Prema radničkom Karlovcu Intervju s Dimitrijem Biračem, nositeljem nezavisne liste Za radnički Karlovac

Uoči predstojećih lokalnih izbora predstavljamo listu koja u centar svojeg programa postavlja radničke probleme i interese.

Na predstojećim lokalnim izborima u Karlovcu svojeg kandidata za Gradsko vijeće po prvi puta imaju karlovački radnici i nezaposleni. Riječ je o nezavisnoj listi Za radnički Karlovac čiji je nositelj 30-godišnji ekonomist Dimitrije Birač s kojim smo tim povodom razgovarali.

Foto: ZRK | Nositelj liste Dimitrije Birač

Zašto ste se odlučili kandidirati na predstojećim lokalnim izborima za Gradsko vijeće grada Karlovca?

Karlovac je prekrasan grad, a ipak u njemu živi manje ljudi nego prije. Pritom dio ljudi koji je ostao odlazi ili se priprema na odlazak. Osnovna je stvar ovdje da je Karlovac postao za većinu ljudi grad bez perspektive. Naravno tome doprinose razlozi poput korupcije, nepotizma, nemogućnosti zapošljavanja, ali smatram da je najdublji uzrok svemu navedenome odvojenost lokalne politike i vladajućih od same lokalne zajednice.

Gdje se to najjasnije vidi? Pa na primjeru rješavanja životnih problema Karlovčana. Niska plaća, neredovita plaća, neplaćeni prekovremeni rad, nemogućnost dobivanja ugovora na neodređeno, vrlo niska razina radničkih prava, skupi vrtići – to su problemi koje lokalna politika ne rješava. Ako je karlovački radnik doveden u takvo stanje da teško živi i da gleda kako bi prvom prilikom odselio, kako je tek onda onima bez posla?

I logična je posljedica tog sistema koji već traje godinama, da u ljudima ubije volju i nadu za bilo kakvim promjenama. Zbog svega toga ljudi manje reagiraju na očitu korupciju i nepotizam u gradu. Kad karlovački radnici vide da im lokalna politika ne želi pomoći u rješavanju njihovih problema na poslu, a koji njima određuju život, pa zašto bi onda imali povjerenja i interesa da se odazivaju na razne građanske akcije koje upozoravaju na probleme samog Karlovca?

Budući da smatram kako je temelj promjena u Karlovcu odnos lokalne politike prema radnicima i nezaposlenima, odlučio sam se kandidirati za gradskog vijećnika s nezavisnom listom Za radnički Karlovac.

Želim promijeniti dosadašnji ignorantski odnos lokalnih političara prema karlovačkim radnicima i kako bi se njihovi problemi počeli rješavati.

Koji su vaši temeljni politički zahtjevi i po čemu se razlikuju od zahtjeva i programa drugih kandidata?

Naši su temeljni politički zahtjevi besplatni vrtići za svu karlovačku djecu, besplatna prehrana u svim karlovačkim osnovnim školama, ukidanje rada nedjeljom u trgovini, omogućivanje sindikalnog organiziranja, potpisivanje kolektivnih ugovora u svim većim karlovačkim poduzećima, veća razina radničkih prava. Želimo da radnička i socijalna pitanja postanu središte lokalne politike.

Naši se zahtjevi razlikuju po tome što imaju za glavne ciljeve povećanje životnog standarda radnika i nezaposlenih i njihovo uključivanje u političke promjene u ovom gradu.

Dok se drugi obraćaju “Karlovčanima”, “građanima”, mi smo jasno rekli da su za nas ti pojmovi samo pokušaj zamagljivanja stvarnih socijalno-klasnih razlika u Karlovcu i podilaženje vladajuće politike kapitalu. U teoriji je pojam “građanin” divan, ali u praksi smo na primjeru Supernove vidjeli kako su za vladajuće lokalne političare ipak važniji interesi “građana” vlasnika i direktora, a nevažni interesi građana koji tamo rade, odnosno karlovačkih radnika.

Tražili smo od gospodina Jelića, gospodina Mandića i gospodina Petračića da podrže radnice i radnike Supernove koji su peticijom rekli da ne žele raditi (po prvi put) za Uskrsni ponedjeljak. Nitko od njih nije podržao te radnike, pa makar kao “građani”. Naravno da u toj situaciji uprava Supernove zna da je vladajuća lokalna politika na njenoj strani baš zato što šuti, a da radnici znaju kako će ih vladajući još jednom ignorirati.

Prema tome, mi se zalažemo i borit ćemo se za interese karlovačkih radnika i nezaposlenih. Ako uđemo u Gradsko vijeće, radnici Supernove kao i radnici ostalih poduzeća imat će po prvi put svu moguću podršku u svojoj borbi za veća prava.

Dok se drugi obraćaju “Karlovčanima”, “građanima”, mi smo jasno rekli da su za nas ti pojmovi samo pokušaj zamagljivanja stvarnih socijalno-klasnih razlika u Karlovcu i podilaženje vladajuće politike kapitalu.

Zašto mislite da lokalna politika može riješiti navedene probleme?

Zato što se svi ti problemi upravo najviše i najprije osjete na lokalnoj razini. Kad je 900 ljudi 2015. iz Karlovačke županije otišlo u inozemstvo to je u statističkim publikacijama prikazano naprosto kao minus od 900. To je brojka. Međutim, tih 900 ljudi više nije na karlovačkom području i to se svakodnevno osjeti jer oni više ne šeću ovim mjestima, ne vode svoju djecu ovdje u vrtiće, u škole, ne troše svoj novac ovdje niti ga zarađuju. Dakle, lokalna zajednica je prva koja osjeća bilo kakvu promjenu.

Upravo zbog toga lokalna politika čim osjeti tu promjenu mora upozoriti nacionalnu politiku na nju. Ona je dio ove zemlje, pa onda da bi se nacionalna politika osvrnula na recimo problem iseljavanja tih 900 ljudi, karlovačka lokalna politika mora je upozoriti. To upozorenje ne ide naprosto tako da se pošalje dopis Vladi, nego da se energično i odlučno poduzmu sve mjere koje će riješiti probleme zbog kojih Karlovčani ne vide perspektivu u svom gradu.

Na državnoj razini se donose zakoni, ali lokalna politika svojim djelovanjem itekako može utjecati na to kako će se ti zakoni provoditi i, ako je dovoljno odlučna, može utjecati i na njihovu izmjenu.

Nije stvar u tome da lokalna politika ne može riješiti ove probleme, nego da ova trenutna lokalna politika to ne želi raditi. Kad je riječ o radnicima i nezaposlenima, lokalna politika je dosad bila gotovo ujedinjena u glavnoj poruci: karlovački radnici budite sretni što uopće imate posao, nema veze na koliko mjeseci i s kakvim pravima.

Kako bi pomoću lokalne politike te probleme riješili?

Ulaskom naše liste u Gradsko vijeće lokalna politika bila bi primorana raspravljati i o radničkim pitanjima, odnosno moralo bi se raspravljati o prioritetima. Prioriteti za ovaj grad jesu one mjere koje će vratiti perspektivu ljudima. Dakle, dio tih problema može se direktno riješiti putem osiguravanja besplatnih vrtića za svu karlovačku djecu i besplatne prehrane u osnovnim školama. Kritike koje ciljaju da nema novaca za to su promašene jer presudno pitanje nije ekonomsko, nego političko. Pitanje je ima li za to političke volje i zagovara li lokalna politika interese većine društva ili manjine.

Radnički problemi mogu se rješavati indirektno tako da se utječe na povećanje životnog standarda već navedenim mjerama. Dalje, pritiskom lokalne politike na poslodavce, a u ime radnika, stvorit će se atmosfera u kojoj radnici više neće riskirati svoj posao ukoliko upozore na probleme koje se tiču njihovih radnih uvjeta i radničkih prava.

Kad je riječ o radnicima i nezaposlenima, lokalna politika je dosad bila gotovo ujedinjena u glavnoj poruci: karlovački radnici budite sretni što uopće imate posao, nema veze na koliko mjeseci i s kakvim pravima.

Sve one probleme koje svakodnevno čujemo, o kojima ljudi najviše raspravljaju i koji upravo presudno utječu na nepostojanje ikakve perspektive u Karlovcu, pitanje uvjeta na poslu, kršenje radničkih i sindikalnih prava na poslu, pritisci poslodavaca na radnike, nemogućnost potpisivanja kolektivnog ugovora, skupi vrtići i uvjeti u vrtićima, uvjeti u osnovnim školama, nemogućnost zaposlenja, socijalna naknada – adresirat ćemo javno i politički. Prvi korak da se problemi počnu rješavati jest da se oni priznaju javno (dakle, kroz medije) i politički (kroz Gradsko vijeće).

Možemo se pitati kako bi reagirala uprava Supernove da su gradonačelnik i kandidati za gradonačelnika sazvali zajedničku presicu, zatražili sastanak s upravom i podržali radničku peticiju da se ne radi za Uskrsni ponedjeljak, nakon što smo ih pozvali da to učine. Kako to nisu učinili, a i kako je takva politika praksa godinama, onda je radnicima iz Supernove odgovoreno da neće valjda oni određivati kad će se raditi.

Ili kako bi reagirala uprava u Tvornici pumpi, koja je prošlih mjeseci srezala radnicima plaće za 10 posto u tišini, kada bi lokalna politika podržala radnike?

Ako uđemo u vijeće, karlovački radnici će imati političku podršku za rješavanje ovih stvari – koju sada nemaju.

Koje su bile vaše dosadašnje aktivnosti od početka predstavljanja liste krajem 1. mjeseca?

Dosada smo organizirali tribinu o besplatnim vrtićima čiji je cilj bio da se na jednom mjestu nađu roditelji i odgajateljice i da po prvi put razmijene iskustva i mišljenja o sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja u Karlovcu, zatim smo organizirali prosvjed za neradnu nedjelju ispred Kauflanda, dali smo podršku radnicama i radnicima Supernove kad su potpisali peticiju, zatim smo održali kratki prosvjed ispred Supernove za Prvi maj čime smo htjeli upozoriti i da radnici u trgovini imaju pravo na neradni Prvi maj i na sindikalnu biciklijadu. Svaki četvrtak organiziramo radnički sastanak na kojem želimo okupiti na jednom mjestu sadašnje i bivše radnike kako bi se međusobno upoznali, zajednički artikulirali probleme i zahtjeve i postavili daljnje uvjete za njihovo rješavanje.

Postoje li u gradu neke druge političke opcije s kojima biste mogli surađivati?

Teško je sada reći, ali sigurno mogu reći kako je moguća suradnja s onim političkim opcijama koje će podržati naše zahtjeve koji idu za povećanjem životnog standarda radnika i nezaposlenih. Smatramo da su sada ključni i alarmirajući problemi Karlovca upravo njegovi socijalni problemi, a ne problemi vanjskog izgleda.

Dakle, ako će ostale političke opcije ići za rješavanjem presudnog pitanja u ovom gradu – pitanja posla i radnih uvjeta na poslu, u tome će imati našu podršku.

Postoje li u ostatku Hrvatske neke liste ili stranke koje su vam bliske, a da izlaze na ovogodišnje lokalne izbore?

Postoji jedino lista neovisnog kandidata za gradonačelnika Siska Sabahudina Abe Gašića koja nam je bliska. Iz razloga što su i oni u središte svog programa stavili sisačke radnike i nezaposlene. Sam Aba je bio jednom prilikom u Karlovcu i dao nam podršku, kad smo zajedno obišli Gradski muzej i izložbu o industrijskoj baštini Siska.