Klasne borbe u Boliviji

Pod prijetnjom državnog udara od strane ultradesničarskih snaga koje podržava i SAD, Evo Morales podnio je ostavku i privremeno se sklonio u Meksiko. U tekstu donosimo klasne uzroke i dinamiku sukoba koji trenutno potresaju Boliviju, uz portretiranje vođa opozicije te navođenje dijela odgovornosti koje snosi i sam Morales svojom dugogodišnjom politikom kompromisa s kapitalom.

Nakon što je početkom mjeseca odstupio s mjesta predsjednika pod prijetnjom sasvim izvjesnog državnog udara, Evo Morales privremeno se sklonio u Meksiko. U samoj Boliviji, privremenu vlast obnaša Jeanine Áñez koja je obećala raspisivanje novih predsjedničkih izbora. Sve ovo odvija se u atmosferi sporadičnih uličnih sukoba vojske i prosvjednika koji odbijaju priznati bilo kakav legitimitet pučista.

U tekstu pred nama, koji je prevedena i prepričana verzija nekoliko releventnih članaka s terena, stoga vrijedi ukratko rekapitulirati događaje ovog mjeseca, uz osvrt na recentnu prošlost. To nam je potrebno kako bismo shvatili uzroke i dinamiku događaja u Boliviji, te upoznali glavne aktere puča – njihovu klasnu politiku, metode i ciljeve. Osim toga, vidjet ćemo snosi li i sam Morales dio odgovornosti za vlastiti pad, te koje su daljnje perspektive za radnike i seljake Bolivije.

PAD EVE MORALESA

Dana 10. studenog, bivši sindikalist i uzgajivač koke, pripadnik domorodačkog naroda Evo Morales podnio je ostavku na mjesto predsjednika Bolivije. Ostavci je prethodio puč u režiji desnih snaga koje su na kraju podržale policija i vojska sugerirajući Moralesu da podnese ostavku. Prvo se 8. studenog pobunila interventna policija, koja je trebala spriječiti eskalaciju nasilja, tako što je odbila izaći na ulice. Odmah potom vojska je izjavila da ni na nju ne treba računati, čime je zapravo vlada izgubila kontrolu nad represivnim aparatom.

Prije same ostavke uslijedili su napadi pučista na kolone rudara iz Potosija koje su krenule prema glavnom gradu kako bi iskazale podršku Moralesu. Snajperisti su iz zasjede napali i ranili tri rudara. Taj incident, kao i izostanak podrške policije i vojske, rezultirao je povlačenjem druge kolone rudara iz grada Huanuni, koji su također bili uz Moralesa.

Snažan udarac Moralesu bila je i preliminarna izjava komisije Organizacije američkih država (OAS), zadužene za reviziju izbora održanih 20. listopada na kojima je pobijedio Morales. Radi se o organizaciji sa sjedištem u Washingtonu koja je osnovana 1948. s ciljem borbe protiv komunizma na Zapadnoj hemisferi, a od 1990-ih se bavi tobože neutralnim nadgledanjem izbora. U izjavi se ističe da komisija ne može potvrditi rezultate izbora te da preporučuje raspisivanje novih izbora i smjenu izborne komisije. Time je OAS-ova komisija ubrzala Moralesov pad jer se ranije Morales naivno obavezao da će poštovati njihove nalaze.

Moralesa zatim napuštaju i sindikalni birokrati iz najvećeg udruženja sindikata COB (Central Obrera Boliviana) koji su od početka puča bili uz njega. Morales je u obraćanju javnosti proglasio poništenje izbora te pozvao na raspisivanje novih radi smirivanja situacije u zemlji. Kako bi se prijenos vlasti odvio na miran i uređen način, generalni sekretar OAS-a, Luis Almagro, inzistirao je da do novih izbora Morales ostane na vlasti.

Međutim, pučistička opozicija pod vodstvom Luisa Fernanda Camacha, lidera organizacije “Comite Civico” iz Santa Cruza i predstavnika tamošnje oligarhije, nije prihvatila uvjete OAS-a, već je ojačana snažnom mobilizacijom dobro organiziranih fašističkih grupa na ulicama gradova, uz potporu policije i vrha vojske, zahtijevala Moralesovu ostavku. Reakcionarne snage znale su što trebaju učiniti kako bi postigle svoje ciljeve, za razliku od vlade koja se počela povlačiti, nuditi ustupke i sve se više zapetljavati u vlastita ustavna i zakonska rješenja.

Carlos Mesa, kandidat opozicije (i Washingtona)¹ na izborima 20. listopada, predstavnik umjerenije građanske struje, također je odbijao Moralesov poziv na nove izbore i zahtijevao njegovu ostavku.
Potom vojska izdaje priopćenje da će intervenirati kako bi spriječila “naoružane grupe” koje napadaju stanovništvo, misleći na napade snajperista na rudare. Tim je činom vojska prekršila zapovjedni lanac jer nije postupala prema zapovijedima predsjednika već na svoju ruku. Nedugo zatim, vojska „sugerira“ Moralesu da podnese ostavku, čime je puč dovršen.

MORALESOVE KONCESIJE KAPITALISTIMA

Morales odlazi u regiju Chapare (otkud i sam dolazi i gdje ima snažnu podršku) te objavljuje da on i potpredsjednik Alvaro Garcia Linera napuštaju svoje dužnosti.² Tog su dana deseci članova vladajućeg MAS-a (Movimiento Al Socialismo) dali ostavke, neki bježeći s broda koji tone, a neki pod prijetnjama reakcije koja je palila njihove domove i prijetila njihovim obiteljima. Sam Morales je naposljetku otišao u Meksiko gdje se još uvijek nalazi.

Iako je od početka bilo jasno da se protiv reakcije treba boriti revolucionarnim sredstvima, Morales je radio upravo suprotno.

Još 2014. Morales je pobijedio na izborima sa 63 posto glasova, da bi mu 2019. potpora pala na 47 posto. Padu podrška prethodile su politike “klasnog pomirenja” i ustupaka kapitalistima, multinacionalnim kompanijama i zemljoposjednicima, što je oslabilo snažnu podršku koju je imao kod radnika i seljaka.

Još 2014. Morales je pobijedio na izborima sa 63 posto glasova, da bi mu 2019. potpora pala na 47 posto. Padu podrška prethodile su politike „klasnog pomirenja” i ustupaka kapitalistima, multinacionalnim kompanijama i zemljoposjednicima

Primjer promašene Moralesove politike bila je i nagodba s poljoprivrednicima iz Santa Cruza. Podilazeći im na sve moguće načine, uklonio je zabranu GM usjeva, dozvolio daljnju deforestaciju i dogovore s Kinom oko izvoza mesa. Zbog tih je ustupaka bio siguran u njihovu potporu na izborima (toliko da je u predizbornoj kampanji u Santa Cruzu posebno pozdravio “poduzetnike iz Santa Cruza, koji uvijek predlažu rješenja za čitavu Boliviju”).

Pobuna protiv Moralesa, doduše nešto drugačijeg društvenog konteksta, izbila je ranije u Potosiju, gdje se lokalno stanovništvo masovno pobunilo protiv dodjeljivanja koncesija za rudarenje litija njemačkoj multinacionalnoj korporaciji ACI Systems. Bolivija inače raspolaže sa čak 70 posto svjetskih zaliha litija koji se najviše koristi za izradu baterija za mobitele i električne automobile. Koncesija je dana na 70 godina, umjesto standardnih 30, s potpunom kontrolom nad upravom kompanije, i s vrlo malo koristi za lokalno stanovništvo. Iako je na kraju Morales dekretom odustao od ugovora o koncesiji, narod je to doživio kao predaju prirodnih resursa stranoj korporaciji I to od strane vlade koja tvrdi da je antiimperijalistička.

Dio niza Moralesovih loših poteza bilo je i imenovanje kandidata Orlanda Careagae za senatora Potosija. Riječ je o bivšem desničaru i vlasniku rudnika, koji je bio član pokreta MNR (Movimiento Nacionalista Revolucionario) nekadašnjeg predsjednika i biznismena Gonia Sancheza da Lozade, kojeg je narod svrgnuo 2003. To je imenovanje, kao i kandidiranje bivše članice u vladi predsjednika Gonia, izazvalo veliko negodovanje u redovima lokalnih MAS-ovih operativaca i dodatno udaljilo Moralesa od svoje baze.
Znakovita je bila i Moralesova represija nad nižim oficirima u vojsci koji su 2014. tražili „dekolonizaciju“ višeg oficirskog štaba.

Promašenom se pokazala i Moralesova vjera u potporu desnog, reakcionarnog proimperialističkog generalnog sekretara OAS-a, Luisa Almagra. Almagro je ranije podupro odluku bolivijskog ustavnog suda, kojom se Moralesu dozvolilo da se ponovno kandidira za mjesto predsjednika usprkos tome što je na referendumu o ustavnim promjenama 2016. Morales izgubio. Sasvim očekivano, potpora Almagra je na kraju izostala.

Pobjeda reakcionarnih snaga u Boliviji imat će puno širi odjek, a već sada je dala krila desnim snagama u Venecueli. Bez obzira na ishod borbe unutar desnih snaga, Camacha i oligarhije iz Santa Cruza s jedne, odnosno Mese s druge strane, desnica će kad-tad formirati vlast koja će svim snagama pokušati poništiti rezultate četrnaestogodišnje borbe za poboljšanje životnih uvjeta radnika, seljaka i domorodačkog stanovništva.

TKO JE VOĐA PUČA CAMACHO?

Ovdje ćemo se kratko zaustaviti kako bismo pobliže predstavili vođu pučista Camacha. Simbolika njegova ulaska 10. studenog u Palacio Quemado, sjedište vlade u La Pazu, s Biblijom u ruci, i starom bolivijskom zastavom, jasno pokazuje karakter snaga koje stoje iza puča.

Camacho je moćni multimilijunaš čije se ime spominje u famoznim Panamskim papirima, te ultrakonzervativni kršćanski fundamentalist kojem leđa čuvaju fašističke paravojne formacije poznate po rasističkom nasilju prema domorodačkom stanovništvu, kao i članovima MAS-a. Sjedište mu je u bogatoj bolivijskoj separatističkoj regiji Santa Cruz, a godinama je bio vođa Unión Juvenil Cruceñista (UJC), fašističke organizacije koju je svojedobno čak i američko veleposlanstvo u Boliviji ocijenilo kao rasističku i militantnu. Camacho potječe iz bogate obitelji korporativnih elita koje su dugo profitirale od izdašnih bolivijskih resursa prirodnog plina. Kad je Morales nacionalizirao državne resurse, s ciljem financiranja općeg socijalnog programa kojim je drastično smanjio siromaštvo u zemlji, Camachova je obitelj izgubila dio svog bogatstva.

Camacho je donedavno bio potpuni anonimus koji je na svom slabo posjećenom twitter profilu pisao hvalospjeve brazilskom predsjedniku Bolsonaru i neuspjelom pučistu iz Venezuele Guaidu. Međutim, nakon izbora 20. listopada medijski desničarski konglomerati Unitel, Telemundo i CNN de Español počeli su ga uzdizati u status zvijezde, pa njegov twitter profil naglo postaje čitan i praćen, čime se aktivirala pučistička medijska mašinerija. I strani mediji i agencije (pr. New York Times i Reuters) počinju Camacha navoditi kao neslužbenog lidera opozicije.

ŠTO DA SE RADI?

Radnici i seljaci morat će organizirati otpor i izvući pouke iz loših poteza MAS-ove vlade. Politika ustupaka kapitalistima, multinacionalnim kompanijama i zemljoposjednicima oslabila je podršku baze i otvorila put prevratu. Iako su spremno prihvaćali sve Moralesove ustupke, kapitalisti se nikada nisu pomirili s vladom pod vodstvom pripadnika domorodačkog naroda i bivšeg sindikalista, koja je rezultat revolucionarnih zbivanja 2003. i 2005. godine. Desne snage samo su čekale pravi trenutak u kojem će ponovno preuzeti vlast. Svrgavanje Moralesove vlade još je jedan dokaz poražavajućih reformističkih metoda.

Umjesto dogovora s Vladom, marksističke grupe unutar sindikata pozivaju na generalni štrajk dok se vojska ne povuče s ulica. Međutim, birokratsko vodstvo COB-a čak i na taj minimalni zahtjev reagira represijom prema inicijatorima.

Narod Bolivije nije se pomirio s pučem. Čim je Morales odstupio, počeli su sukobi s vojskom i policijom u kojem je zasad smrtno stradalo više desetina ljudi. Na dan 18. studenoga, objavljeno je kako su ceste blokirane na 94 mjesta, uglavnom oko La Paza. Međutim, vođe sindikata COB i seljačkih domorodačkih organizacija pozivaju na mir i demobilizaciju masa, čime vojska dobiva sve više prostora da nastavi s represijom. Predsjednik COB-a Juan Carlos Huarachi čak se 17. studenog i sastao s privremenom vladom, te najavio da neće dozvoliti nikakve radikalne grupe unutar sindikata.

Ni rudari nisu pretjerano zainteresirani i organizirani da krenu u sukob s vojskom, a dio MAS-ovih lokalnih dužnosnika postigao je sporazum s predstavnicima opozicije i drugim javnim dužnosnicima oko izbora novih gradonačelnika i guvernera. Za razliku od listopada 2003. kada je zahtjev za nacionalizacijom prirodnih resursa ujedinio narodni pokret, tog jedinstva sada nema.

Morales iz Meksika javlja kako se neće kandidirati na novim izborima, ali i kako je on jedini koji može voditi pregovore čime diskreditira valjanost novoizabranih guvernera i gradonačelnika. Osim toga, Moralesovi pristaše na ulicama departmana Santa Cruz odbijaju ukloniti blokade unatoč dogovoru predstavnika MAS-a Edwina Muñoza i vojske. Morales zasigurno želi zadržati kontrolu nad MAS-om kako bi se vratio 2025. Pred nama su tjedni borbe raznih struja unutar MAS-a, pri čemu je neizvjesno koja će pobijediti i u kojem će smjeru krenuti MAS.

Jedini put koji garantira trajne stečevine za radnike i seljake je masovna mobilizacija potlačenog stanovništva kako bi se slomila ekonomska moć oligarhije i imperijalista. Umjesto dogovora s Vladom, marksističke grupe unutar sindikata pozivaju na generalni štrajk dok se vojska ne povuče s ulica. Međutim, birokratsko vodstvo COB-a čak i na taj minimalni zahtjev reagira represijom prema inicijatorima.

Sredstva za proizvodnju, zemlja i sirovine samo se eksproprijacijom i njihovim stavljanjem pod radničku kontrolu mogu planski koristiti u korist većine. U periodu Moralesove vladavine, ovo se nije ostvarilo.

Bolivijski radnici i seljaci imaju bogatu revolucionarnu prošlost, oni moraju oživjeti duh i program sindikata rudara Pulacayoa iz 1946. godine: “proletarijat nerazvijenih zemalja mora kombinirati borbu za građansku demokraciju s borbom za socijalizam”.

Wikileaks dokumenti otkrili su kako se Mesa godinama dopisivao s američkim dužnosnicima s ciljem destabilizacije Moralesa, a trenutno je član ekspertne skupine Inter-American Dialoguea, trusta mozgova sa sjedištem u Washingtonu.
Dan nakon ostavke, oduševljeno se javio Donald Trump, te kazao kako „smo sada korak bliže demokratskoj, prosperitetnoj i slobodnoj Zapadnoj hemisferi“. Više na: Statement from President Donald J. Trump Regarding the Resignation of Bolivian President Evo Morales