Sindikat Čistoća Zagreb prošle se godine uspješno othrvao navali agencijskog rada i nakon višemjesečne borbe uspio zaposliti za stalno 178 radnika Čistoće. Njihova priča je više nego poticajna, a sindikalna borba se nastavlja jer je uprava podružnice opet uzela 80-ak radnika preko agencija.

Kad su 2003. godine donesene nove izmjene dotadašnjeg Zakona o radu, jedno od noviteta je bilo i uvođenje agencija za privremeno zapošljavanje. Dotad u nas nepoznata kategorija agencijskog rada, danas polako postaje sve prisutnija, ponajviše u sektoru usluga, ali i u industriji.

Od toga vremena do danas agencijski je rad uzeo nemalo maha o čemu govore i podaci Hrvatske udruge poslodavaca prema kojima je u tom obliku rada danas zaposleno oko šest tisuća ljudi mjesečno, a tržište ovih usluga vrijedi oko 500 milijuna kuna. Tendencija rasta unazad nekoliko godina je više nego jasna o čemu govore i podaci Ministarstva rada i mirovinskog sustava prema kojima se broj agencijskih radnika s godinama penje – od 11.700 radnika 2013., 13.460 radnika 2014., do njih 16.150 prošle godine. Ovdje valja napomenuti i da ministarstvo ima podatke od tek polovice agencija, tako da je stvaran broj agencijskih radnika vjerojatno i mnogo veći.

Usporedbe radi samo da spomenemo da prema podacima Međunarodnog udruženja agencija za privremeno zapošljavanje u ukupnom broju zaposlenih u Evropskoj uniji agencije sudjeluju s oko 1,6 posto. U nekima od najrazvijenijih zemalja stope su iznad evropskog prosjeka pa tako u Njemačkoj 2,2 posto zaposlenih čine radnici koji rade preko agencija, a u Velikoj Britaniji agencijskih je radnika čak 3,8 posto.

Hrvatska oko prihvaćanja ovog modela rada ionako nije imala nekog većeg manevarskog prostora, agencijski je rad bio imperativ ukoliko se htjelo ući u Evropsku Uniju. Kad je Izmjenama i dopunama ZOR-a iz 2003. godine Hrvatska dopustila agencijski rad, bila je među posljednjima, uz Grčku i Tursku, koja je primijenila evropsku direktivu vezanu uz tu problematiku.

Neki od primjera poduzeća u kojima je došlo do povećanog zaposlenja agencijskih radnika jesu Hrvatska radio televizija, Hrvatske šume, Hrvatske autoceste, a kad su se agencijski radnici pokušali uvesti kao dio kabinskog osoblja u Croatia Airlinesu, tamošnji je sindikat takvu namjeru poslodavca osujetio.

I Zagrebački holding sve više poseže za ovakvim tipom rada, o čemu smo pisali u nekoliko navrata (Vodoopskrba i odvodnja, Zagrebačke ceste). Primjer podružnice Čistoća posebno je značajan, pogotovo sa sindikalnog stajališta. U razgovoru s Mirjanom Kaltak, predsjednicom sindikata Čistoća Zagreb, saznajemo da je upravo taj sindikat uspio nešto dosad rijetko viđeno u tim odnosima. Uspio je, naime, radnicima zaposlenima preko agencija omogućiti status stalno zaposlenih radnika. Konkretno tokom protekle godine uspio je za 178 radnika, od kojih je najviše bilo komunalnih radnika i čistača ulica i manji dio administrativnog osoblja, a upornim pregovorima sa čelništvom Grada, omogućiti status stalno zaposlenih radnika. Uporna sindikalistica u svojim je prošlogodišnjim pregovorima promijenila čak tri garniture političara, budući da se sve događalo u proljeće 2015. godine kad je dotadašnji, a i sadašnji gradonačelnik Milan Bandić nakratko završio u pržunu. “Svaki put bismo morali iznova objašnjavati ovu problematiku, najprije Bandiću, pa njegovoj zamjenici Sandri Švaljek, a na kraju se pojavila i Vesna Kusin. U svakom slučaju smo uspjeli, ali borba ne prestaje. Trenutačno opet imamo 80-ak radnika u tom statusu koje ćemo pokušati prebaciti među stalno zaposlene”, priča nam Mirjana Kaltak u svom uredu u zgradi Čistoće u Radničkoj cesti.

To su vrlo često ljudi iz okolice Zagreba, kojima je posao nasušno potreban, jer je tamo nezaposlenost velika. U svakom slučaju to je teško bilo za gledati, svu tu nesigurnost i sav taj strah ljudi da im ugovori neće biti obnovljeni.

Prema ZOR-u agencijski radnici i stalno zaposleni radnici trebali bi za isti posao primati istu plaću. Naši sugovornici, uz sindikalisticu tu je bio i radnik, član Izvršnog odbora Sindikata za agencijske radnike Marko Kezerić, govore da tome u praksi nije tako. “Ja sam kao radnik na kamionu dobivao manje novca za isti rad od mog kolege koji je bio stalno zaposlen”, kaže nam Kezerić. Inače, osim osnovice za plaće i davanja na nju, koje su isti za agencijske i neagencijske radnike, u svemu ostalome razlike su velike. Nejasne su odredbe, a još gora praksa oko godišnjih odmora, oko prava na bolovanje, oko slobodnih dana zbog obiteljskih razloga i ostalih materijalnih prava zagarantiranih Temeljnim kolektivnim ugovorom (prijevoz, božićnica, regres i sl.). O pravu na štrajk da se ne govori. Iako, kako nam je kazala gospođa Mirjana Kaltak, radnici su se odmah učlanili u sindikat, čim se nešto pokrenulo oko njihovih statusa. Posebno problematični su ugovori i prekidi ugovora. Nakon tromjesečenog perioda rada, ljudi su često danima dolazili u dvorište “Čistoće” iščekujući nastavak ugovora i nastavak rada. “To su vrlo često ljudi iz okolice Zagreba, kojima je posao nasušno potreban, jer je tamo nezaposlenost velika”, ističe Kezerić, “u svakom slučaju to je teško bilo za gledati, svu tu nesigurnost i sav taj strah ljudi da im ugovori neće biti obnovljeni.”

Kritičari ovakvog tipa zapošljavanja navode da je u tim slučajevima eksploatacijski učinak bitno veći, da je nesigurnost kod radnika također veća nego kod stalno zaposlenih, da se radnici u tim odnosima tretiraju kao uvijek raspoloživa, lako dostupna, krajnje fleksibilna radna snaga koju se u konačnici može shvatiti i kao bilo koja druga brzo i lako zamjenjiva roba. Evropska fondacija za poboljšanje životnog standarda provela je istraživanje koje je pokazalo da su “radnici zaposleni preko agencija za privremeno zapošljavanje bili slabijeg zdravlja, s niskim sigurnosnim radnim standardom, lošom kontrolom u pogledu radnih uvjeta i radne situacije i s nezanimljivim radnim sadržajem”.

Primjer iz zagrebačke “Čistoće” pokazuje da je i u tim krajnje nepovoljnim uvjetima za radnike sindikalna borba moguća, i ne samo da je moguća, nego i da može biti uspješna.

Besplatno se pretplatite na dvotjedni izbor članaka Radničkog portala.