U Zagrebu su jučer održane dvije sindikalne povorke- jedna u režiji kompromitiranih središnjica koje su tradicionalno šetale prema grahu, te druga sačinjena od borbenih organizacija sindikata, stranaka, udruga, i studenata. Iako je tijekom čitave šetnje prevladavao sjajan duh zajedništva svih prisutnih, ova je povorka pred sam kraj dobila sramotni pečat od strane jedne organizacije. Naime, tijekom održavanja govora na samom kraju, Radnička fronta se radi vlastitih sitnih interesa odlučila na prvomajsku cenzuru čime se sama prokazala kao regresivni faktor.

Jučerašnji Prvi maj u Zagrebu pokazao je dva lica koja su prilično jasan indikator trenutnog stanja radničkog pokreta u zemlji. Prvo lice predstavljaju odavno kompromitirane središnjice koje su se u 10.30 od Radničkog doma zaputile u Maksimir na ceremoniju slavljenja graha i govorancija žutih sindikalnih lidera. Drugo lice pokazale su organizacije sačinjene od borbenih sindikata, udruga, partija i studenata kojima je Prvi maj dan borbe i radničkog otpora. Iako je prva grupa brojala znatno više ljudi, mi ćemo se u ovom tekstu baviti ovom drugom, borbenijom povorkom jer nas zanimaju upravo progresivne radničke snage.

Povorka je krenula u 12 sati od Radničkog doma, a već po samim transparentima bilo je jasno kako se u ovoj povorci nalaze progresivne društvene snage, svjesne nužnosti temeljite društvene promjene, radikalno nastrojene protiv kapitalizma kao izrabljivačkog sistema zbog kojeg radnički narod tone sve dublje. Umjesto reformističkih parola “Ljudi ispred profita” pod kojima su središnjice išle u Maksimir, ovdje su se mogle čuti parole koje slave borbeni Prvi maj i spas preostalih javnih firmi, ali i potrebu za rušenjem kapitalizma te uspostavom radničke države.

Što se tiče govora, moglo se čuti poruke borbenih sindikalista za spas poduzeća, ali i bivših radnika koji su podsjetili na devastacije svojih tvornica. Predrag Sekulić (Nova solidarnost) i Denis Geto (Tehnos) govorili su ispred zgrada INA-e odnosno HEP-a o potrebi sveopće ujedinjene borbe za spas ovih važnih javnih poduzeća. Bivši radnik Tvornice duhana Zagreb Ivan Rupić podsjetio je na tragičnu 2006. kad su specijalci nasilno izbacili posljednjih 40 radnika koji su 119 dana bili unutra i odbijali napustiti tvornicu u kojoj su proveli više desetljeća radnog vijeka. Na Trgu Franje Tuđmana, konačnom odredištu povorke, govorila je Danica Radošević, bivša radnica Kamenskog. U izrazito osvještenom radničkom govoru, Radošević je rekla kako su 90-e u Hrvatskoj donijele deindustrijalizaciju i pljačku društvenog vlasništva, te kako se današnje snage studenata i radnika moraju ujediniti kako bi jedan dan odgovornima doslovno stigli na vrata. Odličan rezon društvenog stanja dala je i predstavnica Zagreb Pridea koja je borbu LGBT populacije jasno povezala s borbom protiv kapitalizma, istaknuvši kako se neoliberalni kapitalizam u fazi svoje krize oslanja i na homofobiju kao alat za ugnjetavanje radništva.

U izrazito osvještenom radničkom govoru, Danica Radošević je rekla kako su 90-e u Hrvatskoj donijele deindustrijalizaciju i pljačku društvenog vlasništva, te kako se današnje snage studenata i radnika moraju ujediniti kako bi jedan dan odgovornima doslovno stigli na vrata.

Na kraju svega se na tom istom trgu odvio incident, a glavni akter bila je Radnička fronta. Iako su kojih sat vremena ranije u jednom govoru pred HNB-om pozivali na borbu “za prava na izražavanje slobodne misli”, Radnička fronta je vrlo brzo uspjela pogaziti svoju riječ, te se upustila u besramnu cenzuru. Naime, na prosvjed je došao i dio članova novoosnovane Inicijative za Radničku partiju Hrvatske kojoj je ova povorka bila prva javna akcija, te studenti Filozofskog fakulteta. Obje grupe su u povorci bile otpočetka, svaka sa svojim transparentom.

Nakon što su završili svi govori na bini, ove dvije grupe su se htjele obratiti okupljenima sa svojim prvomajskim porukama, ali ih je Radnička fronta kao jedan od organizatora (de facto su preuzeli binu iznad koje su razvili svoje barjake) odlučila dvostruko cenzurirati! Prvo im nije htjela dati mikrofon, a onda je, kada su oni počeli govoriti ispred pozornice sa svojim megafonom, odlučila glasno pustiti muziku -što im je unaprijed rečeno da će napraviti ako se ipak usude govoriti- kako bi na prvomajskom prosvjedu ušutkala govor jedne radničke organizacije, te predstavnika Studentskog zbora koji su došli podržati radnike. Kakva je to “radnička fronta” koja cenzurira radikalnu ljevicu i studente? Uostalom, jesu li svi organizatori odlučili da se zabrane govori?

Uz povike okupljenih “Pustite ih da govore!”, svoje su govore ipak uspjeli održati, iako uz pozadinsku buku glasne glazbe. Bijesni zbog takve namjerne opstrukcije dijela sudionika, neke aktivistkinje i aktivisti išli su prosvjedovati do organizatora iz RF-a i izraziti svoje negodovanje.

Također, saznali smo da je do organizacijskih problema došlo već i ranije. Naime, sindikat Nova solidarnost je također trebao biti jedan od organizatora, ali su odustali nakon što si je Radnička fronta dala za pravo da odbije jednu političku stranku koja se htjela priključiti organizaciji povorke.

Kao što smo nedavno pisali, trenutni položaj radničkog pokreta u Hrvatskoj na niskim je organizacijskim razinama, dezorijentiran zbog općeg rasula i razjedinjenosti. Međutim, nekolicina radnica i radnika koji su sudjelovali u prvomajskoj povorci pokazali su da se to počinje mijenjati i da su radikalniji i odlučniji od onih koji bi da ih politički predstavljaju i vode.

Zbog važnosti samog prosvjeda i njegovog značenja u budućnosti kao potencijalnog koraka naprijed prema okretanju s radničkih zahtjeva ceremonijalne i kozmetičke prirode na one istinski borbene i konkretne zahtjeve, manje je bitno tko je prvi krenuo cijelu stvar organizirati, i da bi zbog toga imao pravo nekome braniti da govori. Najbitnije jest da se stvar pokrenula.

Besplatno se pretplatite na dvotjedni izbor članaka Radničkog portala.