Obrazovanje socijalno isključenih radnih skupina Predstavljanje projekta ZG KOMPAS

U prostoru Novog sindikata u četvrtak, 11. listopada predstavljen je projekt ZG KOMPAS, namijenjen obrazovanju i jačanju položaja ranjivih skupina prilikom zapošljavanja – azilanata, žena, mladih, osoba starijih od 50 godina i korisnika zajamčene minimalne naknade. Otvoren je i Klub za zapošljavanje čija je namjena organiziranje radionica i pravno savjetovanje s naglaskom na radno pravo.

U četvrtak, 11. listopada 2018. godine, u prostorijama Novog sindikata u Zagrebu predstavljen je projekt ZG KOMPAS – KOMpetencije Aktivnih Sudionika obrazovanja, namijenjen obrazovanju i jačanju položaja ranjivih skupina prilikom zapošljavanja – azilanata, žena, mladih, osoba starijih od 50 godina i korisnika zajamčene minimalne naknade, a u projekt se mogu uključiti nezaposleni pripadnici tih skupina. Ovom prilikom otvoren je i “Klub za zapošljavanje” koji je također dio ovog projekta i čija je namjena organiziranje radionica i pravno savjetovanje s naglaskom na radno pravo. Nositelj projekta je Pučko otvoreno učilište u Zagrebu, a partneri su, uz Novi sindikat, udruga Zemljani – Are You Syrious, Zagrebački Holding d.o.o. i Grad Zagreb.

Goste je najprije pozdravio Tihomir Žiljak s Pučkog otvorenog učilišta, a potom je Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata, predstavio sindikat. Novi sindikat osnovan je 2002. godine, a od početka su radili drugačije od drugih sindikata – nisu organizirali izlete, nego industrijske akcije, a traže borbeno članstvo, ne one koji bi htjeli da im sindikat sređuje razne popuste i povlastice. Na mnogim primjerima pokazali su da su spremni i sposobni organizirati štrajk, a kao svjež primjer Iveković je naveo nedavno uspješno okončan štrajk radnika tvrtke Leistritz u Belišću. Danas imaju oko 4000 članova u oko 150 firmi, a počeli su se baviti i širim djelatnostima – već desetak godina djeluju u okviru globalne mreže Clean Clothes Campaign koja se bori za prava radnika u tekstilnoj industriji koji su svugdje najslabije zaštićeni. Tu daju doprinos i u regiji i na europskoj razini, jer se problemi tekstilnih radnika ne mogu rješiti samo u Hrvatskoj.

Potom je Iveković objasnio zašto su se uključili u projekt: “U ovaj projekt smo ušli jer smo primijetili jedan nedostatak u hrvatskom načinu ponašanja. U osnovnoj i srednjoj školi ne može se čuti ništa o sindikatima i radničkim pravima, ljudi ulaze u svijet rada bez znanja. Projekt se bavi ugroženim kategorijama radnika. Bez obzira na to što se radi o ugroženim skupinama, tu se može puno napraviti. Ljudi sa znanjem o svojim pravima mogu bolje znati svoju poziciju, govori li im poslodavac istinu i sl. Kada žena zna da se radi o diskriminaciji ako ju poslodavac ne želi zaposliti ako želi imati dijete za godinu dana, onda može nešto učiniti. Do sada su ovo područje pokrivale udruge koje u tom segmentu nemaju dovoljno iskustva. Mi imamo praktični aspekt, imali smo puno iskustva i znamo što ljudi mogu reći da poboljšaju svoj položaj”.

Uočili smo tendenciju poslodavaca da snižavaju cijenu rada i očekuju da će azilant pristati na bilo kakve uvjete rada, a to je nekako i generalan stav.

Ivana Sabo, voditeljica projekta na Pučkom otvorenom učilištu ukratko je predstavila sadržaj projekta, te Klub za zapošljavanje kojemu je namjena razvoj i organiziranje pripremnih radionica vezanih za spomenute module te individualne konzultacije za azilante.

Obrazovni program započinje modulom hrvatskog jezika koji će biti organiziran isključivo za azilante. Nakon toga, 60 nezaposlenih pripadnika ranjivih skupina dobit će priliku za sudjelovanje u jednom od programa osposobljavanja za kuhara/icu, konobara/icu, vrtlara/icu, njegovatelja/icu, gerontodomaćina/icu i dadilju te priliku za pohađanje praktične nastave u podružnicama partnerskih organizacija. Praktičnu nastavu preuzima Zagrebački holding. Programi za njegovateljice i dadilje već su popunjeni, a za ostala zanimanja još ima mjesta. U sklopu projekta bit će izdan i Priručnik za ulazak u svijet rada na engleskom, arapskom i dari jeziku, prvo izdanje u Republici Hrvatskoj namijenjeno pripadnicima ranjivih skupina koje daje informativno-savjetodavni pregled tema koje za svrhu imaju ulazak u svijet rada.

Asja Korbar predstavila je udrugu Zemljani – Are You Syrious. Udruga okuplja oko 160 volontera i volonterki u više zemalja. Osnovana je nakon poplava u Gunji kad su građani dijelom izgubili povjerenje u djelovanje velikih humanitarnih organizacija i kad je izbjeglička kriza bila jako očita. Tad se skupila grupa ljudi koja je željela direktno pomagati, bez posrednika i biti dijelom tih događanja. Udruga se bavi većinom humanitarnom pomoći, obnovila je granatirani kamp u Siriji, volonteri su konstruirali mobilne tuševe koji su sada u Bosni i Hercegovini i u tzv. jungle kampovima u Srbiji, i mobilne kuhinje, nude i obrazovnu podršku u prvom integracijskom centru u Hrvatskoj, a pružaju i pomoć kod zapošljavanja.

Korbar je navela da je u Hrvatskoj od 2006. do danas azil dobilo oko 600 ljudi, a u svakom trenutku se nalazi oko 300 tražitelja azila. Radi se o jako heterogenoj skupini, o ljudima iz različitih zemalja, različite socio-ekonomske pozadine, no u zadnje tri godine ipak su dominantni oni koji nemaju formalne kvalifikacije i dolaze iz teških životnih uvjeta koji nisu vezani samo uz rat i ratni progon nego i uz izrabljivanje koje su prošli i koje prolaze tijekom izbjeglištva.

Rekla je da je zapošljavanje uvjet i za preživljavanje i za socijalno uključivanje u društvo, no tu postoje izvjesne prepreke, prvenstveno zakonske – Akcijski plan Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske proaktivno se bavi azilantima, a ne i tražiteljima azila. Razlika je u tome što su azilanti u Hrvatskoj boravili barem godinu i pol, a tražitelji azila se nalaze u vakumu dok ne dobiju određene dokumente potrebne za ulazak u svijet rada. Recimo, dozvolu za rad potrebno je čekati devet mjeseci, a u to vrijeme tražitelji azila osuđeni su ili na sjedenje kod kuće i čekanje ili rad na crno, npr. muškarac kojemu je obitelj u Siriji, Palestini ili negdje drugdje mora raditi da bi i njima pomogao, pa nema drugog izbora.

“Izbjeglice često putuju bez dokumenata, mnogi su ih izgubili prilikom prelaska Egejskog mora, nekima je izgubila čak i austrijska policija prilikom deportacija – tada je veoma teško za njih dobiti OIB, a ako nemaju OIB ne mogu primiti plaću, jer ne mogu ni otvoriti račun u banci. To znači da se ne mogu zaposliti čak i ako imaju dozvolu za rad. Na iste probleme nailaze čak i azilanti koji su već prošli sigurnosne i druge provjere. Uočili smo tendenciju poslodavaca da snižavaju cijenu rada i očekuju da će azilant pristati na bilo kakve uvjete rada, a to je nekako i generalan stav”.

Predstavnici firme koja se bavi održavanjem na sastanku s udrugom Zemljani – Are You Syrious žalili su se kako nema radne snage, a tražili su osobu koja bi bila spremna primati 3000 kuna za devetosatni rad.

Drugi izazov je uključivanje žena, osobito onih koje su same ili samohrane majke i koje žele djecu uključiti u vrtić, jer žele izaći na tržište rada. Također postoji i bojazan poslodavaca oko jezične barijere, no ipak vrlo brzo shvaćaju da to nije pravi izazov, jer ljudi na radnom mjestu jako brzo uče jezik.

Korbar je objasnila i Klub za zapošljavanje kojemu je cilj osnaživanje korisnika (pripadnika ranjivih skupina) za zapošljavanje u pravednijim uvjetima rada. Rekla je da udrugu često zovu poslodavci koji trebaju radnike, no opet nude loše uvjete i navela primjer velike firme koja se bavi održavanjem, čiji predstavnici su se na sastanku s njima žalili kako nema radne snage, a tražili su osobu koja bi bila spremna primati 3000 kuna za devetosatni rad. “Mi smo bili u situaciji da promišljamo da to nije dobro ni za nas ni za naše korisnike ni općenito i da je to nešto što kao organizacija civilnog društva ne možemo podržati.” Cilj Kluba ispunit će se tako što će udruga i Novi sindikat udružiti svoja iskustva.

Katarina Perković, pravna savjetnica Novog sindikata dodatno je pojasnila Klub i ulogu Novog sindikata koji će članovima ponuditi grupno i individualno savjetovanje o radničkim pravima. Također je naglasila da je ovo prvi put da sindikat radi ovakav klub, iako klubovi za zapošljavanje nisu novost u Hrvatskoj. No, do sada su se svodili na savjetovanja o tome kako napisati životopis, kako se prezentirati poslodavcu i sl., a sada će se ovaj Klub koncentrirati na konkretnu podršku prilikom zapošljavanja, prilikom odlaska na razgovor za posao, npr. kad se radniku odmah na razgovoru ponudi ugovor, da zna da ga ne mora odmah potpisati, da pita poslodavca ima li pravilnik o radu, koja su njegova prava, čime su uređena itd. “Naš je cilj definitivno pripremiti osobito mlade ljude da se ne boje sustava rada i da se nauče izboriti za svoja prava”, zaključila je izlaganje.

Tražitelji azila i imigranti posebno su ugrožena skupina radnika koja uglavnom nema državnu zaštitu niti ikakva prava, a čak i kad uspiju dobiti status azilanata opet su im uskraćena osnovna sredstva koja bi ih zaštitila i omogućila im integraciju u društvo, pa su prisiljeni raditi na crno, bez sindikalne zaštite, radničkih prava i za mizernu plaću. Važno je uvidjeti da je klasni položaj ovih radnika jednak klasnom položaju hrvatskih ili radnika bilo koje druge zemlje te da imaju zajednički cilj – borbu protiv kapitalističkog sistema u čijoj je suštini izrabljivanje i koji profitira na nesreći radnika. Da bi došlo do te borbe, potrebno je najprije obrazovati radnike o njihovim pravima, mogućnostima sindikata i zaštiti koju sindikat nudi, stoga je ovaj projekt dobar početni korak u tom smjeru.