Dvjestotinjak radnica i radnika Končara jučer je stalo rame uz rame kako bi održali prvi prosvjed protiv najavljene privatizacije, odnosno državnog odustajanja od Končara kao strateški važnog poduzeća.

Početkom ovoga mjeseca, ova neizmjerno sposobna i iznad svega stručna Vlada uklonila je osam trgovačkih društava s liste poduzeća od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. U obrazloženju te odluke Vlada je po svom običaju puno rekla, a da nije rekla apsolutno ništa – tu su se mogle pročitati standardne floskule o potrebnim “reformskim mjerama”, “reevaluaciji strateške imovine”, “analizi poslovanja i važnosti” s tim da je ministar financija Zdravko Marić čak rekao da “ništa ne impliciraju tom odlukom”. Ovakve fraze, floskule i potpuno prazne riječi nastoje zamagliti jednu vrlo očitu činjenicu, a to je otvaranje vrata prema privatizaciji i rasprodaji ono malo tvornica koje su još uvijek u državnom vlasništvu, a sve u korist vladajućih elita.

Jedna od tvornica koja više nije od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku jest i Končar – elektroindustrija, čiji su se radnici toj odluci usprotivili te odlučili održati protest upozorenja ispred samog pogona. Prosvjed je organizirao Sindikat metalaca Hrvatske – Industrijski sindikat (SMH-IS), a prisutno je bilo dvjestotinjak radnica i radnika Končara. Na pitanje zašto je do prosvjeda došlo i što stoji iza odluke Vlade da Končar prepusti privatizaciji, predsjednik SMH Vedran Dragičević poručio je kako se preko telefona takve odluke ne mogu donositi i kako ovakav način privatizacije ne uzima u obzir dublju analizu mogućih posljedica: “Prosvjed smo napravili zato da ih upozorimo da se preko telefona ovakve odluke ne donose, da se telefonskom sjednicom vlade u pet minuta ne skidaju s liste poduzeća koja su od državnog interesa kako bi se prodala. Prodaja nečega što je po nama brend Hrvatske, što je Mercedes Hrvatske, zapravo je rasprodaja Hrvatske i to je ponašanje koje je nama diletantsko i vrlo neozbiljno.” Miodrag Krnic, radnik Končara i sindikalni povjerenik Končar-metalnih konstrukcija smatra kako se ovakvi postupci uklapaju u politiku koju vlasti vode već dugo: “Teško je reći zašto je Končar maknut s liste strateških tvornica Republike Hrvatske, mislim da je cilj Vlade da napravi sve što je napravila do sada sa svim dosadašnjim tvrtkama koje su profitabilne. Neće sigurno maknuti one koje nisu profitabilne i od kojih neće imati koristi. Cilj je Vladi da rasproda i da napuni budžet s kojim će dalje raspolagati i moći da ne kažemo što. Mislim da će s time napraviti samo dobro sebi i da ne misle o ljudima, i ne samo o ljudima koji rade u Končaru, oko 3200 ljudi, tu je još velik dio privatnih firmi koje rade u sklopu Končara i koje su vezane uz Končar.”

Privatizacija u bilo kakvom obliku nužno dovodi do smanjenja radničkih prava i njihove jače eksploatacije, s obzirom na to da se kapitalist, bez obzira na svoje osobne preference, mora pokoravati zakonima i fluktuacijama tržišta.

U slučaju da Vlada odluči ne reagirati na otvoreno protivljenje radnika ovom pokušaju privatizacije, oni najavljuju još jedan prosvjed: “Ako vlada ne posluša, 31. organiziramo prosvjed na Markovom trgu, to je dan kada završava natječaj za prodaju. Kao što su mogli telefonom prodavati, onda mogu telefonom i prekinuti. Ne dirajte ono što nije provjereno, za što se može dogoditi da će kupiti netko tko će tvornicu zatvoriti”, poručio je Dragičević. Krnic u privatizaciji kojoj su se sada širom otvorila vrata vidi ulaz u gaženje radničkih prava: “Mislim da svi zaposleni ne bi ostali zaposleni da dođe do privatizacije. Končar jako dobro posluje, ja sam povjerenik iz jedne firme koja jako dobro posluje, mi smo svake godine u dobiti. Radni uvjeti u Končaru su u redu, plaćaju se prekovremeni, poštuju se kolektivni ugovori. Bojimo se da se to ne bi poštivalo kad bi došlo do privatizacije. Bojimo se tko bi došao na čelo, neki kapitalist, da nam ne bi poštivao kolektivni ugovor i da bi smanjili prava radnika.”

Na samom prosvjedu mogli su se vidjeti brojni transparenti, od “Končar je naš, Karamarko marš” preko “Prodajte si mater” do “Još jedan primjer hrvatske kriminalne privatizacije”. Iako su radnici Končara s pravom krenuli u ovaj prosvjed, iako su s pravom gnjevni i iako su uvelike uspješno detektirali glavne krivce u cijeloj ovoj priči, potrebno je naglasiti jedno – privatizacija za radnike nije dobra u bilo kojem obliku i u ovom konkretnom slučaju problem nije nekakva “hrvatska” privatizacija koja je “kriminalna”, problem je privatizacija uopće. Privatizacija u bilo kakvom obliku nužno dovodi do smanjenja radničkih prava i njihove jače eksploatacije, s obzirom na to da se kapitalist, bez obzira na svoje osobne preference, mora pokoravati zakonima i fluktuacijama tržišta. S druge strane, da ne postoje radnici, njihova radna snaga i višak vrijednosti koje kapitalist sebi prisvaja u svrhu akumulacije profita, ne bi postojale nikakve tvornice niti poduzeća, bilo privatne, bilo državne. To je ono što je specifično za kapitalizam kao sistem, a ne za Hrvatsku kao državu. Stoga, da se referiramo na riječi čovjeka čije ime ova tvornica i nosi – radnici ne bi trebali imati nikakve milosti prema eksploatatorskom sistemu koji omogućava da manjina parazitira na njihovom radu, već trebaju krenuti u borbu da te tvornice preuzmu u svoje ruke.