Ponižavanje radnica Orljave Zaključavanje radnica kao metoda ušutkivanja

Dok je predsjednica Grabar-Kitarović prolazila kroz poduzeće, uprava požeške Orljave zaključala je radnice kako se slučajno ne bi požalile predsjednici na kašnjenja plaća i neisplate prekovremenih sati. Veliku odgovornost za sramotnu situaciju u kojoj se nalaze radnice ima i TOKG, već više puta osvjedočeni antiradnički sindikat koji djeluje u ovom poduzeću.

Dana 4. 3. u požeškom tekstilnom poduzeću Orljava dogodio se incident u vrijeme kad je kroz poduzeće prolazila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Treba napomenuti da predsjedničin posjet Orljavi nije bio planiran, nego je morala proći kroz poduzeće da bi došla do Kaznionice.

Dakle, dio radnica Orljave optužio je upravu (direktora Luku Balenovića i njegove pomoćnice) da su ih zaključali u pogonu kako one ne bi vidjele predsjednicu i pritom joj se u razgovoru požalile u vezi radničkih problema, a posebno u vezi kašnjenja isplate plaće.

Radnice su vjerojatno poželjele vidjeti predsjednicu, budući da su sličnih iskustava imale i s ranijim predsjednicima te su poželjele razmijeniti koju riječ.

Javio se odmah direktor i jedna radnica (tehnologinja) kako bi odmah sve demantirali i odbacili tvrdnje dijela radnica.

Jasno je da radnice Orljave imaju velikih problema i da im kasne plaće, i to nije jučerašnji problem, o tome smo već pisali u svibnju kada nam je sindikalna povjerenica Novog sindikata ispričala o svim radničkim teškoćama. Međutim, jučerašnji incident nameće i nekoliko dodatnih te vrlo alarmantnih upozorenja koje stoje u pozadini i koje zapravo stvaraju kontekst.

Prvo, Orljava je poduzeće tekstilne industrije koja je kod nas najugroženija industrija prvenstveno što se tiče radničkih prava i plaća. Uobičajeno je opravdanje takvog stanja da je konkurencija prevelika i da plaće objektivno ne mogu biti visoke s obzirom na to da je ovo radno-intenzivna grana. Kakvi god razlozi bili, nedopustivo je da radnice u toj industriji rade za crkavicu.

Ured predsjednice bi itekako znao što se događa s radnicima da je sindikalno djelovanje u proteklom periodu išlo na to da upozori sve medije o radničkim problemima u Orljavi, da se obrate svim političarima, a posebno lokalnim.

U ovom slučaju niskih plaća i razine radničkih prava, važi gotovo isključivo uloga sindikata, a ne uloga konkurencije.

Ovo nas dovodi do druge osobine, do uloge sindikata. Orljava je očigledan i poučan primjer koliko na radničku sudbinu može utjecati nesposobno i antiradničko sindikalno rukovodstvo. Većinski sindikat u ovom poduzeću jest Sindikat tekstila, obuće, kože i gume (TOKG) o čijem smo razornom djelovanju za radnike ranije pisali vezano za poduzeće INKOP iz Poznanovca.

Javnost je prolaskom predsjednice kroz poduzeće čula da radnicama Orljave kasne plaće i da postoje još neki drugi problemi, i to isključivo zbog upozorenja samih radnica. Radnice su tu morale odraditi posao umjesto sindikata. Drugim riječima, u poduzeću postoje problemi po životni i radni standard radnika, a sindikat TOKG apsolutno ništa ne poduzima. Dok je povjerenica Novog sindikata i ranije upozoravala na loš tretman radništva, TOKG se nikada nije oglasio. Dapače, prema njenim riječima, taj sindikat usko surađuje s direktorom.

Treće, i vrlo opasno, u razgovoru s medijima jedna od radnica koja podupire direktora i njegovu politiku rekla je dvije stvari. Najprije: “Mogu samo reći da s obzirom u kakvim vremenima živimo, ja sam u Orljavi zadovoljna.“ Ovakav stav je obično jedan od većih razloga zašto su radnička prava u Hrvatskoj na niskim granama. Ne mogu radnici svoja prava mjeriti u odnosu na sliku koju imaju o radničkim pravima u gradu u kojem žive ili u regiji u kojoj žive. Ako radnici ne teže povećanju svojih prava, onda to neće ni ostvariti. Dnevni ili mjesečni rad radnice iz Orljave i njena proizvodnja profita nema direktne veze s učinkom radnice u nekom trgovačkom lancu u istoj regiji. Najbolji način da obje podignu svoja prava na višu razinu jest da gledaju sebe, a ne da pokušavaju misliti na direktore i uprave.

Sve ovo radnicama u Orljavi treba dati do znanja upravo sindikat. On je taj koji tamo mora suzbijati ove pesimistične stavove koji onemogućavaju radničku borbu za veća prava.

Dalje je ta radnica na upit novinara o problemima radnika rekla: “Slušajte, o tome neću govoriti. Obratite se nadležnim osobama u Upravi i pitajte… Postoje razni zakonski instrumenti s kojima se zaposlenici mogu poslužiti ako treba.”

To stoji u slučaju da u poduzeću ne postoji sindikat pa su radnici osuđeni na samostalno bavljenje zakonima i njihovim tumačenjima. Ali u Orljavi djeluju dva sindikata – TOKG i Novi sindikat, od kojih potonji iza sebe ima značajno iskustvo radničke borbe.

Četvrto, izjava Ureda predsjednice je također znakovita: “Ne znamo što se događalo s radnicama tvrtke Orljava, ali ovaj tjedan, kad je Ured bio u Požeško-slavonskoj županiji, nije bio predviđen posjet toj tvrtki.”

Zašto bi i znali što se tamo događa kad ova država nije radnička i kad se politika ne bavi radničkim problemima? I tu je njihova pozicija dosljedno antiradnička. Međutim, zar je to razlog da sindikat TOKG nikako ne djeluje? Zar je to opravdanje?

Ured predsjednice bi itekako znao što se događa s radnicima da je sindikalno djelovanje u proteklom periodu išlo na to da upozori sve medije o radničkim problemima u Orljavi, da se obrate svim političarima, a posebno lokalnim. Kad će imati priliku učiniti pomak za radnike, ako ne sad pred lokalne izbore kad se svi političari boje reputacije?

Ako se i predsjednica i direktor ponašaju prema radnicima Orljave kao prema nekome koga treba ograditi kao da su životinje, onda je tu velika odgovornost TOKG-a kao većinskog sindikata.

Radnice Orljave, pogotovo nakon ove epizode, trebale bi dobro razmisliti o tome da se ili učlane u Novi sindikat ili da osnuju neki svoj i postave nove, sposobnije ljude za rukovodstvo. Iako uvijek naglašavamo da sindikat i sindikalno rukovodstvo nisu ista stvar i da ih ne treba izjednačavati, kada je u pitanju TOKG situacija je takva da je trenutno za radnice jedino rješenje da se učlane u Novi sindikat i kroz njega se pokušaju izboriti za svoje zahtjeve.