Ponudom dizanja osnovice za sve javne službe, Vlada nastoji međusobno posvađati radnike u javnom sektoru i oslabiti štrajk prosvjetnih radnika. Kako bi se pokazala stvarna solidarnost i odgovorilo na Vladine bijedne pokušaje, čelnici triju sindikalnih središnjica upravo bi sada trebali organizirati štrajkove solidarnosti i druge oblike potpore štrajku u školama.

Aktualni cirkularni štrajk prosvjetnih radnica i radnika ušao je u deseti dan. Unatoč prijetnjama sudske zabrane, unatoč Vladinim podlim i manipulativnim metodama pritiska, odaziv štrajku u osnovnim i srednjim školama diljem zemlje i dalje je izrazito visok. Od početka štrajka 10. listopada, odaziv po županijama u prosjeku iznosi oko 80 posto. Očito je da radnici ne odustaju od svog zahtjeva: povećanja koeficijenta složenosti poslova od 6,11 posto.

Svaki štrajk iznimno je vrijedno i bogato iskustvo tijekom kojega se radnici zbližavaju, ali i tijekom kojega se uvijek javljaju nove ideje i šire horizonti radničke borbe. Tako neki sindikalisti u ovom masovnom štrajku vide potencijal za nešto još više. Glavni tajnik Novog sindikata Tomislav Kiš smatra kako je upravo sada savršen trenutak za štrajkove (i akcije) solidarnosti u drugim javnim i državnim službama, čime bi se osujetio Vladin pokušaj provociranja nesloge i svađe među radnicima.

“Ovaj štrajk vrijedan je svakog poštovanja – izrazito je uspješan i jak s obzirom na postotak ljudi koji u njemu sudjeluje, neovisno o tome jesu li sindikalno organizirani ili ne. Pametnom je dosta da shvati kako se prosvjetni radnici ne bore samo za novčana sredstva, već ih smeta i nešto drugo. Vlada se brani na način koji je politički oportun, ali i pokvaren. Iz premijerove ponude dizanja osnovice od 6,12 posto za sve javne službe iščitavam pokušaj da se još jednom podijeli sindikalna scena, tj. da se protiv prosvjetnih radnika okrenu svi drugi radnici javnih službi. I to po sistemu – vašim štrajkom vi nama onemogućavate da nam se podigne plaća. To je floskula, laž i pokušaj manipulacije sa sindikalnim članstvom koji je lako za pročitati”, kaže Kiš i ističe kako upravo čelnici središnjica imaju mogućnost djelovanja u smjeru solidarizacije i jedinstva.

“Sada je prilika da se Vladi pokaže sindikalno jedinstvo. Predsjednici triju reprezentativnih središnjica, Krešimir Sever, Vilim Ribić i Mladen Novosel, trebali bi sjediti zajedno i planirati akcije solidarnosti, svatko u svom portfelju sindikalnog članstva koje imaju u javnim službama. To može biti najava štrajka solidarnosti, to mogu biti prosvjedi potpore prosvjetnim radnicima koji pokazuju da su u svojoj borbi hrabri i ustrajni. To je vrijedno sindikalne solidarnosti. Sada je vrijeme da policija, vojska, carinici, vozači javnog prijevoza, komunalni radnici, zdravstveni radnici, radnici u vrtićima itd. pokažu solidarnost s prosvjetnim radnicima. Da Novi sindikat u svom članstvu ima značajan broj zaposlenika javnih službi, u tim tvrtkama bismo planirali štrajk solidarnosti. Mi to nažalost nemamo, ali središnjice imaju. Štoviše, imaju mogućnost da rade na sazivanju generalnog štrajka – obustave rada dok se prosvjetnim radnicima ne ispune zahtjevi”, govori nam Kiš.

Od sindikata državnih službi, Carinski sindikat Hrvatske se još 9. listopada otvoreno svrstao na stranu prosvjetnih radnika, čime je unaprijed pokazao što misli o Vladinoj ponudi.

U ovom štrajku vrijedi naglasiti i važnost potpore radnika u privatnom sektoru. Iako se nalaze u istoj klasnoj poziciji, radnike u javnom i privatnom sektoru godinama se nastoji međusobno sukobiti i razdvojiti, poglavito od strane poduzetničkih privatnih medija (pr. Index.hr).

“Radnici u privatnom sektoru trebaju podržavati štrajk prosvjetnih radnika jer je njima u interesu da im se djeca što bolje i kvalitetnije obrazuju, a kvalitetnog rada u školi nema bez adekvatno plaćenog radništva – učitelja, profesora, domara, spremača itd.”, smatra Kiš.

Radnici u javnom i privatnom sektoru nisu međusobno suprotstavljeni, već upravo suprotno – njihov zajednički neprijatelj je kapital, odnosno kapitalistička država koja odobrava, potiče i provodi mjere izrabljivanja i sve većeg osiromašenja čitavog radnog naroda. Aktualni štrajk prosvjetnih radnika odredit će status javnog obrazovanja u desetljeću pred nama, stoga je važno da ga svi podržimo.

Pred sindikalnim središnjicama sada je zadatak da se ova borba omasovi i pređe u višu fazu.

BEZREZERVNA PODRŠKA ŠTRAJKU U ŠKOLAMA!