Eksploatacija radnika Cedra u Vrbovskom Realnost rada u drvnoj industriji

Kad je početkom ovog desetljeća preuzeo pilanu u Vrbovskom, vlasnika tvrtke Cedar Darka Prodana počelo se slaviti kao spasitelja drvne industrije, a gradonačelnik Dražen Mufić mu je 2017. uručio i nagradu za životno djelo. U razgovoru s jednim radnikom saznajemo o stvarnim uvjetima rada u ovoj pilani – visokom stupnju eksploatacije i ozbiljnom riziku po zdravlje.

Položaj radništva u drvnoj industriji u današnjoj Hrvatskoj može se usporediti s onim u tekstilnoj industriji – mnoštvo naših radnica i radnika ostavlja svoje fizičko i psihičko zdravlje za sramotno nisku cijenu rada, dok vlasnici (domaći ili strani poduzetnici) prisvajaju višak vrijednosti kojeg stvaraju upravo radnici. Plodovi njihova rada izvoze se u svijet kao gotove robe, otrgnute od kontrole svojih proizvođača. Sve se to odvija u manjim i uglavnom opustošenim sredinama gdje ljudi nemaju mnoštvo izbora – egzistencijalno su ucijenjeni i natjerani na prodaju vlastite radne snage za niske iznose, a kao jedina “alternativa” nudi im se odlazak u inozemstvo.

Temeljem razgovora s jednim radnikom, saznat ćemo o izrabljivanju radnika pilane firme Cedar u Vrbovskom, gradiću u Gorskom Kotaru.

Tvrtka Cedar iz Kastva osnovana je 1992. i otada se bavi proizvodnjom i izvozom primarno bukove građe na tržišta diljem svijeta (Sjeverna Afrika, Bliski istok, Indija, Daleki istok, Europa). 2011. godine tvrtka je kupila i pilanu u Vrbovskom, odnosno pogone nekoć razvijene Drvne industrije Vrbovsko. Cedar se nalazi u privatnom vlasništvu Darka Prodana, poduzetnika koji se nagrađuje i slavi kao spasitelj drvne industrije, omiljen među čelnicima lokalnih vlasti Kastva i Vrbovskog. Međutim, u tekstu pred nama vidjet ćemo na koji način Prodan akumulira kapital – grubom eksploatacijom radne snage.

Radnik, koji je za ovu priliku htio ostati anoniman, u pilani u Vrbovskom radi već duži niz godina. Njegovo radno mjesto nigdje nije definirano; šalje ga se posvuda, radi uglavnom sve poslove, a to znači težak fizički rad pri čemu uvelike stradava zdravlje. Od radnika saznajemo da su nesreće na poslu česte, što znači da je zaštita na radu na najnižim mogućim razinama. Međutim, vlasnik agilno radi na tome da nesreće ostanu unutar četiri zida.

Kad netko završi u bolnici radi povrede na poslu, direktor Prodan i njegovi ljudi iz Uprave dođu u bolnicu i traže od radnika da ne tuži firmu, da će se bolovanje platiti i da ne govori okolo gdje je stradao.

“Kad netko završi u bolnici radi povrede na poslu, direktor Prodan i njegovi ljudi iz Uprave dođu u bolnicu i traže od radnika da ne tuži firmu, da će se bolovanje platiti i da ne govori okolo gdje je stradao”, govori nam radnik te dodaje da neki radnici nemaju ni radne cipele i odijela.

“Radi se na starinski način, gradonačelnik Dražen Mufić i direktor Darko Prodan već neko vrijeme najavljuju modernizaciju, suvremenu pilanu, ali od toga još uvijek ništa. Iako, iskreno se bojim što bi se u tom slučaju dogodilo, vjerojatno bi dio radnika ostao bez posla i morao na biro”, dodaje radnik.

U pilani trenutno radi oko 150 radnica i radnika, te studenata zaposlenih preko riječke agencije RUS. Osim u samoj pilani u Vrbovskom, radnike se ponekad šalje na ispomoć u druge pilane u Ravnu Goru i Otočac. Zbog teškog posla i niske plaće, mnogi radnici su zadnjih godina otišli u inozemstvo, ponajviše u Njemačku.

U pilani se radi u dvije smjene po osam sati, a prva smjena radi i subotom, dakle šest dana u komadu. Druga smjena subotom radi po potrebi, ako ima više proizvodnje. Većina radi za 3600-3700 kuna neto mjesečno, ali ovaj mjesec je kasnila plaća, što radnicima predstavlja ozbiljan egzistencijalni problem. Naš sugovornik je, kao i drugi radnici, sada zabrinut što ih čeka sljedeći mjesec.

Osim posla koji je sam po sebi izrazito težak i naporan, saznajemo i da se rad odvija na propuhu, a zimi se radi na temperaturama koje se spuštaju i na minus 15. U poduzeću nema blagovaone gdje radnici mogu sjesti i pojesti ili popiti topli čaj. Marenda se tako svodi na sendvič u pogonu ili na dvorištu.

Poseban problem predstavljaju godišnji odmori koje nije lako dobiti, već se svode na mukotrpna natezanja s vlasnikom.

“Godišnje odmore nije jednostavno dobiti. Za svaki godišnji se piše zahtjev, ali direktor ga može i odbiti. On procjenjuje je li ga radnik zaslužio. Ide se na godišnji na kratke intervale. Rijetkost je da netko bude na godišnjem deset dana ili dva tjedna u komadu. Ponekad se dani bolovanja računaju kao godišnji”, kaže nam radnik.

Za svaki godišnji se piše zahtjev, ali direktor ga može i odbiti. On procjenjuje je li ga radnik zaslužio. Ide se na godišnji na kratke intervale. Rijetkost je da netko bude na godišnjem deset dana ili dva tjedna u komadu.

Inspekcija za rad očito u ovu pilanu ne dolazi, budući da radnik kaže da za njihov dolazak nikad nije ni čuo. Ako i dolazi, dolazi pro forma, uz prethodnu najavu vlasniku, kao i u mnogim firmama u Hrvatskoj. Osim toga, radnici su nezaštićeni budući da u firmi nema nikakvog sindikata koji bi im pomogao.

“Radnici se međusobno žale i gube živce, ali nisu organizirani. Nema sindikata ni radničkih predstavnika u radničkom vijeću”, govori nam radnik. Radnici nemaju Kolektivni ugovor, kao ni uvid u financije i poslovanje – ostvareni profit, planove, izvoz, visine plaće nadređenih i vlasnika i sl.

Iz proteklog razgovora jasno je da se u pilani u Vrbovskom odvija svakodnevni proces pojačane eksploatacije putem koje kapitalist Darko Prodan profitira te stječe popratni društveni ugled. Gradonačelnik Dražen Mufić već mu je uručio nagradu za životno djelo! Eto kako djeluje savez kapitala i lokalne vlasti.

Zaključno na naš tekst, javljanje sugovornika koji je objelodanio realnost rada u ovoj pilani predstavlja prvi korak prema poboljšanju položaja radnika, ali on dakako nije dovoljan. Ono prema čemu radnici Cedrove pilane u Vrbovskom sada trebaju krenuti jest organiziranje u borbeni sindikat. Da stanje u Gorskom Kotaru nije toliko beznadno i crno pokazuju radnici tvornica namještaja Ravna i Calligaris iz Ravne Gore koji su već godinama članovi Novog sindikata, te imaju potpisane Kolektivne ugovore. Daleko od toga da je njihova situacija blistava, ali oni su trenutno u znatno povoljnijem položaju nego radnici Cedra. Usput, kad spominjemo pilane u Hrvatskoj i Novi sindikat, onda vrijedi spomenuti i uspješni štrajk u pilani Lipovljani Lignum kojeg je Novi sindikat organizirao u lipnju 2017.

Kao i u drugim krajevima zemlje, bazen radne snage poprilično je presušio i u Gorskom Kotaru. Prema tome, radnici pilane u Vrbovskom ne trebaju se sada bojati eventualnih ucjena da će ih vlasnik otpustiti ako se krenu sindikalno organizirati i tražiti bolje uvjete rada. Tko će zamijeniti 30 ili 50 radnika? Rezervna radna snaga koja se inače koristi za ucjene već je odselila u druge europske zemlje.

I u Lipovljanima je prije dvije godine bila slična situacija – radnicima se prijetilo, ali oni su se ustrajno borili i izborili. Neka duh njihove borbe sada dopre i do Vrbovskog.