Mobilizacija naroda u Alžiru O uličnim protestima i zahtjevima narodnih masa

Stanovništvo Alžira izražava svoje protivljenje čitavom oligarhijskom i korumpiranom sustavu podređenom imperijalističkim silama. Od 22. veljače 2019. ljudi se masovno mobiliziraju kako bi spriječili kandidaturu predsjednika Bouteflike za njegov peti mandat. Tim povodom Radnički portal je uradio prijevod intervjua s članom Radničke socijalističke partije iz Alžira.

Možete li opisati kako se razvio pokret među mladima?

Pozivi za izlazak na ulice išli su preko društvenih mreža dan nakon objave kandidature Bouteflike za peti mandat od strane predsjedničke alijanse. Spontani prosvjedi održani su u nekim gradovima zemlje (Khenchla, Kherata, Jijel). 22. veljače, nakon anonimnih poziva, stotine tisuća mladih, posebno u glavnom gradu, izašlo je na ulice u svim dijelovima zemlje i, više ne strahujući, odlučilo činiti upravo ono što je bilo zabranjeno te su započeli protestirati u svim dijelovima zemlje da bi izrazili svoje protivljenje petom mandatu i samom sistemu. Prosvjedi rastu i šire se na različite slojeve, uključujući odvjetnike, novinare, studente, ženski pokret itd.

Koji su ciljevi mobiliziranih mladi?

Očito je da se ljudi protive nasilnoj implementaciji petog mandata Bouteflike, čije se zdravlje dosta pogoršalo od 2013. No, stanovništvo odbacuje i čitavi oligarhijski te korumpirani sustav koji je podređen imperijalističkim snagama. Vidjeli smo stotine tisuća mladih i manje mladih, starijih, žena, i svi oni pjevaju riječi slobode, demokracije, jednakosti i socijalne pravde.

Koji su aktivisti involvirani?

Zasad je pokret vrlo heterogen, bez političkog predstavljanja, a svi rubni dijelovi društva, svi interesi su sastavni dio pokreta. L’UGTA (Generalni sindikat alžirskih radnika), kojeg vodi Sisi Saïd, i dalje podržava Boutefliku i njegov program. Ponovila je svoju poziciju čak i nakon početka ovih događaja. No, neki borbeni sektori vrlo vjerojatno neće slušati, nego usmjeravati prema borbenijem pokretu. FFS (politička stranka ljevice koju je osnovao Ait Ahmet, jedan od lidera alžirske nezavisnosti) i PT (lijevo krilo predsjedničke administracije koje inklinira prema raskidu) izrazili su svoju podršku pokretu preko medija. Oni su za „promjenu sistema“. I ove dvije političke snage brane načelo izbora konstitutivne skupštine.

Ima li samoorganizacije?

Najveći dio prosvjeda je spontani ili na temelju poziva preko društvenih medija. Pojavljuju se novi oblici mobilizacije, po uzoru na žute prsluke u Francuskoj, poput crvenih traka koje potječu iz Bejaia. Tijekom protesta može se vidjeti se i mobilizacija određenih slojeva koji su u povijesti bili manje borbeni, kao što su odvjetnici, novinari, javni mediji (propagandni organi vlasti) koji danas protestiraju zahtijevajući nepristranosti u širenju informacija, zatim studenti koji ovih dana izlaze u stotinama tisuća iz svih sveučilišta u zemlji, žene koje se pripremaju za ulice 8. i 9. ožujka, čekajući druge sektore (rad, zdravstvo, obrazovanje itd.).

Prisustvo žena na protestima od velike je važnosti. Javljaju se pozivi da se proslavi Osmi mart koji će zahtjeve pokreta udružiti sa zahtjevima feminističkog pokreta i međunarodnog dana borbe žena za njihovu emancipaciju.

Je li prisutna bojazan od ponavljanja iranskog primjera? Je li takvo rezoniranje apsurdno?

Ovaj scenarij daleko je od mogućeg jer su okolnosti potpuno drugačije, unatoč islamizaciji društva. Mislim da je politički islamizam poražen ovdje u Alžiru, i to iz nekoliko razloga: mračno desetljeće, relativni poraz islamističkih stranaka koje su u nekom trenutku bile u predsjedničkoj alijansi, ali i njihovo katastrofalno upravljanje izabranim tijelima itd. Slušajući naredbe ministarstva za religiozne poslove, vjernici prosvjeduju protiv imama koji pozivaju da se ne prosvjeduje nakon molitvi u petak. Pokušaje pojedinih islamističkih skupina da preuzmu pokret prosvjednici su u potpunosti osujetili.

Koji su vaši prijedlozi i ciljevi u pokretu?

Naš je cilj kroz mobilizaciju nametnuti saziv ustavotvorne skupštine, koja predstavlja demokratske i društvene težnje radnika i narodnih masa, a to se može postići samo objedinjavanjem borbi svih progresivnih, demokratskih i društvenih snaga. Ali za sada, prioritet je pratiti te borbe i pojasniti ih te pružiti političko objašnjenje ove mobilizacije koja prije svega odbacuje liberalne, antisocijalne i antidemokratske politike vlade podređene imperijalizmu. Te nas politike neprestano lišavaju naših sloboda, osiromašuju i upravo to smanjuje našu kupovnu moć.

Intervju je izvorno objavljen 27. veljače 2019. na stranici Nove antikapitalističke partije pod naslovom Algérie : “La population exprime aussi son rejet de tout un système oligarque et corrompu soumis aux forces impérialistes”. Preveli: Ana Podvršič i Dimitrije Birač.