Inkop u stečaju Kapitalizam uništio još jednu tvornicu u Hrvatskoj

Nakon propalih pokušaja mirenja, INKOP iz Poznanovca završio je u stečaju čime je prekinuta tradicija proizvodnje stara gotovo 100 godina. Pred 230 radnica i radnika sada je period borbe za potraživanja i nastavak proizvodnje.

Unatoč borbenosti koju su pokazali radnici tvornice INKOP OBUĆA d.d. iz Poznanovca, nakon što četiri mjeseca nisu dobili plaće, tvornica ipak odlazi u stečaj. Krajem srpnja svih je dvjesto trideset radnica i radnika INKOP-a ujedinjeno krenulo u borbu za isplatu zaostalih minimalaca, pri čemu su blokirali izlaz robe iz tvornice i organizirali svoj otpor unatoč nepostojanju bilo kakvih poluga koje su im pri tome mogle pomoći. Naime, već šest godina u INKOP-u ne postoji sindikat koji bi radnike savjetovao ili im pomogao u ovakvim teškim situacijama, ne postoji Radničko vijeće, a radnici su potpuno neinformirani o poslovanju tvornice. INKOP tako čeka tužna stečajna priča koju su doživjeli mnogobrojni proizvodni pogoni. Iako se radnici nadaju pozitivnom ishodu stečajnog postupka, na umu treba imati jedno – nikakvi pravni lijekovi i zakoni neće radniku objeručke pružiti ono što je on poštenim radom zaradio. Kapitalistička država i njen pravni i zakonodavni sustav nisu tu da štite nekakvu apstraktnu i ravnopravnu zajednicu građana, već da štite interes i privatno vlasništvo vladajuće klase. To nam dokazuju ishodi većine stečajnih postupaka u koje su bačene brojne tvornice na ovim prostorima.

Nakon što su se radnici INKOP-a pobunili radi neisplate plaća, pokrenut je postupak mirenja koji se odvio u dva navrata, a koji je, naravno, završio neuspješno. Nakon toga objavljeno je kako tvornica odlazi u stečaj, a idući tjedan trebalo bi se doznati tko će biti stečajni upravitelj. Radnici se više ne nalaze u prostorijama tvornice, već su otišli kućama i čekaju razvoj situacije. Nakon pokušaja mirenja, direktor Zlatko Novosel je, u dogovoru s direktorom jedne druge firme koja se bavi izradom PVC stolarije, čak pokušao radnicima prodati priču kako njih četrdeset može otići na posudbu u tu drugu firmu, gdje bi radili, ali bi nominalno ostali zaposlenici INKOP-a, što uopće nije zakonski regulirano, odnosno po zakonu ne postoji. Radnici su na vrijeme upozoreni od strane sindikata kako bi to značilo da moraju dati otkaz u INKOP-u i kako bi tako izgubili prava na sva potraživanja koja im pripadaju. Ovo, naravno, nije prvi put da direktori tvornica na takav način pokušavaju obmanuti radnike. Prije nekoliko mjeseci, kada je radnicama i radnicima tvornice Estare Culto iz Velikog Trgovišća zabranjen ulaz u tvornicu i kada su poslani na prisilni godišnji odmor jer je tvornica završila u stečaju, u razgovoru s radnicima doznali smo kako im je direktor plaće isplaćivao u obliku jubilarnih nagrada, pri čemu je izbjegao uplaćivanje novca u njihove zdravstvene i mirovinske fondove, što je također protuzakonito. Kako u takvim slučajevima reagira “pravna”, a ustvari kapitalistička država? Na vrata direktora, menadžera i pripadnika vladajuće elite koji na navedene načine krše zakon ne pokuca nikad, dok ovrhe i naplate kredita vrlo redovito kucaju na vrata radnika. Takva je situacija i s radnicima INKOP-a. Dok oni žive na rubu egzistencije u nemogućnosti da prehrane obitelj, “pravna država” vrlo sporo ili nikako pomaže da im se isplati tih nekoliko minimalaca od kojih žive.

Nakon pokušaja mirenja, direktor je pokušao radnicima prodati priču kako njih četrdeset može otići na posudbu u tu drugu firmu, gdje bi radili, ali bi nominalno ostali zaposlenici INKOP-a, što uopće nije zakonski regulirano, odnosno po zakonu ne postoji. Radnici su na vrijeme upozoreni od strane sindikata kako bi to značilo da moraju dati otkaz u INKOP-u i kako bi tako izgubili prava na sva potraživanja koja im pripadaju.

U cijelom ovom predstečajnom postupku, dio radnika dobio je plaće za treći mjesec, dok dio još čeka plaće i za drugi i za treći mjesec. S obzirom na to da direktorska plaća u INKOP-u iznosi oko 15 tisuća kuna i s obzirom na to da je INKOP proizvodio obuću za gotovo sve državne službe, od policije, do radnika u HŽ-u i u Hrvatskim šumama pa do vojske, vrlo je očito kako novca i kupaca ima, te kako bi se proizvodnja vrlo lako mogla nastaviti. Radnici su u više navrata naglasili kako žele raditi i kako žele pošteno zarađivati za život, ali njih se u ovakvim situacijama ne pita što žele, već im se serviraju rješenja koja im idu na štetu, ali koja se prezentiraju kao da su “zdravorazumska” ili “racionalna”. Iako stečajni postupak kao takav ne mora nužno uvijek završiti gašenjem tvornice, odnosno gašenjem proizvodnje u nekoj tvornici, u praksi se pokazalo kako u većini slučajeva ishod upravo bude takav. U onim rijetkim slučajevima kada se proizvodnja nastavila, u pitanju je bila ili radikalnija borba radnika, u kojoj bi dolazilo i do fizičke obrane tvornice od direktora, ili osvješteniji pravnici i stečajni upravitelji koji bi radili u korist radnika. Međutim, takvi su ishodi nažalost poprilično rijetki. Na brojnim primjerima stečajnih postupaka upravo se pokazuje sprega politike i kapitala – ako je nekome u interesu nekretnina, ona će se preko dražbi spuštati do najniže cijene kako bi ju neki tajkun mogao što povoljnije kupiti, nakon čega neće ostati nimalo novca kako bi radnici naplatili svoja potraživanja, kao što je bio slučaj s još jednom tvornicom u tekstilnoj industriji – s tvornicom Kamensko. Zakon ovdje neće zaštiti radnike, već će olakšati krađu i eksploataciju vladajućim elitama.

Ono što predstavlja efikasniji način borbe i spašavanja proizvodnih pogona jest solidariziranje i ujedinjavanje radničke klase, izgradnja mreža solidarnosti koja bi pomogla radnicima u ovakvim situacijama, okrupnjivanje sindikata, osnivanje novih borbenih sindikata i radikaliziranje postojećih, neovisno o granama u kojima ti radnici i sindikati djeluju. Koliko bi efikasnija borba radnica i radnika INKOP-a bila da iza sebe imaju podršku i drugih radnika iz tekstilne industrije, metalaca, radnika na željeznici i u prometu, koji bi štrajkovima solidarnosti mogli pomoći radnicima u nevolji i koji bi poslali jednu vrlo glasnu poruku – dolje sa sistemom koji počiva na eksploataciji radničke klase.