Izrabljivanje u call centrima Nova svjedočanstva brutalnih odnosa prema radnicima

Rad u tzv. call centrima u Hrvatskoj već je odavno postao sinonim za prekarni rad, psihološku muku radnika, bijedne plaće i bijednu razinu drugih materijalnih i radničkih prava. Nakon radnika tvrtke Transcom WorldWide, javila nam se i radnica koja je opisala svoje mukotrpno iskustvo pojačane eksploatacije i ponižavanja u tvrtkama Transcom i I-com d.o.o.

Slobodno možete objaviti moju priču o hvalospjevnoj firmi Transcom u Puli, naime radila sam tamo pune 4 godine. Svaki mjesec bi mi se skidalo sa plaće nekih 500-600, pa ponekad čak i 1000 kn, a kad bi tražila objašnjenje za to gdje su nestali ti moji novci, šefovi bi rekli – evo, to je šta si odradila i ne pitaj više ništa, ali uredno plaća nikad nije bila ista. To se nije samo meni dešavalo nego i puno drugih radnika koji su nekako uz mobing preživljavali tamo, uz deranje iz petnih žila tipa “šta si ti glup”, “šta ti nije jasno”. Kad ideš na wc dobili biste od šefova salatu i deranje “di si”, a ti normalno kao svako ljudsko biće imaš potrebu da odeš na wc. Da ne govorimo o mobingu koji je na tanjuru otkad počne smjena sve do kraja smjene, deranje iz petnih žila gdje se radnik osjeća kao zadnja nula od čovjeka.

I meni su prijetili otkazom mada sam uredno dolazila na posao, odrađivala svoju smjenu i dobivala sve te njihove nagrade po 100 kn koje su obećavali, ali prijetili su mi otkazom jer su se htjeli riješiti svih starih radnika. Naime, radila sam preko ugovora na određeno, produžio bi se ugovor na mjesec dana sve do 3 godine i onda bi nam u ugovoru promjenili naziv radnog mjesta da nam ne daju za stalno, znači opet iz mjeseca u mjesec strah dali ćes uopće imati posao. U firmi ne postoji nikakav sindikat, kad smo ga htjeli osnovat mi radnici su nam rekli – slobodno se pokupite doma ako vam se ne sviđa.

Svako toliko iz tog mjesta ljudi odlaze hitnom u bolnicu jer dobivaju slomove živaca, napadaje panike i slične probleme za mobing koji je neopisiv, da ne govorimo da moramo dolaziti na posao svaki dan, bio to Božić, Nova godina, Uskrs, a da to ne bude ni plaćeno posebno, već bude plaćeno kao normalan radni dan. O bonusima da ni ne govorimo, imaju svoju računicu gdje se čovjek nada da će na kraju mjeseca ostvariti bonus, i taman pred kraj mjeseca mu se bodovi za taj bonus srozaju na nulu, znači opet nema nikakvih bonus. A naravno s obzirom kakva je plaća minimalac, nadaš se tih bruto 200 kn da ćes dobiti na osnovu zadovoljstva klijenta koji daje bodove za odrađeni poziv. Pauze zapisuju na jedan papir A4 na koje po ugovoru imaš pravo svaka 2 sata, ali ako na tom papiru nema mjesta i netko se već prije zapisao za pauzu, postoji jako velika mogućnost da ni ne odeš na pauzu, ako ima posla niti te ne puštaju na pauzu od 10 minuta, a o wc-u da ni ne pričamo.

Ali imam još jednu zgodu iz drugog call centra koji je Icom d.o.o., isto odmah blizu Transcoma koji ima sjediste u Rijeci. Naime, obećana mi je placa od 3500 kn koje nisam nikad ni vidjela, sve je bilo ok dok šefovi nisu počeli biti pohlepni, dok nismo morali odrađivati prekovremene za njihovo kašnjenje na posao jer su oni pokretali sstem i tako bi nam uredno falilo sati za koje bi mi uredno dolazili na vrijeme na posao, a o plaći da ne govorimo. Za 6 sati rada dobivali bi 2300 kn, ispod minimalca, znači opet ništa sve dok jednog dana šefovi nisu imali prekrasnu ideju da još dodatno maltretiraju radnike s idejom – zašto da nam ne radite prekovremene neplaćene, a oni su plaćeni od klijenta po minuti poziva.

Tjedan dana smo odrađivali uz prijetnje – ako nećeš radit prekovremene (iako smo svoj radni dan odradili), sutra ne moraš doći na posao i dajemo vam otkaze svima i zatvaramo poslovnicu. Da se razumijemo, poslovnica je tu još uvijek i svi rade uz dodatni mobing, svi rade neplaćene prekovremene ne bi li dobili tih mizernih 2300 kn na računu za platit si hranu i prijevoz na posao… da ne govorimo da nekima nije ni plaćen prijevoz na posao, iako je bilo napisano u ugovoru tako. Tjednima se prijetilo sve dok nisu ljudi dali otkaze. Jer za crkavicu i mobing nad glavom i strah dali ćes dobit otkaz ili ne, radije dat otkaz i ne biti više u strahu i pod mobingom svaki dan.