Manifest za novi narodni internacionalizam u Europi Treći dio političkog manifesta europske antikapitalističke ljevice

Manifest za novi narodni internacionalizam u Europi izradila je ove godine skupina aktivista i istraživača iz desetak europskih zemalja kao nacrt konkretnih političkih mjera u službi svih radnih naroda Europe. U trećem i posljednjem dijelu, Manifest se bavi pitanjima zdravstva, obrazovanja, stanovanja, feminizma, međunarodnih odnosa, te drugim društvenim i političkim procesima.

Šesto poglavlje: Feminizam

Dosljedna feministička politička pozicija zahtijeva da se odupiremo svim oblicima eksploatacije, seksizma, patrijarhata, te svim oblicima nasilja koji izrabljivane i ranjive pretvaraju u međusobne neprijatelje, dok kapital uspješno nastavlja razdvajati naše zajedničke borbe. Naša snaga leži u borbama i solidarnosti ugnjetavanih: žena, LGBTIQ zajednica, manjina, žrtava rasizma, radnika protiv tiranije tržišta i kapitala te protiv EU koja nameće štednje.

Narodna vlada mora ujediniti ove borbe i poći dalje od pukih zahtjeva za formalnom jednakošću kako bi izazvala rodnu podjelu rada i rodni karakter društvene reprodukcije, kao i njihovu izoliranost od javne sfere. Moramo socijalizirati zadatke društvene reprodukcije, primjerice putem masovnih investicija u lokalne jaslice, restorane i praonice s ciljem da ih se pretvori u besplatne javne servise. Na taj način stvaramo preduvjete za integraciju muškaraca i žena u svim ekonomskim sektorima na jednakim osnovama i jednakim plaćama. Stvaramo uvjete za okončanje podređenog ženskog kućanskog rada i podređenog najamnog rada, čime se rodna podjela rada transformira istinski egalitarnim i emancipatornim putem. U tranzicijskom periodu, morat ćemo uvesti kvote kako bismo osigurali da su žene, a posebice migrantice, propisno zastupljene u ekonomskim sferama koje su same izabrale, a pogotovo u javnom sektoru. Naš cilj u javnom sektoru jest stvoriti oblike fleksibilnosti koji ne služe interesima kapitala putem nisko plaćene privatne reprodukcije radne snage u obitelji na teret žene, već služe ženama da odaberu žele li imati djecu, žele li odvojiti vrijeme na njihov odgoj, žele li graditi karijeru, ukratko – da osiguraju ženama pravo na reproduktivno samoodređenje i proširenje njihova potencijala na poslu i u društvu. U tom pogledu, javni, socijalizirani sektor bit će poluga prema širim društvenim promjenama, a naša namjera jest surađivati sa slobodarskim pokretima kako bi se društvena reprodukcija preobrazila odozdo preko inicijativa samoorganiziranih pokreta.

Stoga, društveni pokreti moraju razvijati kampanje i vršiti mobilizaciju kako bi se postigla puna jednakost za sve: boriti se protiv svih oblika nasilja i diskriminacije temeljene na spolu, klasi, rasi i dobi; zahtijevati dekriminalizaciju prosvjeda i akcija solidarnosti s migrantima i drugim ranjivim skupinama; voditi kampanje i tražiti jednake plaće za jednaki rad, socijalizaciju tereta društvene reprodukcije (investicijama u lokalne jaslice, komunalne restorane i praonice), viši stupanj građanske participacije u političkim odlukama na lokalnoj razini, dostupnost pitke vode i drugih osnovnih sredstava opstanka, reproduktivna prava i pristup reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi; boriti se protiv krupnih financija, zaduženosti i politika štednje; voditi kampanje oko pitanja migracija i otvaranja granica; zahtijevati kraj imperijalističkih ratova – uglavnom u režiji NATO saveza – koji uništavaju čitava društva.

Društveni pokreti moraju razvijati kampanje i vršiti mobilizaciju kako bi se postigla puna jednakost za sve: boriti se protiv svih oblika nasilja i diskriminacije temeljene na spolu, klasi, rasi i dobi

Narodna vlada mora usvojiti konkretne mjere kako bi se krupnom kapitalu nametnuli viši porezi, čime se financira masivno proširenje javnog sektora, što uključuje zapošljavanje u područjima koja su povezana s ekološkom tranzicijom; proširenje pune zaposlenosti žena u javnom sektoru; mora ozakoniti postojeće legislative o jednakim plaćama za jednaki rad u javnom sektoru i uvesti kazne za poslodavce iz privatnog sektora koji odbijaju poštovati zakon; povećati broj komunalnih jaslica, restorana i praonica; osigurati da rad u obrazovanju, zdravstvu i sektoru skrbi nije feminiziran, već da postoji jednaki omjer muškaraca i žena; suzbijati diskriminaciju prema ženama koje se vraćaju na posao nakon rođenja ili skrbi o djetetu; uvesti i unaprijediti zakone koji brane građanska prava i prava zapošljavanja osobama LGBTIQ+ populacije; uvesti zakonske kvote koje omogućavaju migrantskoj populaciji da pronađe jednako plaćeni rad u javnom sektoru; dopuniti zakonsku jednakost putem javnih kampanja i pružanja materijalne potpore zajednicama i pokretima koji se bore protiv rasizma, rodnog ugnjetavanja i diskriminacije; reformirati postojeće zakonodavstvo putem podrške žrtvama seksualnog i obiteljskog nasilja, uključujući i djecu; podržavati zakonodavstvo uz javne kampanje i materijalnu potporu ženama koje se odupiru nasilju i pokretima mladih koji artikuliraju svoje zahtjeve; povećati građansku participaciju u pitanjima koja se tiču njihovih svakodnevnih života putem uvođenja mehanizama samoupravljanja u sve radne jedinice javnog sektora i samoupravnih mehanizama u zajednicama.

Feminizam za koji se mi borimo nije feminizam tanke manjine korporativnih i bankarskih direktorica na trošak radnica, migranata i svih drugih ranjivih skupina. Mi se borimo za feminizam koji se odupire politici koja uzrokuje smrt tisuća žena, te eksploataciju njih stotina tisuća. Naša borba utemeljena je na svijesti da je neprijatelj kapital, a neprijatelj je uvijek kod kuće.

Sedmo poglavlje: Zdravstvo, obrazovanje i stanovanje

Od izbijanja financijske krize 2008., diljem svijeta i u Europi provedene su mjere štednje kojima su opljačkani socijalni fondovi, nametnute stroge fiskalne discipline i uvedeni dodatni rezovi u sisteme u koje se ionako sve manje investiralo – obrazovanje, zdravstvo i socijalnu skrb – čime se vodi rat protiv onih koji zarađuju malo ili ništa. Mi to želimo promijeniti. Borba oko obrazovanja, zdravstva i skrbi, te pravo na dostojno stanovanje, dio je naše borbe za emancipacijom i bitnim poboljšanjem naših životnih uvjeta.

Naši prijedlozi usmjereni su prema pokretima i političkim snagama koje bi mogle preuzeti vlast. Vjerujemo da je borba za besplatno i javno dostupno zdravstvo i obrazovanje jedina održiva alternativa.

Neposredni prijedlozi društvenim pokretima

Prioritet bi trebalo dati kampanjama za dostupno stanovanje te besplatno i javno dostupno zdravstvo, obrazovanje i usluge skrbi s jedne, odnosno kampanjama za socijalizaciju farmaceutske industrije i pristup farmaceutskim proizvodima preko sistema javnog zdravstva s druge strane; uključujući i kampanje za jednake plaće i rast plaća, dostojanstven posao i životne uvjete. Moramo zahtijevati hitno zaustavljanje daljnje liberalizacije, privatizacije i komodifikacije svih sektora koji trebaju biti jednako dostupni svima, bez obzira na klasu kojoj pripadaju; promovirati građansku reviziju ugovorenih javno-privatnih partnerstava (JPP) i dugova ugovorenih putem JPP-a; pobijati nelegitimne dugove ugovorene putem JPP-a i tražiti hitni moratorij na sve daljnje ugovore JPP-a; zaustaviti daljnja investiranja javnog novca u privatne škole i bolnice; inicirati socijalizaciju obrazovanja, zdravstva i sistema skrbi; voditi kampanju za mogućnost porodiljnog dopusta od 12 mjeseci; zahtijevati jednaki pristup besplatnom, javno financiranom i subvencioniranom obrazovanju, od ranog djetinjstva do fakulteta; voditi kampanju za besplatni obrok za svako dijete u javno financiranim institucijama; zahtijevati kvalitetu, ne kvantitetu: ljudska bića nisu puke brojke.

Neposredni prijedlozi koje bi trebale usvojiti narodne vlade

Umjesto povećanja investicija u vojsku i obranu, narodna vlada trebala bi investirati u obrazovanje, stanovanje, zdravstvo i usluge skrbi kako bi svi građani od toga imali koristi. Trebala bi i vratiti dignitet, te podići plaće svim radnicima uključenima u procese obrazovanja, zdravstva i skrbi; okončati sve buduće projekte JPP-a povezane s javnim servisima; dovesti u pitanje dugove ugovorene raznim oblicima JPP-a; definirati stanovanje kao temeljnu upotrebnu vrijednost (prije nego razmjensku vrijednost); ulagati u javno obrazovanje, zdravstvo i skrb, umjesto promoviranja privatnih interesa baziranih na ideologiji izbora; zaustaviti bilo kakva daljnja javna ulaganja u privatne škole, bolnice i druge slične privatne institucije; osigurati da sva djeca koja su isključena iz obrazovnog sustava radi poteškoća u razvoju, siromaštva i drugih oblika diskriminacije budu uključena u obrazovni sustav, te osigurati odgovarajuća sredstva za olakšanje njihova napredovanja; osigurati specijaliziranu obrazovnu pomoć djeci s posebnim potrebama; stati na kraj imovinskoj i rasnoj segregaciji u zdravstvu, skrbi i obrazovanju; ulagati u kvalitetu umjesto određivanja količine i uvođenja daljnjih testova s mjernim obilježjima; smanjiti broj djece po razredu; smanjiti pritisak na javne institucije ulaganjem u javne poslove kako bi se osigurao dovoljan broj učitelja, doktora, medicinskih sestara i radnika u skrbi, čime se održava visoka kvaliteta i standard.

Srednjoročni program narodne vlade

Narodna vlada mora socijalizirati sustave zdravstva, skrbi i obrazovanja, na način da se u javnu domenu vrate servisi koji su danas u vlasništvu privatnog sektora. Trebala bi promovirati stvaranje kolektivno vođenog javnog stambenog fonda; izvlastiti fondove za nekretnine ukoliko njihovi stambeni fondovi nemaju socijalnu funkciju ili nisu unutar dosega većine stanovništva. Također bi trebala pomagati u uvođenju samoupravljanja u institucije zdravstva, skrbi i obrazovanja od strane stručnjaka u tim sektorima, uz sudjelovanje korisnika socijalnih servisa i građana, kao i lokalnih vijećnika; favorizirati direktnu uključenost građana u donošenje odluka oko zdravstva i obrazovanja putem njihova prava na sudjelovanje u bitnim samoupravnim vijećima; učiniti dostupnim potpuno besplatno i univerzalno liječenje, skrb i obrazovanje; osigurati potpuno besplatno visoko obrazovanje i potpore za uzdržavanje svim studentima; raditi na međunarodnoj suradnji u javnim istraživanjima, posebice u sustavu zdravstva kako bi se nadišla fragmentiranost, monopolizacija, šteta i masovni troškovi koje nameću privatne veledrogerije; organizirati sistem redistribucije bogatstva od najbogatijih prema najsiromašnijim zemljama, ciljajući posebice na sektore zdravstva, skrbi i obrazovanja; osigurati državljanstvo i jednaka prava zapošljavanja svim radnicima, bez obzira na nacionalnost, koji se zapošljavaju u novosocijaliziranom, javnom sektoru. Imati, održavati i jačati dostupno stanovanje, te besplatne, javno financirane i subvencionirane sektore obrazovanja, zdravstva i skrbi nije moguće unutar okvira Europske unije i eura.

Bez odupiranja mjerama štednje i dužničkoj ekonomiji šanse ne postoje. Ovo poglavlje bavilo se zdravstvom, obrazovanjem i stambenim pitanjem, ali treba se baviti i podjednako važnim pitanjima vezanim uz javni servis, kao što je javni prijevoz, te drugim pitanjima koja se tiču zahtjeva i potreba lokalnih zajednica.

Osmo poglavlje: Međunarodni odnosi

Moramo se istovremeno suprotstavljati nejednakostima između zemalja jezgre i periferije unutar Europske unije, te politici „tvrđave Europe“ koja je odgovorna za smrt tisuća migranata, posebno na Sredozemlju, i neokolonijalizmu glavnih europskih sila u ostatku svijeta.

Neposredne građanske inicijative koje se trebaju pokrenuti na nacionalnom i međunarodnom nivou, posebno putem društvenih pokreta

Narodna ljevica u Europi mora sudjelovati u postojećim društvenim pokretima koji izazivaju antimigracijske politike tvrđave Europe i dalje ih razvijati, poput onih pokreta koji organiziraju smještaj migranata, pomažu im da pređu granice, denunciraju zatočeničke centre za migrante, organiziraju masovne demonstracije u korist otvorenih granica i dostojanstvenog prihvaćanja migranata. Također, narodna vlada mora uspostaviti veze sa skupinama i pojedincima koji su uključeni u politike emancipacije izvan Europe.

Moramo se angažirati i proširiti revizije europskih kredita trećim stranama radi poništavanja nelegitimnih i odioznih dugova koje potražuju EU i njezine države-članice od trećih zemalja. Dalje, moramo osporiti i sporazume slobodne trgovine koje potpisuju sa zemljama u razvoju kao i ostale ekonomske politike koje zapravo produbljuju zavisnost pokorenih nacija. Također se moramo aktivno uključiti u kampanju „Bojkot, dezinvestiranje, sankcije“ (BDS) protiv kolonijalizma doseljenika izraelske države. Ljevičarske grupe i društveni pokreti u Europi moraju se suprotstaviti imperijalističkim i kontrarevolucionarnim ratovima gdje god da se zbivaju, te aktivno osuditi suradnju vlastitih i trenutnih vlada te režima koji su uključeni u kršenja ljudskih prava.

Prvi koraci narodne vlade na nacionalnom nivou

Kako bi nagovijestila radikalni prekid u odnosu prema međunarodnim politikama, narodna vlada države-članice NATO-a napustit će tu organizaciju i raskinuti svu suradnju s njom. Raspustit će vojno zapovjedništvo koje je najuže povezano s kapitalističkom državom i klasom, a vojska će se reorganizirati pod demokratskom kontrolom. Ako je država uključena u ratove u inozemstvu (npr. Mali), započet će postupak povlačenja, a zamijenit će ga humanitarnom podrškom pod demokratskim nadzorom ljudi koji tu podršku primaju. Narodna vlada će socijalizirati vojnu industriju i uvesti moratorij na proizvodnju i prodaju oružja u inozemstvu. Obvezat će se na doprinos globalnom razoružanju i razmontirati vlastito nuklearno oružje, ako ga ima.

Narodna vlada treba otvoriti svoje granice, organizirati siguran pristup svom teritoriju za migrante (posebice morskim putem) te osigurati slobodu kretanja i naseljavanja za sve. Treba ukinuti i centre za pritvaranje migranata. Trebalo bi osigurati i jednaka prava, uključujući slobodan pristup zdravstvenoj skrbi i javnom obrazovanju, kao i pristup dostojnom stanovanju. Svatko tko se naseli unutar jurisdikcije narodne vlade trebao bi dobiti sva građanska prava, uključujući pravo glasa na svim razinama jurisdikcije. Svako financijsko sudjelovanje u europskim zajedničkim proračunima za graničnu kontrolu (npr. Frontex) treba se otkazati. Ako država posjeduje vojnu mornaricu, treba biti razoružana, stavljena pod demokratsku kontrolu i korištena za humanitarne akcije (npr. u Sredozemnom moru).

Narodna vlada treba otvoriti svoje granice, organizirati siguran pristup svom teritoriju za migrante (posebice morskim putem) te osigurati slobodu kretanja i naseljavanja za sve.

Popularna vlada uvest će moratorij na naknade na vlastite kredite dok se ne budu znali nalazi građanske revizije duga. Svi krediti podjarmljenih država izvana i iznutra (npr. Grčka) EU bit će poništeni. Svi nelegitimni i odiozni krediti bit će otkazani. Popularna vlada prekinut će s financijskim sudjelovanjem u međunarodnim financijskim institucijama koje pridonose pokoravanju ovisnih zemalja, poput MMF-a i Svjetske banke. Neće prihvaćati pravila WTO-a, te će istupiti iz bilo kakvih sporazuma o slobodnoj trgovini čiji je ugovor nepovoljan za manje razvijene zemlje, i umjesto toga predložit će fer trgovinu tim zemljama. Nametnut će kaznene sankcije korporacijama koje djeluju u njenoj jurisdikciji, a krše domaće i međunarodne zakone u inozemstvu. Zabranit će transakcije s poreznim utočištima i poduzeti sankcije protiv njih. Besplatno će prenositi korisne tehnologije pokorenim narodima.

Narodna vlada prepoznat će destruktivnu ulogu kolonizacije, uključujući ropstva, kolonijalne ratove, ratove istrebljenja i kolonijalna masovna ubojstva; također, pokrenut će postupak za utvrđivanje novčanih kompenzacija koje će biti isplaćene svojim bivšim kolonijama, ako ih ima te im vratiti kulturna dobra koja im je ukrala. S ciljem razbijanja njihove izolacije, narodna će vlada poduzimati sankcije protiv režima koji krše međunarodno pravo i osnovna ljudska prava, istovremeno obraćajući pažnju da ne ugrozi stanovništvo tih zemalja. Aktivno će podržavati potlačene nacije i etničke zajednice (npr. Palestince, Kurde, Saharce, Rohindže) putem humanitarne i diplomatske pomoći. Pomagat će stanovništvu čiji je život izravno ugrožen, uključujući i mjere za sprečavanje zločinačkih režima da izvrše masovne zločine.

Srednjoročni koraci narode vlade i socijalnih pokreta

Narodna vlada morat će probiti izolaciju masovnim mobilizacijama protiv kontrarevolucionarnih prijetnji kako iznutra tako izvana. Učinit će javnima stalne ucjene i prijetnje kojima se koriste prokapitalističke vlade unutar multilateralnih institucija i pregovora. Da bi razbila svoju izolaciju, narodna vlada morat će uspostaviti i nove bilateralne i multilateralne suradnje s prokapitalističkim vladama u inozemstvu. Ali to će uraditi na način da pritom jasno razlikuje taktičke diplomatske poteze (koji bi mogli biti motiv takve suradnje) od strateških političkih saveza (koji se s prokapitalističkim vladama ne bi sklapali), i da bude pod strogom demokratskom kontrolom stanovništva.

Srednjoročni koraci na međunarodnom nivou

Narodne vlade morat će uspostaviti zajedničku financijsku instituciju koja se temelji na solidarnosti, nudeći beskamatne zajmove ovisnim zemljama izvan i unutar EU. Uspostavit će i novu suradnju na ekonomskom, socijalnom i ekološkom polju, primjenjujući iste zakone (npr. na području radničkih prava, socijalnog osiguranja, stambenih politika) na temelju najviših postojećih standarda unutar participirajuće skupine zemalja. Narodne vlade usvojit će i pravno obvezujući ugovor da bi primorale transnacionalne kompanije da poštuju međunarodno pravo te će zajedno djelovati na međunarodnoj razini radi promicanja društvenih promjena i ekološke tranzicije. Uspostavit će dovoljno jak odnos snaga za stupanje u značajne pregovore s tlačiteljskim silama za rješavanje nacionalnih pitanja (npr. Palestine, Zapadne Sahare, Kurdistana) i dugotrajnih građanskih ratova (npr. Sirija).

Deveto poglavlje: Socijalne borbe, politički sukobi i konstitutivni procesi

Europske institucije (EU-a i eurozone) strukturno su neoliberalne, nedemokratske i nejednake. One predstavljaju prepreku zadovoljenju narodnih potreba, zahtjeva i prava narodnih klasa u svakoj zemlji, kao i prepreku solidarnosti i jednakosti među stanovništvom država članica. Protiveći se logici konkurencije, te imajući na umu perspektivu ekološke tranzicije, europska razina borbe i izgradnja alternativa posebno je važna. Želimo Europu pretvoriti u naš zajednički dom, ali to je nemoguće u okviru postojećih europskih institucija. Naš scenarij stoga predlaže da se oslanjamo na postojeće društvene borbe na lokalnom, nacionalnom i transnacionalnom nivou, kako bismo se oglušili, suočili i raskinuli s nedemokratskim i kapitalističkim europskim institucijama. A sve zato da bismo ih zamijenili novim formama narodne suradnje i demokratskim institucijama u Europi.

Glavna načela scenarija “pobune” za zajedničku Europu

1. Odmah moramo provesti naše alternativne društvene, ekološke i političke ciljeve kroz postojane platforme koje su usmjerene na suradnju i koordinaciju, te pokrete građanskog neposluha: na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. U kontekstu specifičnih problema (na primjer, duga, migracijskih politika, ekološke tranzicije, neokolonijalnih sporazuma s globalnim Jugom uključujući i “Istočnu Europu” itd.), nekoliko političkih aktera ne bi trebalo poštovati ugovore, diktate i odluke EU. Trebali bi javno dati do znanja da to čine zajedno kako bi provodili alternativne politike i potom uspostavili novu institucionalnu i dugoročnu suradnju (koja se odnosi na sva ili samo na određena pitanja). Takvi se postupci neposlušnosti mogu temeljiti na postojećim borbama i na konkretnim kampanjama (na svim područjima poput radničkih prava, monetarnih politika, antirasizma itd.) koje će što je češće moguće demonstrirati moguću efikasnost implementiranja demokratskih, ekoloških i socijalnih ciljeva na europskom nivou, a protivno postojećim ugovorima i neoliberalnim politikama. Ako je politički akter izoliran, on još uvijek može delegitimirati postojeće politike i institucije, odbijati poslušnost tako što provodi alternativna rješenja te otvoreno i javno nudi nove oblike narodne suradnje i samoorganizacije na svim mogućim razinama.

Postojeće borbe na nacionalnoj razini moraju isticati vezu između politika nacionalnih vladajućih klasa i dominantne europske ideologije, političke ekonomije i institucija.

2. Postojeće borbe na nacionalnoj razini moraju isticati vezu između politika nacionalnih vladajućih klasa i dominantne europske ideologije, političke ekonomije i institucija. Da bi prekinule hegemoniju kapitala, narodna savjetovanja i mobilizacije trebaju se usredotočiti na konkretne ciljeve i programe koji se moraju usmjeriti protiv vladajućih klasa i institucija EU. Sukob se također sastoji u provedbi obrambenih alata protiv kontraprijetnji i napada EU-a, kao i u političkim ofenzivnim inicijativama za destabilizaciju neoliberalnog bloka te stvaranja legitimacijske krize u funkcioniranju europskih institucija. Provedbu takvih alata politički čimbenik mora što prije poduzeti i to jednostranim mjerama poput: obustave isplate duga tijekom revizije; programa javnih politika koji stvara radna mjesta na temelju specifičnog poreza; kontrole kapitalnih tokova; ili određenih socijalizacija i/ili nacionalizacija povezanih uz konkretne borbe i zahtjeve. Ako je politički subjekt izoliran, i dalje bi trebao primjenjivati takve alate sam te putem pozivanja na narodne mobilizacije u cijeloj Europi (a ne samo unutar vlastitog zemljopisnog područja). Također bi trebao pozvati ostale aktere da daju svoj doprinos delegitimizaciji procesa i tako dovedu do političke krize europskih institucija.

3. Takvi obrambeni alati i ofenzivne političke inicijative nužno usmjeravaju narodne vlade na nacionalnoj razini prema raskidu s europskim ugovorima i institucijama. Sve mjere koje je poduzela narodna vlada, a koje su prethodno opisane u Manifestu, zahtijevaju raskid, barem na nacionalnoj razini, s postojećim dominantnim europskim politikama i pravilima. Moramo jasno pokazati da se ono što branimo ne temelji na „nacionalnom interesu“, nego na političkim, socijalnim, okolišnim i demokratskim razlozima – koji se tiču svih ljudi unutar i izvan ove EU. Zagovaramo apsolutnu nužnost demokratski kontroliranog monetarnog sustava i valute, dakle i nužnost socijalizacije banaka te kontrole kapitalnih tokova. Ove mjere su suprotstavljene s Europskom monetarnom unijom i ugovorima Europske unije. Narodna vlada može odlučiti da izađe iz EMU-a i/ili iz EU-a (na primjer, da pritom iskoristi članak 50.) ili prihvati izazov da bude izbačena iz EMU-a ili EU-a.

4. Konstitutivni procesi moraju se inicirati na svim mogućim razinama kako bi se izgradile alternative, ciljajući na razvijanje nove političke suradnje u Europi koja se temelji na zajedničkoj platformi protiv europskih i lokalnih vladajućih klasa i njihovih institucija, ali i protiv ksenofobnih tendencija, a sve u korist socijalnih prava radnika i svih podređenih klasa, te u korist zaštite okoliša. Scenarij se ne može u potpunosti predvidjeti, ali je, na primjer, moguće da savez udruga, pobunjeničkih gradova, regija ili država pokrene „pobunjenički konstitutivni proces“ (koji cilja na globalne ili pak specifične funkcionalne prerogative), otvoren čak i za političke prostore koji u tom procesu neposluha nisu otpočetka. Ti konstitutivni procesi, u različitim oblicima ovisno o situacijama i razinama (od općinskih foruma i mreža do konstitutivnih skupština na nacionalnoj ili europskoj razini povezanih s međunarodnim platformama), moraju se inicirati da bi se stvorila nova suradnja, da bi se usmjerio proces rušenja susjednih političkih aktera koji to još nisu preuzeli na sebe, da bi se demontirala tvrđava Europe i, konačno, da bi se stvorile alternativne institucije na europskim i međunarodnim razinama. Ako je politički akter izoliran, tada bi on trebao pokrenuti taj “postupak pobunjeničkih konstitucija” na svojoj teritoriji i/ili funkciji te pozvati druge aktere da se pridruže procesu.

Prijedlozi: neposredne inicijative

Svako od prethodnih načela zahtijeva neke neposredne inicijative. Glavni se zahtjevi tiču kolektivnog dizajniranja i narodnog prisvajanja konkretnih alata potrebnih za neposluh, suprotstavljanje i pokretanje konstitutivnih procesa kao i okupljanja društvenih i političkih snaga koje njima mogu upravljati. Konkretno, za 2019. godinu predlažemo svim progresivnim snagama (sindikatima, političkim organizacijama, udrugama, aktivističkim kolektivima) koji dijele slične ciljeve, sljedeće: zajednički ojačati kritiku kapitalističkih i nedemokratskih europskih institucija i zajednički navesti svoje prijedloge s ciljem raskida s hegemonijom tih institucija i rekonstruiranja novih oblika narodne suradnje; ažurirati, dijeliti i popularizirati konvergentne tekstove, poput Altersummits’ Manifesta i ReCommonsEurope – ovog Manifesta; potaknuti razvoj svih značajnih inicijativa na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini u korist “pobunjeničkih konstitutivnih procesa”, poput onih koje razvijaju neki aktivisti “Žutih prsluka” u Francuskoj; iskoristiti europske izbore za pokretanje kampanja i započinjanje narodnih rasprava o ovom scenariju i njegovim implikacijama, za informiranje o postojećim inicijativama i alternativnim prostorima koji mogu igrati ulogu u ovom scenariju, i oko njega okupiti socijalne i političke snage.