Borbeni glas radnika Hrvatske Lutrije O aktualnim radničkim problemima u državnom centru igara na sreću

Dok radnici Hrvatske Lutrije već 11 mjeseci nemaju Kolektivni ugovor, u firmi se vode radničko-sindikalne borbe. Trenutno najborbeniji sindikat u firmi je Republički sindikat radnika Hrvatske koji se u svom radu kritički osvrće na probleme loše sistematizacije, nepotizma i lošeg kadroviranja na rukovodećim mjestima, pada radničkih plaća unatoč rastu dobiti firme, pa se zauzvrat suočava s raznim opstrukcijama od strane Uprave.

O situaciji i radničko-sindikalnom položaju u Hrvatskoj Lutriji (HL) pisali smo početkom godine, kada nam je povjerenik Republičkog sindikata radnika Hrvatske (RSRH) Mario Jukić ispričao o suštini problema. U međuvremenu, razvoj događaja pokazao je Jukićevu ustrajnost, ali i ispravnost njegova sindikalnog djelovanja budući da on sluša i slijedi interese i potrebe svojeg članstva – radničke baze. U novom razgovoru s Jukićem saznajemo o raznim oblicima opstrukcije sindikalnog djelovanja RSRH od strane Uprave proteklih mjeseci, nepotizmu i klijentelizmu, lošim međusindikalnim odnosima, ulozi i položaju Sindikata trgovine Hrvatske (STH) kao drugog reprezentativnog sindikata, te drugim temama presudnim za radnike Hrvatske Lutrije.

RSRH u Hrvatskoj Lutriji ima svoj sindikalni mjesečnik Sindexpress koji se u rujnu našao pod udarom ograničavanja distribucije od strane Uprave. Iako ima pravo na mjesečnu distribuciju poštom na 350 prodajnih mjesta, odnosno na cirkularni mail za radnike HL-a, mjesečnik se našao u blokadi, vjerojatno stoga što se jedini kritički odnosi prema situaciji u firmi te iznosi stvarne probleme radnika HL-a.

“Kada sam u rujnu normalno htio mailom poslati novi broj Sindexpressa, dobio sam obavijest da je slanje onemogućeno. Glavni inženjer je rekao da nije do njega, a glasnogovornica Uprave mi je dala kratak odgovor koji ne znači ništa. Zatim, tiskanu distribuciju na radna mjestu su nam limitirali na jednu stranicu. Što se uopće može napisati na jednoj stranici? Stvar je u tome da smo potaknuli otvaranje nekih tema koje Upravu očito bole – sustavno uništavanje firme, šikaniranje dugogodišnjeg kadra, nepotizam i zapošljavanje nekompetentnih ljudi sa ulice na rukovodeća mjesta radi čega dolazi do paralize sustava i sl. Nedavnom sistematizacijom je nekih stotinjak stručnih ljudi iz upravne zgrade degradirano ili dobilo otkaz, da bi došlo novih stotinjak koji nemaju pojma o poslu. Uvedena su i neka nova radna mjesta koja ničemu ne služe. Osim toga, prema službenim podacima Uprave, u prvih šest mjeseci ove godine dobit firme je veća za 66 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, ali plaće su radnicima pale za nekoliko posto, te su manje od plana”, govori nam uvodno Jukić i dodaje kako se radničke plaće već godinama srozavaju, dok dobit raste.

Izvor: Sindexpress, kolovoz 2018.

“Radio sam jednu analizu na temelju financijskih izvješća od zadnjih 7-8 godina, i saznao da nama iz godine u godinu raste dobit i uplate u državni proračun, ali isto tako iz godine u godinu padaju troškovi plaća. I to u nominalnom iznosu, da ne govorimo o realnim plaćama čiji pad je još i veći”, kaže.

Jedno od polja sukoba između RSRH i Uprave bila je i nova sistematizacija radnih mjesta iz travnja ove godine, protiv koje je ustao jedino Jukić. On je time bio i jedini koji je slušao mišljenje svoje radničke baze. Dok je radi toga izbačen sa sjednice, ostali članovi Radničkog vijeća izvršili su čin izdaje radničkog interesa, glasajući za sistematizaciju što je klasičan postupak otuđene sindikalne birokracije, odnosno sindikalnih karijerista.

“Novom sistematizacijom iz travnja još su više produbljene razlike u primanjima između rukovodećeg kadra i radnika. Primjerice, voditeljima, koji su dotada imali ugovore na neodređeno, dali su veće koeficijente, ali s novim menadžerskim ugovorima na određeno. Dakle, ako se voditelji kojim slučajem odluče založiti za radnike, ili na bilo koji način dođu u koliziju sa nadređenima, lako im mogu odbiti produžiti ugovor čime ih drže u stanju poslušnosti. Dokument o novoj sistematizaciji, koji sadrži oko 100 stranica, bio nam je poslan svega tjedan dana prije sjednice na kojoj se trebala usvojiti, a između su bili Uskršnji praznici. Svejedno, poslao sam dokument radnicima da ga prokomentiraju, i svi su bili ljuti, vidjeli su da se namještaju koeficijenti pojedincima i da je sistematizacija generalno loša. Na samoj sjednici održanoj početkom travnja tražio sam da se usvajanje odgodi za neka 2-3 tjedna, kako bi radnici mogli iznijeti svoje pritužbe na prijedlog te sistematizacije. Na to je predsjednik Radničkoga vijeća (iz redova STH) predložio da Radničko vijeće glasa da me se udalji sa sjednice. Za to su glasovali i članovi RV izabrani sa naše liste. Budući da se na navedenoj sjednici raspravljalo o krucijalnim pitanjima za naše članstvo u početku nisam htio napustiti sjednicu, ali na inzistiranje predsjednika Uprave Marija Muse ipak sam otišao. Nažalost, dogodila se sindikalna izdaja od strane članova Radničkog vijeća iz našeg sindikata koje sam nakon prethodnih konzultacija sa sindikalnom bazom, običnim članovima sindikata koji su u konačnici i izabrali pet osoba sa liste RSRH u Radničko vijeće s ciljem da zastupaju njihove interese, upoznao da je unison stav cijeloga članstva da mi ne možemo podržati takvu sistematizaciju. Međutim, članovi Radničkog vijeća izabrani sa liste RSRH su onda ipak na sjednici digli ruku za, a prije toga su glasovali za moje udaljavanje sa sjednice kako ne bih nazočio toj sindikalnoj izdaji. Nakon nekog vremena nazvala me jedna članica i rekla da je bila ucijenjena, da je morala glasati za, inače bi doživjela degradaciju. Naravno, nakon toga smo te ljude isključili iz sindikata budući da su članstvo u Radničkom vijeću koristili za svoje vlastite interese, a ne radničke”, kaže Jukić, te dodaje kako su članovi Radničkog vijeća iz redova STH također digli ruku za sistematizaciju.

Novom sistematizacijom su voditeljima, koji su dotada imali ugovore na neodređeno, dali veće koeficijente, ali s novim menadžerskim ugovorima na određeno. Dakle, ako se voditelji kojim slučajem odluče založiti za radnike, ili na bilo koji način dođu u koliziju sa nadređenima, lako im mogu odbiti produžiti ugovor čime ih drže u stanju poslušnosti.

Sustav Radničkih vijeća je tako uređen da radnici nemaju pravo opoziva članova Radničkog vijeća jednom kada ih izaberu, što širom otvara vrata mogućnosti njihove izdaje, korupcije i savezništva s Upravom. Prema tome, iako su članovi Radničkog vijeća ušli unutra isključivo zahvaljujući radnicima (članovima sindikata) koji su za njih glasali, i sa zadaćom da zastupaju interese tih istih radnika, njihovi mandati su personalni, a ne delegatski, što znači da ih radnici ne mogu smijeniti u slučaju izdaje. Teoretski je moguće i da radnici koji su u Radničko vijeće izabrani na listi jednog sindikata na dan konstituiranja Radničkog vijeća prijeđu u drugi sindikat, da se odreknu programa na temelju kojeg su dobili povjerenja radnika ili da se totalno pasiviziraju na način da na sjednicama podupiru sve prijedloge odluka koje im prezentira poslodavac ili da jednostavno niti ne dolaze na sjednice. Još jedan problem sa Radničkim vijećem HL-a jest u tome što njegov sastav ne reprezentira sve skupine radništva na adekvatan način. Od otprilike 1300 zaposlenika HL-a više od 900 ili 70 posto njih su prodavači. Međutim, od 11 članova u Radničkom vijeću samo 4 osobe su prodavači. Prodavači su podzastupljeni u RV i na taj način su marginalizirani, njihovi interesi i problemi ne mogu se nametnuti kao tema dnevnog reda.

Neka ovaj sramotan postupak svih članova Radničkog vijeća iz redova RSRH i STH koji su glasali za sistematizaciju ostane u sjećanju svim radnicima Hrvatske Lutrije. Nažalost, sljedeći izbori za Radničko vijeće tek su na proljeće 2021.

Da neki koji ulaze u sindikalizam ne prezaju ni od čega pokazao je i nedavni slučaj krađe sindikalnog novca od strane bivših zaposlenika RSRH koji su na ljeto prošle godine pokušali izvesti protustatutarni puč (o tome smo pisali u ranije navedenom tekstu). Ova grupa, predvođena bivšom glavnom tajnicom Jasminom Nikolić, otuđila je s računa više desetaka tisuća kuna radničkog novca, na temelju lažnog predstavljanja.

“Otišli su u Kent banku i na prevaru otvorili račun u ime RSRH. Predstavili su se kao ovlaštene osobe u sindikatu i pokupili 60.000-70.000 kuna. Kad su naši iz sindikata shvatili što je bilo, otišli su u banku i dokazali im da oni nisu osobe ovlaštene za zastupanje, ali novac je već bio pokraden. To je čisti kriminal od strane ljudi koji više nemaju ovlasti u sindikatu niti su njegovi članovi”, objašnjava Jukić, a u prilog tome govori i prošlomjesečna sudska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, prema kojoj Jasmina Nikolić nije zakonski zastupnik RSRH od 11. prosinca 2017. godine. Tu sudsku presudu RSRH je i objavio na svojoj facebook stranici.

Sukladno nametnutim ograničenjima, Sindexpress je za listopad išao u reduciranom obliku, na jednoj stranici, ali pisan malim fontom kako bi u njega stalo što više sadržaja. U njemu se otvoreno piše o tome kako Uprava odbija socijalni dijalog o povećanju plaća prodavačima, diskriminaciji prodavača na radnim mjestima, nepotizmu i lošem kadroviranju koje prijavljuju sami radnici, sramotnom i nerealnom obračunu putnih troškova itd., a objavljeno je i jedno radničko pismo u kojem radnica HL-a iznosi svoje probleme i frustracije.

Za razliku od Sindexpressa, mjesečnik STH ne progovara o realnim problemima, već piše primjerice o zbrinjavanju radnika sa zasluženim otpremninama, a glasilo koriste i da napadaju RSRH kao krivca što u firmi već 11 mjeseci nema Kolektivnog ugovora. Osim što u mjesečniku prema Upravi poduzeća nikad nema disonantnih tonova, Jukić kaže i kako na terenu agitiraju protiv RSRH i tjeraju ljude da se iščlane, a smatra kako još uvijek zloupotrebljavaju situaciju oko neuspjelog puča i “frakcija” u RSRH, te navodi primjere firmi u kojima djeluje RSRH, a u kojima je kolektivni ugovor od pokušaja puča uredno potpisan (Hrvatska pošta, Hrvatski Telekom, Erste banka).

“U nijednom drugom poduzeću u kojem djeluje RSRH drugi reprezentativni sindikat nije zloupotrijebio činjenicu da se u RSRH dogodio pokušaj puča da bi ojačao svoje pozicije nauštrb RSRH. Neslavna iznimka je samo Hrvatska lutrija. Naravno, ta nesloga između sindikata prouzrokovana činjenicom da STH ne želi sjesti za pregovarački stol zajedno sa legitimnim predstavnicima RSRH ide na štetu svih zaposlenika lutrije, pa tako i članova STH”, kaže Jukić.

O ozbiljnosti STH dovoljno govori i to da oni radnicima u trgovačkim centrima na pauzama dijele popuste za automobile, umjesto da se bore za neradne nedjelje i praznike, potpisivanje Kolektivnog ugovora i druge stvarne i materijalne interese radnika u trgovini.

O ozbiljnosti STH dovoljno govori i to da oni radnicima u trgovačkim centrima na pauzama dijele popuste za automobile, umjesto da se bore za neradne nedjelje i praznike, potpisivanje Kolektivnog ugovora i druge stvarne i materijalne interese radnika u trgovini.

Osim nedavnih udara na sindikalni mjesečnik, RSRH se suočava i sa drugim oblikom opstrukcija od strane računovodstva HL-a.

“Nekoliko mjeseci računovodstvo HL nije slalo specifikacije uplata na račun RSRH našem sindikalnom računovodstvu, što nam je otežalo rad u mjeri da nismo mogli precizno utvrditi da li je nekom članu nešto obustavljeno ili nije. Ali u konačnici i to je bio autogol za samu lutriju jer smo radnike upućivali da, u cilju utvrđivanja da li je nešto obustavljeno ili nije, odgovore traže od računovodstva HL, pa je i samo računovodstvo HL u konačnici bespotrebno bilo zatrpano dodatnim poslom.”

Unatoč svemu, borba radnika Hrvatske Lutrije i sindikata RSRH pod Jukićevim povjereništvom nastavlja se. Jedan od njihovih glavnih zahtjeva jest potpisivanje novog Kolektivnog ugovora u koji će se, između ostalog, vratiti i stara klauzula da se troškovi plaća usklađuju dvaput godišnje sukladno rastu indeksa troškova života. Razdoblje Jukićeva mandata, koji je počeo u studenom 2017., pokazalo je u praksi da je RSRH trenutno najborbeniji sindikat u Hrvatskoj Lutriji s obzirom da funkcionira na temeljima transparentnosti i odgovornosti prema samim radnicima, i na temeljima radničke demokracije. Osim toga, u svojem sindikalnom glasilu i na facebook stranici otvoreno kritizira loše upravljanje i kadroviranje, čime se bori za interes i opstojnost firme u cjelini.

“Riječ je o konstruktivnoj kritici čiji je cilj prvenstveno boljitak firme i svih njezinih zaposlenika. Ne libi se uputiti i pohvale Upravi ako to zaslužuje, primjer je plaćanje specijalističkih zdravstvenih pregleda radnicima za što firma u biti nema obavezu jer je Kolektivni ugovor koji je to jamčio istekao. Misija RSRH u Hrvatskoj lutriji je uspostaviti pravi socijalni dijalog gdje će se prilikom donošenja svih krucijalnih odluka uvažavati stavovi radnika. To je i poanta koncepta društveno odgovornog poslovanja na koji se HL voli pozivati, pa stoga u svojoj organizacijskoj strukturi ima i Odjel za društveno odgovorno poslovanje (DOP). Međutim, u HL se DOP shvaća uglavnom kao zaštita igrača od prekomjernog igranja igara na sreću, a komponenta društvene odgovornosti prema vlastitim zaposlenicima se marginalizira”, zaključuje Jukić.

Za kraj, ne treba smetnuti s uma ni to da se privatizacija državnih firmi uvijek prvo provodi iznutra namjerno lošim poslovanjem, zapošljavanjem nestručnog kadra i drugim metodama koje firmu dovode na rub likvidnosti i na loš glas, što u konačnici izaziva i bijes javnosti. A znamo da za radnike privatizacija znači srozavanje i ugrožavanje materijalnih i mnogih drugih prava, poput samog sindikalnog organiziranja. Pogled na položaj radnika u kladionicama, dakle privatnim firmama koje se bave igrama na sreću, dovoljno govori. Jukić stoga kao dugoročni cilj navodi i potpisivanje granskog kolektivnog ugovora, upravo iz solidarnosti prema radnicima u privatnom sektoru igara na sreću.

Radnici Hrvatske Lutrije stoga trebaju prepoznati da je upravo sada vrijeme za ujedinjenje u borbeni sindikat. Ne samo da ih mogu ohrabriti nedavni radnički uspjesi (pr. štrajk u Leistritzu ili Dalekovodu ), već je borba na samom radnom mjestu jedino i moguća putem sindikata koji je u suštini radničko sredstvo ispunjenja vlastitih materijalnih interesa.