H&M ne želi isplatiti dostojanstvene plaće Globalni brend tvrdi da nikad nije obećao isplatu

Nakon što je H&M prekršio obećanje dano 2013. o isplati dostojanstvenih plaća za 850.000 radnika u svom proizvodnom lancu i do 2018. nije napravio nikakve pomake u tom smjeru, organizacija Clean Clothes je pokrenula kampanju “Turn around, H&M!” Unatoč tome što je prikupljeno 180.000 potpisa za isplatu dostojanstvenih plaća i što je na tisuće ljudi organiziralo terenske akcije podrške kampanji i radnicima, H&M je na jučerašnjoj godišnjoj skupštini dioničara odbio prijedlog CCC-a o prenamjeni profita od dividendi u fond za isplatu dostojanstvenih plaća.

Na jučerašnjoj konferenciji za medije održanoj na Cvjetnom trgu u Zagrebu u 12 sati predstavnici hrvatske koalicije Clean Clothes kampanje (CCC), Novi sindikat i Hrvatski centar za radničku solidarnost (HCRS), obavijestili su javnost o neispunjenom H&M-ovom obećanju i godišnjoj skupštini na kojoj su H&M-ovi dioničari glasali o rezoluciji o dostojanstvenoj plaći.

Ana Vragolović iz Hrvatskog centra za radničku solidarnost rekla je da je prije šest godina ovaj globalni modni brend obećao da će do 2018. isplatiti dostojanstvene plaće radnicima u svom proizvodnom lancu. Međutim, obećanje je prekršio, stoga je CCC prije godinu dana pokrenula kampanju Turn around, H&M!” (“Okreni se, H&M!”).

“Dostojanstvena plaća je plaća od koje bi jedan zaposleni roditelj mogao pokriti mjesečne troškove četveročlane obitelji (hranu, stanarinu, školovanje djece), a pritom i nešto uštedjeti. Prema istraživanju CCC-a provedenom u četiri proizvodne zemlje H&M-a iznos radničke plaće ne doseže ni 50 posto iznosa procijenjene dostojanstvene plaće, a najveći jaz je u Bugarskoj, gdje radnici primaju svega 10 posto od plaće, zbog čega mnogi žive ispod linije siromaštva”, rekla je Vragolović.

Radnici u proizvodnim zemljama H&M-a i dalje zarađuju mizerne plaće od kojih teško preživljavaju.

Mario Iveković iz Novog sindikata objasnio je koji je plan CCC-a za dalje: “Glavni razlog za ovu kampanju jest to što je tekstilna industrija industrija najvećeg kontrasta u proizvodnji na svijetu, tu rade radnici s najnižim plaćama, a po dobiti je najveća industrija. Vidi se da se ljudi bogate od industrije u kojoj radnici rade za minimalne plaće i ispod uvjeta dostojanstvenih radnicima. Moramo reći da će Clean Clothes kampanja organizirati i sljedeći korak – nakon što se pritiskom na H&M pokuša izboriti dostojanstvene plaće za radnike H&M-a, krenut će se s pritiscima i na druge brendove s ciljem da se počnu potpisivati obvezujući globalni ugovori s brendovima, da se prestane s dosadašnjom praksom pregovora koji se vode jalovo, npr. u Hrvatskoj, Bangladešu, Zimbabveu, gdje se pregovara na razini neke tvornice koja proizvodi, recimo, za H&M, gdje menadžeri ne raspolažu s nikakvim sredstvima, jer H&M plaća mizerne cijene proizvoda. Mi želimo pregovarati s H&M-om, da poveća cijene proizvoda, da bi proizvođači mogli isplaćivati dostojanstvene plaće.”

Ključni događaj u dosadašnjoj kampanji jest odlazak predstavnika CCC-a na godišnju skupštinu dioničara H&M grupe, koja se održala jučer, 7. 5. u Stockholmu. Na skupštini su predstavnici predstavili prijedlog fonda za isplatu dostojanstvenih plaća radnicima – CCC poziva glavne dioničare da profit od dividendi prenamijeni za fond koji bi postojao dok plaće radnika u proizvodnji ne dosegnu razinu dostojanstvene plaće. Glavni dioničari H&M-a su obitelji Persson i Tham te skandinavske banke i fondovi čiji je profit za 2018. više od milijardu dolara.

Prije godišnje skupštine predstavnici su se na kratko uspjeli sastati s glavnim direktorom H&M-a, Karl-Johan Perssonom te mu predali brošuru s informacijama o dosadašnjoj kampanji. Neke od ključnih informacija su da je peticija za isplatu dostojanstvenih plaća radnicima H&M-a prikupila gotovo 180.000 potpisa, da je na tisuće ljudi uključenih u online kampanju H&M-u poručilo da ne žele kupovati odjeću koju proizvode potplaćeni i izrabljivani radnici te da je nužno da promijeni politiku i da su u Globalnom tjednu akcije organiziranom u studenom 2018. sudjelovali su aktivisti iz više od 20 zemalja u kojima H&M ima proizvodnju i tržište.

Unatoč zahtjevima kupaca i radnika H&M-a dioničari su na skupštini odbili prijedlog Clean Clothes kampanje. Od glavnih osoba H&M-a čule su se floskule o “istim ciljevima, a različitim načinima postizanja ciljeva”, o napornom radu na spriječavanju kršenja radničkih prava, izvanrednom radu na povećanju plaća, a čak su i porekli da su uopće dali obećanje o isplati dostojanstvenih plaća svojim radnicima.

Istraživanje CCC-a, podaci o plaćama koje je H&M objavio i najnovije istraživanje o uvjetima rada u Etiopiji pokazali su da su uvjeti i dalje bijedni te da H&M nije poduzeo nikakve korake da to promijeni, unatoč tome što u javnosti nastoji prikazati da je ne samo ostvario, nego i nadmašio ciljeve koje je postavio u strategiji prema pravednim dostojanstvenim plaćama.

Radnici u proizvodnim zemljama H&M-a (Bugarska, Indija, Kambodža, Turska, Etiopija…) i dalje zarađuju mizerne plaće od kojih teško preživljavaju, odrađuju velik broj neplaćenih ili slabo plaćenih prekovremenih sati, koji često prelazi zakonski maksimum, zbog velike iscrpljenosti nerijetki su slučajevi padanja u nesvijest, trpe mobbing, u tvornicama se krši sloboda organiziranja i aktivno se radi na suzbijanju sindikalnih aktivnosti.

U cijelom se proizvodnom lancu odvija izrabljivanje radništva na temelju kojeg H&M profitira.

Radnici u Etiopiji rade u prosjeku za 18 centi po satu, što je 2,5 puta manje nego što zarađuju radnici u Bangladešu, a oni su jedni od najpotplaćenijih u odjevnoj industriji. Osim toga, suočavaju se s drakonskim odbicima od plaća i kažnjavanjima zbog npr. pijenja vode na radnom mjestu, s ponižavanjem i verbalnim zlostavljanjem koje provode nadzornici, diskriminacijom u slučaju trudnoće, koja uključuje i to da osobe koje odlučuju o zapošljavanju radnika ručno provjeravaju trbuh radnice koja traži posao, te prisilnim i neplaćenim radom, uz druga kršenja prava.

Uvjeti rada u ostalim dijelovima H&M-ovog lanca jednako su loši – u cijelom se lancu odvija izrabljivanje radništva na temelju kojeg profitira ovaj brend, uz asistenciju lokalnih i nacionalnih vlada. One se nadmeću koja će tzv. investitorima ponuditi jeftiniju radnu snagu, veće subvencije i olakšice i na taj način pokazuju da su se svrstale protiv radnika.

H&M ima financijska sredstva i moć da ispuni obećanje o isplati dostojanstvenih plaća radnicima u proizvodnji, ali i u cijelom dobavnom lancu, stoga je glavna poruka kampanje solidarnost kupaca s radnicima H&M-a. Kako bi kampanja bila uspješna, potrebno je dalje jačati solidarnost i vršiti pritisak na brend, jer kapital neće odustati od ekstra profita koji stječe izrabljivanjem radnika.

Odbijanjem prijedloga CCC-a H&M je poručio da će i dalje profitirati na grbači siromašnih radnika, jednako kao što je radio do sada i kao što profitiraju i drugi brendovi, odnosno multinacionalne korporacije koje su vlasnici tih brendova. Njihov modus operandi jasno otkriva suštinu kapitalizma – sistema međusobnog natjecanja putem izrabljivanja preko nacionalnih granica.

Borba za bolje uvjete rada, dostojanstvene plaće i slobodu sindikalnog organiziranja stoga se mora voditi na principu internacionalne solidarnosti. Što su radnici bolje organizirani, ujedinjeniji i složniji, to su jači u borbi za ono što im pripada!