Nova ljevica? Osvrt na pojavu nove političke stranke

Na domaćoj političkoj sceni nedavno se pojavila stranka pod imenom Nova ljevica, a kao temelj svog djelovanja istaknula je svjetonazorska pitanja poput antifašizma i sekularizma. Da bi doista opravdala ime koje nosi, ova će stranka morati pokazati svoj smjer i konkretno djelovanje prema aktualnim radničko-sindikalnim pitanjima.

Prije nešto više od mjesec dana osnovana je nova politička stranka – Nova ljevica. Uredništvo Radničkog portala sa zanimanjem je pratilo osnivanje Nove ljevice, zajedno s navođenjem programskog nacrta i prvim političkim izjavama njezinog rukovodstva. Kao portal kojemu su radničke teme od najvažnijeg interesa i koji svjetonazorski stoji na sasvim lijevom polu političkog spektra, ovim bismo se priopćenjem željeli osvrnuti na neke momente u vezi Nove ljevice.

Smatramo dobrim to što je Nova ljevica krenula u smjeru čvrste i strukturirane organizacije u kojoj postoji formalna podjela posla. Bitna je to razlika u odnosu na razne lijeve organizacije pseudo-horizontalnog ustroja koji omogućuje da moć drži nekolicina pojedinaca koji ne odgovaraju za provođenje službenih politika i u kojima je smjena vrha praktički nemoguća jer politički vrh formalno ni za što nije zadužen. Također, njihova struktura, temeljena obično na tome da svi rade sve, odnosno da nema formalne podjele posla, uzrokuje rasipanje ionako oskudnih resursa neophodnih za političku borbu ljevice.

Antifašističkom kursu Nove ljevice treba dati podršku, ali istovremeno treba istaknuti da će ovaj kurs biti nemoguće zadržati, bez dosljedne radničke politike. Fašizam, kao što se zna, nastaje uslijed krize kapitalističke reprodukcije. Teret te krize rado bi vladajući slojevi prebacili na leđa radničke klase i širokih masa. Utoliko je jedna od osnovnih osobina fašizma urušavanje i destrukcija radničkih prava, zatiranje radničkog pokreta.

U tom smislu nagoviješteni ustroj Nove ljevice možebitni je znak da se shvaća da samo strukturirana organizacija može nešto mijenjati i izdržati pritiske političke borbe.

Nova politička organizacija odlučila je kao neophodna u prvi plan istaknuti pitanja svjetonazorskog tipa poput antifašizma, sekularizma i internacionalizma. Držimo da je trenutačno nužno biti oprezan u označavanju svakog nacionalističkog ispada fašizmom. Ne dvojimo da u našem društvu zaista postoje fašističke tendencije, ali one se ne mogu automatski izjednačavati s fašizmom kao sistemom političko-ekonomske vladavine. Antifašističkom kursu Nove ljevice treba dati podršku, ali istovremeno treba istaknuti da će ovaj kurs biti nemoguće zadržati bez dosljedne radničke politike. Fašizam, kao što se zna, nastaje uslijed krize kapitalističke reprodukcije. Teret te krize rado bi vladajući slojevi prebacili na leđa radničke klase i širokih masa. Utoliko je jedna od osnovnih osobina fašizma urušavanje i destrukcija radničkih prava, zatiranje radničkog pokreta.

Zato je važno borbu protiv profašističkih manifestacija graditi na temelju jakog radničkog i sindikalnog pokreta i razumjeti da su nacionalizam i rasizam reakcionarne ideologije koje tvrde da nacionalna solidarnost nadomješta klasnu te da su ujedno i sredstvo ugnjetavanja usmjereno protiv radničkog pokreta kao brane protiv tih tendencija.

U toj izgradnji potrebna je i suradnja s civilnim društvom. Novu ljevicu podržao je velik broj civilnih udruga, a neki od njihovih čelnika sudjeluju i u najužem krugu stranke. Pozdravljamo ovaj pokušaj politizacije trećeg dijela sektora, pogotovo nakon desetljeća u kojem je civilno društvo često i samo radilo na depolitizaciji i izgradnji kapitalističkog društva. To je vrlo bitno u kontekstu u kojem u posljednje vrijeme desnica drastično ulazi i preuzima dobar dio civilne scene, odnosno područja iz kojih se povukla država.

Politizacija lijevih udruga prvi je korak kako u suzbijanju utjecaja desnice tako i otporu civilnoj desnici. Dosad se pokazalo da je držanje lijeve civilne scene po strani od radničko-sindikalnih pitanja te bavljenje onim svjetonazorskim zapravo samo uzrokovalo porast utjecaja desnice.

Prema tome, Nova ljevica podrškom raznih udruga ostvaruje dio preduvjeta za nastanak lijeve političke fronte. Ostatak treba ostvariti mobilizacijom mase radnika, tako da ovoj novoosnovanoj stranci tek predstoji ovaj, za ljevicu inače najteži zadatak.

Kako su neki od poznatijih članova Nove ljevice ljudi koji su poznati na civilnoj sceni od početka 1990-ih, dobro je da su pristali sudjelovati u njezinom radu te joj pomagati oko nekih aktualnih organizacijskih pitanja. Međutim, za novu stranku koja želi biti i nova politička snaga bit će otegotna okolnost ukoliko ovi kadrovi i dalje budu njezina izvršna lica. Drugim riječima, nova politička snaga ne može se oslanjati samo na, istina, u borbi s HDZ-ovim politikama nacionalizma i klerikalizma, u velikoj mjeri iscrpljene kadrove. Nužno je da se pojave nove snage koje će, između ostalih, i sami radnici prepoznati kao svoje političke zastupnike. Nove snage neće biti opterećene utegom političke borbe od 1990-ih naovamo i svim onim rizicima koje ona nosi, stoga će trenutnoj političko-ekonomskoj situaciji prilaziti na način kakav ona i zahtijeva – sagledavajući cjelinu, pri čemu su nacionalizam i fašističke tendencije rezultat problema urušavanja privrednih, a posebno radničkih odnosa.

Konačno, Nova ljevica će morati pokazati spremnost i dosljednost u prilaženju radničkim pitanjima te odlučnost i drskost u njihovom rješavanju.

Pitanja od radničkog interesa dosad su imala vrlo malo veze s onim što ljevica u nas obično naglašava. Postavljanje radne većine nasuprot vlasničkoj manjini u ovom je kontekstu apstraktan i mutan pojam. On zamagljuje daljnje konkretne probleme i zadatke koje treba riješiti. Radničkim pitanjima Nova ljevica ne bi smjela prilaziti teorijskim uvrštavanjem u jednadžbu radne većine društva i vlasničke manjine.

Pitanja od radničkog interesa dosad su imala vrlo malo veze s onim što ljevica u nas obično naglašava. Postavljanje radne većine nasuprot vlasničkoj manjini u ovom je kontekstu apstraktan i mutan pojam. On zamagljuje daljnje konkretne probleme i zadatke koje treba riješiti. Radničkim pitanjima Nova ljevica ne bi smjela prilaziti teorijskim uvrštavanjem u jednadžbu radne većine društva i vlasničke manjine.

Radnička pitanja su konkretni problemi prekarizacije radnog odnosa. Kako zaštititi agencijske radnike, koji u strahu za svoj posao i radno mjesto šute i trpe dok ih se gazi? Kako ih sindikalno organizirati? Na koji način utjecati na redefiniranje instituta privremenog rada u Zakonu o radu? Kako riješiti gorući problem da je preko 95 posto ugovora o radu prošle godine bilo na određeno?

Zatim su to konkretni problemi sindikalnog organiziranja radnika. Kako zaštititi radnike s ugovorima na određeno koji ostaju bez posla baš zbog toga što su se sindikalno organizirali? Kako sindikalno organizirati onaj dio radnika na određeno koji se boje i pomisliti na sindikate zbog posljedica koje trpe njihovi kolege?

Kako sindikalno organizirati ostale radnike koji rade u poduzećima gdje im je to po zakonu omogućeno, a poslodavac im ne dopušta? Kako, zajedno i u suradnji s borbenim sindikalnim rukovodstvima, prokazati ona sindikalna rukovodstva koja rade na štetu radnika?

Također, postavljaju se konkretni problemi jačanja međuradničke solidarnosti. Pitanje je kako postići da se radnici jednog poduzeća solidariziraju s radnicima drugog poduzeća? Na koji način pojasniti radnicima da se većina njihovih problema može riješiti sada i odmah samo ako svi stanu zajedno i u svojim zahtjevima zajedno ustraju?

Ovo su pitanja na kojima bi Nova ljevica mogla potvrditi ili opovrgnuti svoju ulogu u nadolazećoj političkoj borbi. Ukoliko im priđe na konstruktivan način i započne ih rješavati, u tome može očekivati suradnju Radničkog portala i novoosnovanog Hrvatskog centra za radničku solidarnost (HCRS). To će značiti da je spoznala kako se trenutno stanje ne može mijenjati bez čvrste potpore i povjerenja onih u čije se ime i sama bori.

Međutim, ukoliko zanemari radničku sferu i niz problema koji se u njoj neprestano reproduciraju, smatramo da će takva ljevica postati suvišnom na političkoj sceni. Zasad već imamo dovoljno lijevih političkih stranaka koje se bore za radnike na apstraktan način.