Mokri snovi hrvatskog poduzetništva Kakvu poslovnu klimu žele domaći kapitalisti i njihovi novinarski plaćenici

Hrvatski poduzetnik Mate Rimac danas se preko liberalnog tabloida Index.hr oglasio kako bi se potužio na lošu poslovnu klimu u Hrvatskoj, te savjetovao da se ugledamo na proaktivnu politiku vlade Republike Srbije koja privlači strane investitore. U tekstu navodimo primjere radi kojih strani investitori odabiru Srbiju, što ujedno pokazuje i kakvu poslovnu klimu u Hrvatskoj žele domaći poduzetnici i njihovi tabloidi- zonu još jeftinije i nezaštićenije radne snage.

“Novinar” tabloida Index.hr danas je, dakako pod inicijalima (M.R.- možda je Marko Repecki?), prenio facebook status poduzetnika Mate Rimca u kojem se potonji žali kako je jedna velika njemačka automobilska firma odlučila svoj proizvodni pogon za električne pogonske sustave u Istočnoj Europi izgraditi u Srbiji. Kaže Rimac kako su u finalu ostale Srbija i Makedonija, a Hrvatska nije bila ni u konkurenciji 15 zemalja.

M.R. smatra kako “ulagači, veliki i mali, zbog visokih poreza i katastrofalno loše administracije zaobilaze Hrvatsku u širokom luku”, a Rimac dodaje kako su zbog proaktivnosti srpske vlade njemački investitori dogovorili još jedan projekt.

Red je da iz dosadašnjeg iskustva vidimo na što se svodi navedena proaktivnost srpske vlade, zašto strane investitore Srbija privlači više od Hrvatske i konačno- kakvu zemlju žele M.R., Mate Rimac i Index.hr.

Na našem portalu smo u više navrata pisali o stranim investicijama u Srbiji na primjeru talijanskog obućarskog brenda Geox koji je otvorio proizvodni pogon u Vranju, na jugu zemlje. “Proaktivna” vlada Aleksandra Vučića Geoxu je u startu poklonila 11 milijuna eura subvencija, odnosno 9000 eura po svakom novootvorenom radnom mjestu. Geox je ubrzo pokazao zašto je odabrao baš Srbiju: radi jeftine radne snage, mogućnosti pojačane eksploatacije radništva i blokade sindikalnog organiziranja. Drugim riječima- radi visoke stope profita kojeg mu omogućuje srpska država svojim subvencijama i radnim zakonodavstvom. Uz rad za plaću kojom je nemoguće pokriti osnovne životne troškove, u tvornicu Geoxa često navraćaju i kola hitne pomoći budući da iscrpljeni radnici padaju u nesvijest, a dobar dio plaće mnogi troše na tablete.

Ako ćemo se pak strogo držati automobilske industrije, za primjer možemo uzeti jednu drugu veliku stranu investiciju u Srbiji- proizvodni pogon Fiata u Kragujevcu gdje su radni uvjeti toliko bajni (neto plaća od 300 eura) da je ljetos izbio masovni štrajk u kojem je sudjelovalo oko 2000 radnika, odnosno njih 90 posto! Primjera dakako ima još (pr. južnokorejska Jura u Leskovcu gdje je radnicima bilo zabranjeno da idu na wc).

Konačno, “proaktivna” srpska vlada putem CNN-a poziva strane investitore da dođu u Srbiju, zemlju jeftine radne snage (low cost workers) i za poduzetnike povoljnih zakona o radu. Je li to proaktivna politika koju priželjkuje Mate Rimac?

Kao i toliko puta u povijesti, poduzetnici (kapitalisti) i njihovi novinarski plaćenici za krizno stanje krive isključivo državnu birokraciju, te istovremeno radnike i ostalu javnost pozivaju na zajedničku borbu protiv nje, predstavljajući vlastite klasne interese kao općedruštvene. Zapravo u društvu danas gledamo sukob jedne frakcije parazita (poduzetnici) protiv druge (političari, stranački postavljeni korumpirani direktori, neefikasni dio administracije), pri čemu obje frakcije žive i bogate se na tuđem radu, onom radničke klase. Dok sve intenzivnije izrabljuju radnike (Hrvatska je vodeća zemlja Europske unije po stopi nesigurnih, prekarnih radnih odnosa), poduzetnici svu krivnju za sve gori radnički položaj svaljuju isključivo na državu, s kojom mnogi od njih istovremeno uspješno posluju.

Radnici se ne smiju dati navući na podvalu poduzetnika i od njih očekivati promjene na bolje, već se trebaju stati organizirati u borbene sindikate i stožernu političku stranku. Poduzetnicima nije u cilju nikakvo društveno blagostanje, već slobodno tržište, tj. slobodno oplođivanje kapitala i tržišna utakmica koju će voditi preko leđa radnika, uz porezno rasterećenje, bez državnog uplitanja. Kada oni govore o ekonomskim slobodama, govore o punoj slobodi ostvarivanja profita putem eksploatacije radničke klase.

Hrvatski poduzetnici preko svojih tabloida zagovaraju “proaktivnu” politiku i poslovnu klimu kakva je danas u Srbiji, Makedoniji, Estoniji i sl. Oni žele Geox i Fiat u vlastitom dvorištu.