Otkako je prošle godine preuzeo posrnulu Slogu, novi vlasnik Armanos studio provodi beskrupulozni teror nad radnom snagom. Sindikalno nezaštićene radnice za minimalac odrađuju brojne prekovremene sate, a plaće im redovito kasne. Onima koje su se bunile dijelili su se izvanredni otkazi čime su vlasnici u poduzeće zaveli potpunu strahovladu.

Tekstilna industrija u Hrvatskoj u današnjem je vremenu sinonim za pojačano izrabljivanje radne snage o čemu smo već pisali na primjeru tvornica iz različitih krajeva zemlje. Izuzetak nažalost nije ni nekoć slavna požeška modna konfekcija Sloga koju je prošle godine preuzeo Armanos studio d.o.o., trgovačko društvo u vlasništvu stranog privatnog kapitala. Radnice Armanos studija već mjesecima prolaze kroz tešku eksploataciju jer odrađuju neplaćene prekovremene sate i subote, a i plaće im uredno kasne o čemu je portal Požega.eu pisao već u dva navrata, posljednji put prošli četvrtak. Do radnica koje su u strahu nismo uspjeli doći, ali smo razgovarali s jednim anonimnim izvorom, inače članom obitelji bivše radnice koja je nakon svega odlučila dati otkaz jer joj nije stigla plaća za 9. mjesec.

Posrnulu Slogu prošle je godine kupio Mario Armano, rođeni Zagrepčanin koji je vlasnik tvrtke Armano’s First Class Products AB sa sjedištem u švedskom Malmöu. Kako bi kupio Slogu, osnovao je tvrtku kćer Armanos Studio sa sjedištem u Požegi, a na direktorsko mjesto postavio Franju Horvata, bivšeg direktora Varteksa. Poslovno orijentirani mediji tada su pisali o švedskim investicijama koje će pokrenuti proizvodnju u Slogi, a Slobodan Runjak iz Armanos Studija najavio je kako “Armanos Studio želi postati tržišni lider u proizvodnji muških i ženskih odijela”. U nastavku teksta ćemo vidjeti kako strane investicije izgledaju u praksi i na koji način Armanos studio želi postati tržišni lider.

Primjer požeške Sloge pokazuje kako strani kapital (odnosno strane investicije koje na sva zvona zagovara 99 posto saborskih zastupnika te većina mainstream medija i ekonomista) u Hrvatsku dolazi jer mu je interesantna niska cijena rada i troškova proizvodnje koji se ovdje nesmetano mogu ostvariti

Kako možemo pročitati na požeškom portalu, radnice svaki dan rade 11 ili 12 sati, radi se skoro svake subote, a poslovođe provode teror nad radnicama, za što su dodatno plaćeni. Naš izvor nam je kazao kako su radnicama ovih dana isplaćene plaće za 9. mjesec (radi se o minimalcu od 2400 kn), i to nakon očitog pritiska preko FINA-e gdje su radnice ili članovi njihovih obitelji odlazili ispuniti zahtjev za prisilnom naplatom. Ipak, izvor nam kaže kako preko 130 sati prekovremenog rada za osmi, deveti i deseti mjesec članici njegove obitelji još nije plaćeno. Radila je preko ugovora na određeno koji se potpisuje na svaka tri mjeseca, kao i većina radnica. Doznajemo kako je prošli mjesec čak 30 radnica dalo otkaz jer nisu mogle izdržati izrabljivački tempo i uvjete rada te kako u poduzeću fali radnica radi čega sav teret posla pada na njih stotinjak. Također, organizacija posla je iznimno loša. Radnicama koje su se svojedobno odlučile pobuniti radi katastrofalnih uvjeta rada uprava je bez previše razmišljanja odlučila uručiti izvanredni otkaz, stoga ne treba čuditi što su radnice danas u strahu davati izjave.

Ogroman problem u poduzeću jest nepostojanje sindikata. Ovakav radnički položaj gdje sindikalno nezaštićene radnice rade za minimalac (usto preko ugovora na određeno) savršeno odgovara kapitalističkim izrabljivačima iz Armanos studija, a takav scenarij smo vidjeli i na primjeru Inkopa iz Poznanovca gdje se godinama radilo za minimalac, bez sindikata i radničkog vijeća. Razjedinjene radnice ne mogu krenuti ni u borbu za zajednička potraživanja, već svaka vodi svoju borbu.

Naš izvor nam objašnjava kako je situacija teška jer treba školovati djecu pa je obitelj morala od prijatelja posuđivati novac iako je radnica uredno radila svoj posao, ali zbog kašnjenja plaće (koja po ugovoru treba doći na samom kraju mjeseca) zasluženog novca nije bilo. Dodaje kako je Požega prije rata bila zlatna dolina u kojoj je bilo posla i tvornica, dok danas gradom caruje žalosna i depresivna atmosfera, posla ima na kapaljku, a u svakoj se ulici može vidjeti barem pet kuća koje su na prodaju jer se mladi sele ili su već odselili u Njemačku.

Primjer požeške Sloge pokazuje kako strani kapital (odnosno strane investicije koje na sva zvona zagovara 99 posto saborskih zastupnika te većina mainstream medija i ekonomista) u Hrvatsku dolazi jer mu je interesantna niska cijena rada i troškova proizvodnje koji se ovdje nesmetano mogu ostvariti. Dakako, ovo ne znači da su investicije domaćeg kapitala bolje jer je svakom kapitalistu u interesu što niža cijena radne snage radi konkurentske borbe na tržištu.

Kao i svakom poduzeću, Armanos studiju pod hitno treba sindikat koji će očvrsnuti radničku poziciju i suprotstaviti se ovoj besramnoj eksploataciji radnica koje svakoga dana za gazdu Armana proizvode višak vrijednosti putem kojega se on bogati, dok one ostaju na crkavici i rubu egzistencije.

Besplatno se pretplatite na dvotjedni izbor članaka Radničkog portala.