Tvrtka International Outsourcing Services (IOS), čiji je vlasnik poduzetnik Stijepo Car, nedavno se pojavila u medijima radi neisplate plaća čistačicama u zračnoj luci Split. Iz razgovora s jednom radnicom IOS-a koja obavlja poslove čišćenja prostorija Hrvatskih šuma, saznajemo kako ona još uvijek nije primila plaću od mizernih 1800 kuna za mjesec lipanj, radi čega se nalazi u egzistencijalnoj neizvjesnosti.

Prije dva mjeseca na portalu smo objavili radničko pismo u kojem je opisana eksploatacija čistačica splitskog aerodroma, zaposlenih preko društva International Outsourcing Services (IOS) vlasnika Stijepe Cara. Mjesec dana nakon, radnice su stupile u štrajk radi neisplate plaća. Nedavno nam se javila jedna radnica IOS-a koja čisti objekte Hrvatskih šuma, državne firme koja je također poslove čišćenja odlučila outsourcati, tj. prepustiti privatnim agencijama.

Radnica, koja je za sam tekst poželjela ostati anonimna, čisti nekoliko objekata Hrvatskih šuma (HŠ) na području Ličko – senjske županije. Taj posao počela je raditi sredinom prošlog desetljeća kao zaposlenica HŠ-a, ali se početkom ovog desetljeća HŠ odlučio na outsourcing poslova čišćenja, čime se dakako ništa nije uštedjelo, već se radnice samo bacilo u neizvjesnost prekarnog rada.

Iako se bliži sredina kolovoza, naša sugovornica još uvijek nije dobila plaću za lipanj čime upada u ozbiljne egzistencijalne probleme.

Agencijski rad i outsourcing u proteklih su se desetak godina pokazali kao jaram pojačane eksploatacije za radnike, odnosno sredstvo parazitiranja i profitiranja za poduzetnike.

“Za IOS radim od studenog 2017. uz ugovore na određeno koji se produljuju po mjesečnim ili tromjesečnim intervalima. Čistim zgradu uprave i muzej, a po potrebi i neke udaljenije objekte – lugarnicu, kuću za iznajmljivanje gostima i šumarsku kuću. Prijavljena sam na 4 sata, znam da Hrvatske šume Stijepi Caru mjesečno uplate 5480 kuna za mene, dok ja dobijem od toga plaću od 1800 kuna. To je malo, ali barem da stigne na vrijeme. Ja sam samohrana majka dvoje djece, bliži se početak školske godine, kako da djeci platim knjige? Od listopada 2018. počele su kasniti plaće, iako u ugovoru stoji da plaće sjedaju do 20. u mjesecu. Inspektor iz Senja rekao je da je to krivično djelo, ali budući da je IOS tvrtka sa sjedištem u Dubrovačko – Neretvanskoj županiji, prijavu mora podnijeti nadležni inspektorat iz Dubrovnika. Ali on ništa nije poduzeo”, govori nam radnica i dodaje kako je jučer zvala IOS oko plaće, te dobila bezobrazne odgovore.

“Zvala sam IOS da pitam kada će mi sjesti plaća za lipanj, a njihova službenica mi je bahato odgovorila da zašto istražujem takve stvari, da će biti kada bude. Ja nisam pitala za ništa tuđe, ja sam pošteno zaradila svoju plaću, a ispalo je kao da prosim. Došlo mi je da plačem”, kaže.

Za razliku od drugih radnica koje su zaposlene preko Hrvatskih šuma, naša sugovornica nema plaćene putne troškove, kao ni dodatke na plaću (regres, božićnica, uskrsnica), a na godišnjem odmoru nije bila već dulje od godinu i pol dana. Na nju se Kolektivni ugovor ne primjenjuje. Također, saznajemo da pribor za čišćenje plaćaju Hrvatske šume, dakle IOS je i tu oslobođen.

Prije IOS-a radila je za jednu drugu agenciju koja joj je ostala dužna cijelu mjesečnu plaću.

“Prije IOS-a sam 2017. nekoliko mjeseci radila preko agencije Glanc Top iz Zagreba, i to bez prijave. To nisam ni znala dok nisam završila kod doktora i saznala da nemam uplaćeno zdravstveno osiguranje. Inspektorat im je slao dopis, ali od toga na kraju nije bilo ništa. Radila sam 270 sati mjesečno, a do dana današnjeg mi nisu platili za listopad 2017.”, prisjeća se.

Radnica se za pomoć obratila Hrvatskom sindikatu šumarstva, ali agencijski radnici se nemaju pravo učlaniti. Tako ona ostaje nezaštićena, na milost i nemilost Stijepe Cara i IOS-a.

Telefonskim putem smo pokušali dobiti Hrvatski sindikat šumarstva, kao i Hrvatske šume, ali bezuspješno. Linije samo zvone, možda su svi na godišnjem. Radnica nam je rekla kako se sindikat protivi agencijskom radu, te je u tom pogledu slao dopise upravi.

Zvala sam IOS da pitam kada će mi sjesti plaća za lipanj, a njihova službenica mi je bahato odgovorila da zašto istražujem takve stvari, da će biti kada bude. Ja nisam pitala za ništa tuđe, ja sam pošteno zaradila svoju plaću, a ispalo je kao da prosim.

Da se može i više od dopisa, pokazuje nam slučaj sindikata Čistoća Zagreb i predsjednice Mirjane Kaltak. U zagrebačkoj Čistoći je do 2015. radilo skoro 200 agencijskih radnika. Sindikat je prvo promijenio vlastiti statut, te unio članak prema kojem članovi mogu biti i agencijski radnici, a potom krenuo u borbu da Čistoća ove ljude zaposli za stalno, budući da to i jesu poslovi stalno potrebnog karaktera, a ne privremenog. Ta borba uspješno je okončana 2016. godine. Prema tome, sindikat šumarstva i predsjednik Željko Kalauz trebali bi svakako razmisliti o promjeni statuta i ovom obliku borbe i vršenja pritiska na Upravu, naročito kada imamo u vidu da se po medijima pisalo kako HŠ ima najbolji kolektivni ugovor u državi. Zašto naša sugovornica ne uživa pogodnosti tog Kolektivnog ugovora?

Budući da smo već napisali niz tekstova o izrabljivanju i pljački čistačica preko raznih agencija, korak naprijed bilo bi i povezivanje čistačica IOS-a, Adriatic Servisa (danas Green Line logistika) i drugih agencija, te organiziranje prosvjeda u Zagrebu, s ciljem ukazivanja na težak položaj i eksploataciju. Takav prosvjed zasigurno bi podržali i neki drugi borbeni sindikalisti.

Agencijski rad i outsourcing u proteklih su se desetak godina pokazali kao jaram pojačane eksploatacije za radnike, odnosno sredstvo parazitiranja i profitiranja za poduzetnike. Pod izlikom navodnih mjera štednje, država i gradovi su razne poslove prepustili poduzetnicima kojima svejedno plaćaju (odnosno plaćamo!) za taj rad, čime je jasno da se nije uštedjelo ništa. Osim ekonomskog, ne postoji nijedan logični ili pravni argument koji bi opravdao da se radnike, koji obavljaju poslove stalno potrebnog karaktera (kakav je i slučaj iz ovog teksta), drži da rade preko vanjskih agencija ili društava. Čak i u antiradničkom Zakonu o radu jasno stoji da je Agencija za privremeno zapošljavanje “poslodavac koji na temelju ugovora o ustupanju radnika, ustupa radnika drugom poslodavcu (u daljnjem tekstu: korisnik) za privremeno obavljanje poslova”. Čišćenje prostorija Hrvatskih šuma nije privremeni, već stalno potrebni posao!

Međutim, u današnjem parazitskom poretku ne treba tražiti ni ekonomsku racionalnost ni logiku, a ionako klimavi zakoni uspješno se zloupotrebljavaju – dakako na izravnu štetu radnika. Ovdje je riječ o klasnom savezu države i kapitala; dogovoru državnih i gradskih vlasti sa poduzetnicima koji parazitiraju na tuđem radu i tako stječu profit i ugled. To je outsourcing u jednoj rečenici. Također, za razliku od štrajkova koji se zabranjuju i razbijaju po hitnom postupku, sudovi ovdje ne reagiraju hitno i ne nalažu Stijepi Caru da radnicama isplati zaostale plaće. Inspekcije su neefikasne.

Prema tome, zadatak je sindikata da se ovome usprotivi na sve moguće načine.