Stožer za obranu Rafinerije nafte Sisak organizirao je jučer prvu u nizu akcija protiv odluke Uprave Ine o pretvaranju rafinerije u “industrijski centar” u kojemu neće biti prerade sirove nafte. Radnici rafinerije znaju da ova odluka znači gašenje sisačke Rafinerije, što neće dozvoliti. Jučerašnja akcija ujedno je i najava daljnjih, masovnijih i jačih akcija protiv zatvaranja rafinerije.
Kada je u Rafineriji nafte Sisak prošle godine zatvoren FCC pogon, najvažniji i najprofitabilniji pogon, radnici su upozorili javnost i vladajuće da zatvaranje tog pogona ujedno znači i zatvaranje Rafinerije. Dodatna potvrda stigla je kad je krajem 2018. Nadzorni odbor Ine, uz podršku Vlade, odobrio poslovni plan za 2019. koji podrazumijeva pretvaranje Rafinerije Sisak u “industrijski centar”, odnosno u skladište u kojemu će raditi najamni radnici, i gdje neće biti prerade sirove nafte. Ovaj smjer vlade i odgovornih de facto ide prema gašenju sisačke Rafinerije, stoga su radnici rafinerije jučer, 16. siječnja 2019., započeli prvu u nizu akcija protiv zatvaranja RNS, koju je organizirao Stožer za obranu rafinerije nafte Sisak.
Oko tristo radnika okupilo se na na parkiralištu porte KP-6 te su odande krenuli u prosvjednu šetnju, uz slogan na transparentu na čelu kolone “Ne damo rafineriju, ne damo Inu”. Prosvjedom na križanju cesti kojima se doprema i otprema gorivo i nafta u auto cisternama zaustavili su na jedan sat odvoz naftnih derivata iz RNS. Akciju su došli podržati i neki građani Siska, te dio radnika Rafinerije nafte Rijeka.
“Akcijama želimo izazvati pozornost javnosti, ali i Vlade, da nas primi, sasluša i pogleda sve dokumente koje joj želimo pokazati – želimo im reći da je izvršena manipulacija brojkama i da Rafinerija Sisak može raditi, posluje pozitivno i da je netko s namjerom želi zatvoriti”, rekao je u izjavi medijima Predrag Sekulić, koordinator Stožera za obranu RNS i predsjednik sindikata Nova Solidarnost.
Iz Vlade su rekli da u 2019. neće biti otpuštanja radnika, no pod tim misle da neće biti programiranog zbrinjavanja radnika. Sekulić smatra da će otkaza, odnosno odlazaka radnika svakako biti. Trenutno je u procesu otpuštanja oko 160 radnika iz cijele Ine, koji odlaze zbog svakodnevnih pritisaka i nemogućnosti rada u normalnim uvjetima. Radi se o taktici već iskušanoj i viđenoj na brojnim primjerima, s ciljem tupljenja oštrice radničke borbe – isto se događa i u pulskom Uljaniku, gdje radnici svojevoljno odlaze jer ne mogu više podnijeti agoniju nastalu uništavanjem brodogradilišta.
Aktualna Vlada do sada još nije razgovarala s radnicima Rafinerije, a iako je Stožer ministru zaštite okoliša i energetike Tomislavu Ćoriću poslao neke bitne podatke o poslovanju Rafinerije, nije dobio povratni odgovor. Ćorić je čak jasno rekao da neće primiti radnike Ine, ali da je otvoren za razgovor s reprezentativnim sindikatima (INAŠ, EKN, SING). Sekulić je prokomentirao i izdaju predstavnika triju reprezentativnih sindikata koji su se, doduše, kompromitirali odavno na brojnim primjerima: “Prvi puta u povijesti predstavnik radnika u Nadzornom odboru glasao je za zatvaranje jednog dijela kompanije. Prvi puta u povijesti sva tri sindikalna predsjednika su se angažirala da dođu svjedočiti protiv mene na sudu u korist poslodavca za odavanje poslovne tajne”. Iz ove izjave i Sekulićeva komentara jasno je da su i Vlada i oni na istoj strani, protiv radnika.
U posljednja dva desetljeća u Sisku je uništen čitav niz tvornica. Radi se o potpunoj devastaciji hrvatske industrijske proizvodnje, koja se provodi pod budnim okom domaćih kompradorskih (izdajničkih) vlada.
Sekulić se na jučerašnjem prosvjedu obratio okupljenim radnicima: “Danas smo pokazali da smo organizirani i da možemo doći do svakog čovjeka. Veliki broj vas je ovdje, ako uzmemo u obzir da prva smjena radi i da smjenski radnici rade dnevnu smjenu. Imamo jedan zahtjev prema Vladi – primite nas i poslušajte što imamo za reći. Samo je jedna istina. Danas netko želi zatvoriti rafineriju da bi uzimao profit. I čak to ne bi bilo toliko ružno da se ne radi o jednoj kompaniji koja nije iz RH. Koliki od vas su ovdje izgarali, nisu ni stigli do ratišta, već su ovdje, a pouzdano tvrdim da vam je bilo teže nego nama, branili ovu rafineriju. Danas mi sve to trebamo zaboraviti, trebamo skrušeno sjediti jer nam je netko obećao nekakve otpremnine. Kakve otpremnine? Otpremnina je novac koji se potroši. I sami smo svjedoci kolega koji su otišli davnih dana uz otpremnine, a danas rade za neke od kompanija kao vanjski izvođači u ovoj istoj rafineriji”.
Na kraju je svima okupljenima zahvalio na dolasku te najavio daljnje akcije koje će biti jače, masovnije i organizirane na frekventnijim mjestima uz poziv građanima, bliže središtu Siska i bliže Zagrebu.
Gašenje sisačke Rafinerije ujedno znači i smrt Siska, nekad značajnog industrijskog grada. Dugogodišnje uništavanje svih segmenata poslovanja Ine rezultira i uništavanjem visokoobrazovanog i stručnog kadra, daljnjim iseljavanjem radnika i mladih, osobito onih koji studiraju naftno inženjerstvo ili srodne struke te u RNS dolaze steći praksu i iskustvo.
U posljednja dva desetljeća samo je u Sisku uništen čitav niz tvornica – Željezara Sisak, Metaling, Segestica, Metalotehna, Herbos, Posavka itd. Radi se o potpunoj devastaciji hrvatske industrijske proizvodnje, koja se provodi pod budnim okom domaćih kompradorskih (izdajničkih) vlada. Riječi izdaja i veleizdaja čujemo gotovo svakodnevno od raznih nacionalističkih demagoga i blebetala, ali upravo su radnici sisačke Rafinerije svojim prozivkama toj riječi dali konkretan značaj. Doista, nimalo opravdano gašenje proizvodnje radi tuđeg privatnog interesa, uništavanje energetske neovisnosti jedne države, ugrožavanje egzistencije tisuća radnika i članova njihovih obitelji te tjeranje tih ljudi u egzodus – to je veleizdaja! Kada radnici Rafinerije prozovu sve pripadnike političko-poslovno-sindikalnih elita upetljanih u ubojstvo Ine za izdaju, znamo da su u potpunosti u pravu.
Ne smijemo dozvoliti da Rafinerija bude iduća na redu za odstrel. Radnicima je u borbi svaka podrška dobrodošla. Borba radnika Rafinerije nafte Sisak zajednička je borba, stoga svi trebamo pratiti aktivnosti Stožera i doći na iduće akcije!
PODRŠKA RADNICIMA RAFINERIJE! NEĆE PROĆI!
Radnička pisma
Radnički portal objavljuje radnička pisma te ovim putem pozivamo sve radnice i radnike da nam se obrate s pričom s vlastitog radnog mjesta koju bismo onda objavili (moguće je i anonimno) na portalu. Cilj radničkih pisama jest u konkretnom raskrinkavanju pojedinačnih slučajeva eksploatacije i u podizanju svijesti o stanju radničke klase danas u kapitalizmu.
Radnička pisma možete slati u inbox FB stranice Radničkog portala ili na e-mail: urednistvo@radnicki.org
1 Pingback