput agencijskog rada, osigurana materijalna prava, rad bez stresa i straha od otkaza, a Cikojeviću i Severu sigurne i dostojanstvene sindikalne fotelje uz prosvjed koji se koristi kao puko odrađivanje posla- da se dobije dojam da ipak nešto rade.

Jedan od natpisa na današnjem prosvjedu bio je “Gdje su radna mjesta? 2000.- 11 400, 2018. – 3 970”, čime vidimo drastičan pad broja zaposlenih u HT-u zadnjih 18 godina. Za ovaj pad suodgovorni su i sindikalisti poput Cikojevića kojeg bi svaka antiradnička uprava mogla samo poželjeti kao bezopasnog klauna.

Zaključno, nesklad između radničkog i sindikalnog interesa mora nestati. Na čelu sindikata moraju biti borbeni pojedinci koji neće dozvoljavati ovakve nasrtaje Uprave, već će Uprava pred njima osjećati strahopoštovanje i dvaput će promisliti prije nego se uopće usudi rezati plaće i otpuštati radnike, dok istovremeno sebi i vanjskim konzultantima isplaćuje milijunske plaće i bonuse- dobivene tuđim radom!