Nastavak krize na Sveučilištu u Zagrebu Otpor sveučilišnoj oligarhiji trenutno je najjači na Hrvatskim studijima

Kriza Sveučilišta prebacila se s Filozofskog fakulteta na Hrvatske studije. Ondje su se studenti organizirali u Sabor i dva tjedna konstantno blokirali nastavni proces s namjerom da pokažu kako neće dozvoliti donošenje odluka štetnih za njih same, za zaposlenike sastavnica i za sustav obrazovanja općenito. Studentske stavove podržali su i pokretanjem štrajka zauzeli se za vlastita narušena prava i profesori ove institucije. U jeku krize Sveučilišta otvorila se i nova pukotina – u kontekstu izmjene Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru pojavio se prijedlog koji u podređen položaj stavlja 55.000 studenata stručnih studija, a rušenjem jednake početne pozicije utječe na puno veći broj osoba. S obzirom na to da se glavni uzročnici ovih problema podudaraju, jasno je da je nužna međusobna solidarnost, te povezivanje i ujedinjavanje sa zajedničkim ciljem – boljitkom sustava obrazovanja.

Sudeći po trenutnoj situaciji dugotrajna kriza upravljanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu bliži se kraju. Budući da se ondje u više od godinu dana stvorila čvrsta fronta otpora samovolji vrhuške Sveučilišta u Zagrebu, naposljetku je Filozofski fakultet pušten na miru, iako uvijek postoji mogućnost da netko dosjetljiv ponovno zloupotrijebi zakone pod krinkom autonomije Sveučilišta.

Kriza Sveučilišta u međuvremenu se asimilirala na Hrvatske studije i ondje eskalirala pa smo od 20. ožujka, kad je na prvom Studentskom saboru izglasana blokada nastavnog procesa, dva tjedna mogli pratiti ustrajnu i složnu studentsku borbu koju je od ponedjeljka, 3. travnja zamijenio štrajk nastavnika, a studenti u zasjedi stali čekati na neki sumnjiv potez iz Rektorata.

Obrana studentskih i radničkih prava na Hrvatskim studijima

Prisjetimo se kronologije događaja i razloga posezanja za radikalnijim metodama otpora.
Upozoravati na descendentan smjer kojim Rektorat vodi Hrvatske studije studenti su počeli još na tribini pod nazivom “Rektore, imamo problem”, održanoj u studenom 2016. u Novinarskom domu. Studentske udruge Hrvatskih studija tada nisu ni od uprave svoga ni od uprava drugih fakulteta u kampusu Borongaj dobile dozvolu za održavanje tribine, a poziv na istu tribinu ignoriralo je i vodstvo Sveučilišta i Hrvatskih studija. Inicijalni problem seže još više unazad, u akademsku godinu 2013./2014. kad su u prosincu 2014. nakon provedenog postupka reakreditacije Hrvatski studiji dobili rok od tri godine za rješavanje nekoliko točaka vezanih uz unapređenje rada institucije. Trebalo je poraditi na boljoj međusobnoj integraciji studijskih programa, na integraciji s tekućim znanstvenim aktivnostima, internacionalizaciji studijskih programa, znanstvenom i nastavnom profilu institucije te na pitanju pravnog statusa i položaja Hrvatskih studija unutar Sveučilišta u Zagrebu, koje će se pokazati ključnim za daljnji razvoj događaja.

Prema akreditacijskoj preporuci Hrvatski su studiji izradili akcijski plan za trogodišnje razdoblje, a plan je izglasalo Znanstveno-nastavno vijeće (ZNV) u lipnju 2015. Rad na ostvarivanju plana zaustavila je Odluka o pokretanju postupka rješavanja pravnog statusa, znanstveno-nastavnoga profila i ustroja Hrvatskih studija te o imenovanju Odbora koji ta pitanja ima riješiti. Odluku je donio rektor Damira Boras u veljači 2016. Ad hoc osnovani Odbor činila su samo tri zaposlenika Hrvatskih studija, a institucija je blokirana u svakom radu na spomenutom planu, što uključuje promjenu postojećih i osnivanje novih studijskih programa, ali i pitanje izbora u znanstveno-nastavna zvanja. Izmjenom i dopunom Odluke (9. veljače 2016.) utvrđen je krajnji rok do kojega je blokada na snazi (30. rujna 2016.), no da je blokada redovnog rada bila sama sebi svrhom, odnosno da je svrha bila naštetiti studijima, dokazao je Odbor koji u osam mjeseci nije donio nikakve zaključke niti je bilo kakvih novosti iz Rektorata, osim što je rektor u travnju 2016., ponovno po svojoj volji, imenovao novog voditelja Hrvatskih studija ignorirajući činjenicu da novoizabrani Mario Grčević ne samo da nije dobio natpolovičnu većinu glasova nego ni pozitivno mišljenje ZNV-a o svome imenovanju.

Blokada je nastala kao odgovor na nezakonite, protustatutarne i netransparentne radnje kakvima se kroji budućnost Hrvatskih studija. U trenutcima kad je na njihovu fakultetu nastupila blokada demokracije i kad su formalne institucije zakazale studentima nije ostalo ništa osim organiziranja u Sabor kao tijelo kojemu masovnost i direktno demokratski način odlučivanja daju legitimitet.

Šutnja iz rektorata trajala je sve do 3. studenog kad je na sastanku s pročelnicima odjela HS-a rečeno da će Odbor u narednih mjesec dana nešto odlučiti. I doista, nešto manje od mjesec dana nakon spomenutog sastanka, 28. studenog, sastaje se Odbor sa predstavnicima Odjela za psihologiju, a na sastanku se govori, ni više ni manje, o izdvajanju psihologije sa Studija i pretvaranju u Sveučilišni odjel, što su Studenti govore protumačili kao korak prema ukidanju Hrvatskih studija.

Na izvanrednu sjednicu Znanstveno-nastavnog vijeća 9. siječnja 2017. neočekivano su upali rektor Damir Boras, prorektor Ante Čović i član Odbora za provedbu postupka rješavanja pravnog statusa, znanstveno-nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija, Mislav Ježić, te je izglasan Zaključak o rezultatima rada Odbora po kojemu je optimalna promjena statusa Hrvatskih studija iz Sveučilišnog centra u Sveučilišni odjel. Zaključak je problematične valjanosti iz više razloga – u izglasavanju su sudjelovali zaposlenici Filozofskog fakulteta Družbe Isusove, glasala je Uprava oktroirana od strane rektora, glasali su studentski predstavnici koji su svojim radom pokazali da podržavaju rektorat. Uoči sjednice Senata 14. siječnja 2017. studenti su prosvjedovali ispred Rektorata, no glas studenata nije dopro do rektorskih visina i ogluhjelog Senata te je donesena odluka o srozavanju statusa institucije. Tada su studente izdali i njihovi “predstavnici”, odnosno članovi Studentskog zbora HS-a, kad nisu uložili veto na odluku iako su to obećali učiniti.

Periodu prije blokade prethodilo je slanje otvorenih pisama i apela svim institucijama koje su mogle nešto učiniti, počevši od Uprave HS-a pa do predsjednice RH. Kap koja je prelila čašu i rezultirala izglasavanjem blokade bila je odluka o ukidanju upisnih kvota za preddiplomski studij filozofije pod izlikom tripliciranja (studij filozofije izvodi se na Hrvatskim studijima, Filozofskom fakultetu i Filozofskom fakultetu Družbe Isusove). Prijedlog je donio rektorski kolegij u užem sastavu, a potvrdio Senat 14. ožujka 2017. Nakon toga više nije bilo izbora i studenti su morali preuzeti stvari u svoje ruke.

Blokada je nastala kao odgovor na nezakonite, protustatutarne i netransparentne radnje kakvima se kroji budućnost Hrvatskih studija. U trenutcima kad je na njihovu fakultetu nastupila blokada demokracije i kad su formalne institucije zakazale studentima nije ostalo ništa osim organiziranja u Sabor kao tijelo kojemu masovnost i direktno demokratski način odlučivanja daju legitimitet. Studenti koji su blokirali nastavu dobili su mnogo prigovora, etiketa i optužbi, no vrlo je značajno da je pitanje sudbine Hrvatskih studija uspjelo aktivirati do nedavno pasivne studente, bilo u vidu aktivnih sudionika blokade, bilo neistomišljenika koji su blokadašima upućivali prigovore, etikete i optužbe. Opozicija među studentima prigovarala im je da činom blokiranja nastave ostalima oduzimaju pravo na obrazovanje, no takvi su argumenti ili provokatorski ili se dotični nisu potrudili upoznati sa situacijom. Studenti su pokazali da su spremni zanemariti vlastitu neposrednu korist (u smislu stjecanja utrživih znanja putem redovne nastave) radi dobra zajednice. Tokom dva tjedna organizirali su alternativne načine stjecanja znanja – predavanja i instrukcije – ističući da nemaju namjeru blokirati znanje nego da je svrha pokazati da neće dopustiti donošenje odluka štetnih za njih same, za profesore i za obrazovanje općenito.

Bitno je spomenuti još jedan sramotan potez učinjen tokom blokade – Izborno povjerenstvo HS-a odlučilo se uplesti u proces izbora studentskih predstavnika i odgoditi ga zbog tobožnjeg zastrašivanja pojedinih kandidata, ugrožavanja prava studenata i nasilnih metoda kojima grupa studenata ometa nastavu i studente. U međuvremenu, Rektorski je kolegij donio prijedlog o vraćanju kvote od 15 upisnih mjesta za preddiplomski studij filozofije, no taj prijedlog nije pokolebao studente koji su blokadu nastavili, zaključivši da, nakon svih manipulacija i makinacija, ne smiju niti pomisliti na vjerovanje Borasu.

Studenti zahtijevaju: potvrđivanje kvote za filozofiju, organiziranje izbora za studentski zbor u najkraćem mogućem roku i vraćanje svih zaposlenika izabranih u znanstveno-nastavno zvanje u ZNV Hrvatskih studija, budući da su u tom tijelu sada ljudi koji nisu u znanstveno-nastavnom znanju niti su zaposlenici Hrvatskih studija.

Foto: RP | Studenti su preuzeli stvari u svoje ruke

Profesori Hrvatskih studija stoje uz bok studentima sa svojim zahtjevima za transparentnom politikom zapošljavanja, utemeljenom na stvarnim potrebama i znanstveno-nastavnim kvalifikacijama i sa zahtjevom za vraćanjem legitimno izabranih predstavnika nastavnika u ZNV. U štrajku su nastavnici u znanstveno-nastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima sa sedam različitih odsjeka, a kao razloge štrajka navode “institucionalno nasilje bez presedana u povijesti HS-a” i uskraćeno pravo sudjelovanja u tijelima odlučivanja HS-a čime su ugroženi njihovi akademski, gospodarski i socijalni interesi.

Kako će se događaji na Hrvatskim studijima odvijati, tek ćemo vidjeti, no nema sumnje da su studenti i profesori odlučni u svojoj namjeri da obrane Hrvatske studije i vlastita radnička i studentska prava. Slučajevi Filozofskog fakulteta i Hrvatskih studija pokazuju da Sveučilište puca po šavovima, a nova je studentska pobuna na vidiku – pogledajmo što se događa u sferi veleučilišta i čiji prsti su se ondje poigrali.

Degradacija stručnih studija

Studentski zbor Tehničkog veleučilišta u Zagrebu (TZV) prošli je tjedan na tribini 31. ožujka prvi otvorio temu o izmjenama Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, odnosno o pogubnim posljedicama koje izmjene predložene od strane Sveučilišta nose po studente, a ovaj tjedan organizirane su još dvije tribine, ponovno na TVZ-u te na Zagrebačkoj školi ekonomije i managmenta (ZŠEM).

Hrvatski kvalifikacijski okvir (HKO) instrument je koji definira kvalifikacije koje se stječu tokom obrazovanja. Kvalifikacije su u Zakonu o HKO-u definirane kao objedinjeni skupovi ishoda učenja određenih razina, obujma, profila, vrste i kvalitete i mogu biti cjelovite ili djelomične, a njihovim stjecanjem omogućuje se pristup tržištu rada i/ili nastavku obrazovanja. HKO je nacionalna verzija Europskog kvalifikacijskog okvira (EKO) i svrha mu je povezati razine kvalifikacija u Hrvatskoj sa razinama kvalifikacija u Europskoj uniji, odnosno među zemljama EU na tržištu rada osigurati prepoznatljivost kvalifikacija i protočnost znanja svrstanog u kategorije. Mjerna jedinica današnjeg sustava obrazovanja su bodovi – njima se mjeri vrijeme potrebno za postizanje unaprijed određenih ishoda učenja. Tako se za osnovnoškolsko obrazovanje skupljaju HROO (Hrvatski sustav bodova općeg obrazovanja) bodovi, za strukovno obrazovanje ECVET (Europski sustav bodova strukovnog obrazovanja) bodovi, a za visokoškolsko bodovanje ECTS (Europski sustav prijenosa i prikupljanja bodova) bodovi. Stjecanje određenog broja bodova omogućava prijelaz na višu razinu – u ovom slučaju zanima nas prvenstveno visokoškolsko obrazovanje koje započinje od razine 5 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira.

Problem za ogroman broj studenata nastao je kad je, gle čuda, Sveučilište u Zagrebu koje zastupa rektor Boras, 26. siječnja 2016. podnijelo Ustavnom sudu Prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti Zakona o HKO-u (NN 22/13). U Prijedlogu navode da je smještanje sveučilišnih i stručnih studija u suprotnosti s člankom 3. Ustava RH koji govori o jednakosti i vladavini prava, i sa člancima 65. i 67. i da se zbog toga oni ne smiju izjednačavati. Sveučilište smatra da mu je na taj način ugrožena autonomija, a zašto, nije jasno. Ustavni sud hitno se sastao i 20. travnja 2016. donio odluku kojom se specijalistički diplomski stručni studiji uklanjaju sa 7. razine HKO-a, jer protuustavnom smatraju mogućnost pristupanja razini 8 HKO-a, tj. doktorskim studijima za studente koji su završili specijalistički diplomski stručni studij. Ukinuti dio članka 8. stavka 1. alineje 8. prestaje važiti 31. prosinca 2016., a Ministarstvo znanosti i obrazovanja dobiva rok da do tog datuma napravi potrebne izmjene Zakona o HKO-u.

Vrlo je očito da se radi o podcjenjivanju znanja studenata stručnih studija, degradiranju diploma, diskriminaciji 55.000 osoba, koliko ih pohađa stručne studije i o rušenju jednake početne pozicije na tržištu rada koja bi se odrazila i retroaktivno, na studente koji su od 2004. završili stručne studije.

Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o HKO-u na javnoj je raspravi od 7. ožujka, a sporni dio Zakona sadrži dva prijedloga. Glavni prijedlog smješta diplomske stručne i sveučilišne studije na istu podrazinu razine 7 HKO-a, 7.1., dok ih alternativni prijedlog stavlja na različite podrazine, stručne na 7.1. i sveučilišne na 7. 2. Smještanje na različite razine automatski u podređen položaj stavlja studente stručnih studija i nije jasno zašto 300 ECTS bodova koji se stječu završetkom diplomskog stručnog programa ne znači jednako kao 300 ECTS-a sveučilišnog programa. Vrlo je očito da se radi o podcjenjivanju znanja studenata stručnih studija, degradiranju diploma, diskriminaciji 55.000 osoba, koliko ih pohađa stručne studije i o rušenju jednake početne pozicije na tržištu rada koja bi se odrazila i retroaktivno, na studente koji su od 2004. završili stručne studije. Studenti stručnih studija su od samog pokretanja diskriminirani po pitanju titule budući da završetkom studija ne stječu titulu magistra nego stručnog specijalista. Ta titula nije prepoznata na europskom tržištu rada, a inicijativu za izjednačavanjem titula, pri čemu ne bi bilo sporno napraviti razliku između magistra znanosti i magistra struke, pokrenula je 3. prosinca 2007. grupa polaznika TZV-a podnijevši tužbu Ustavnom sudu zbog povrede prava iz članka 3. i članka 66., no ta tužba više od devet godina nije riješena.

Rasprava o izmjenama Zakona o HKO-u jasno je polarizirana – Vijeće studenata veleučilišta i visokih škola, zabrinuto za sadašnji i budući status studenata stručnih studija, podržava glavni prijedlog, dok Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Rektorat i velik broj fakulteta Sveučilišta, odnosno njihove uprave, mahom podržavaju alternativu. Alternativni prijedlog podržava i Hrvatski studentski zbor, licemjerno se pozivajući na zaštitu svih 160.000 studenata u Hrvatskoj. Floskula “nužna distinkcija” ponavlja se među zagovarateljima alternativnog prijedloga – razlika između sveučilišnih i stručnih studija vrlo je jasna, a proizlazi iz različitih ishoda učenja koji se stječu na različitim vrstama studija, a ne iz razine na kojoj su smješteni u HKO-u. Njihovi argumenti upućuju na daljnje srozavanje, jer u svojim iskazima kažu da je potrebno razinu 7.1. HKO-a (specijalistički diplomski stručni studiji) povezati sa razinom 6 u EKO-u, a razine 7.2. (sveučilišni diplomski i integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studiji) i 7.3. HKO-a (poslijediplomski specijalistički studiji) povezati sa razinom 8 EKO-a. Dakle, povezivanje stručnih studija s nižom razinom na europskom nivou otežava zapošljavanje izvan Hrvatske, a s nižom razinom na nacionalnom nivou unutar Hrvatske. Ekonomski fakultet u Zagrebu čak najavljuje i zadiranje u 6. razinu HKO-a, odnosno razdvajanje preddiplomskih stručnih i sveučilišnih studija. Indikativno je da Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) podržava glavni prijedlog, kao i komentari nekih poslodavaca, zabrinutih za kvalifikacije svoje buduće radne snage, ali i generalno za budućnost stručnih studija, odnosno potencijal manjeg upisivanja i težeg pronalaženja adekvatno kvalificiranih radnika u slučaju da prođe prijedlog koji će stručne studije učiniti manje vrijednima.

Foto: SZTVZ | Studenti TVZ-a prvi su počeli upozoravati na mogućnost degradacije stručnih studija

Kakve zapravo namjere stoje iza guranja alternativnog prijedloga, štite li fakulteti Sveučilišta vlastite interese, smjeraju li neki od njih na taj način zadržati studente kako bi se nastavila fluktuacija prihoda od školarina ili je štogod drugo u pitanju, možemo nagađati. U ovoj situaciji postaje jasno da, prema dosadašnjim iskustvima s rektoratom, bez studentske pobune neće dobro proći. Studenti TVZ-a već su krenuli u dobrom smjeru – započeli su s informiranjem, organiziranjem tribina i traženjem podrške, a na njihov poziv na uključivanje u javnu raspravu koja traje do 7. travnja odazvalo se zasad preko 700 studenata.

Kao potencijalna opasnost nameće se sukob studenata sveučilišnih i studenata stručnih studija – ima onih koji misle da su stručni studiji podređeni. Takvi ne smiju prevladati i studenti moraju suspregnuti vlastite možebitne interese te se dosljedno okrenuti protiv onih koji su od sustava obrazovanja napravili svoju privatnu prćiju. Iako se Zakon o HKO-u može osporavati već na načelnoj razini, njegova kvalitetna implementacija poboljšat će položaj studenata stručnih studija jednom kad se nađu na tržištu rada, a neće ugroziti studente sveučilišnih studija. Svi smo u jednakoj gabuli, a uzroke teške zapošljivosti visokoobrazovanih osoba trebamo tražiti, između ostalog, u prirodi Bolonjskog sistema kojemu je svrha generiranje jeftine , a na adekvatnim pozicijama teško zapošljive radne snage.

Možemo se našaliti pa reći da je Boras genije koji, zbog katastrofalnog stanja u obrazovanju, što uključuje i materijalni položaj studenata, svojim potezima svjesno potpiruje studentsku borbu, no nepotistička i klijentelistička mreža izgrađena u vrhuški Sveučilišta jasno nam daje do znanja da je situacija iznimno ozbiljna. Dosad neviđeno institucionalno nasilje, ogromna šteta uzrokovana Filozofskom fakultetu i Hrvatskim studijima zbog dugoročne paralize, svođenje Studija na odjel, izravno ugrožavanje studentskih i radničkih prava te udar na studente stručnih studija – više je nego dovoljno čvrstih razloga za povezivanje među fakultetima i ujedinjavanje studenata i profesora u formiranju jasnih političkih ciljeva za boljitak obrazovanja.