Akcija u Armanijevoj trgovini 70 000 ljudi zahtijeva transparentnost modnih brendova

U sklopu kampanje #GoTransparent koju vode tri nevladine organizacije organizirana je akcija predaje peticije u trgovinu modnog brenda Armani. Peticijom, koju je potpisalo blizu 70 000 ljudi, nastoji se prisiliti brendove da se obvežu na javnu objavu podataka o svojim proizvodnim lancima. Oni su sindikatima i radničkim organizacijama neophodni da bi mogli započeti borbu za poboljšanje radničkih prava, kako su naglasili organizatori zagrebačke akcije, predstavnici Novog sindikata.

Tokom siječnja na globalnoj se razini odvija akcija u sklopu kampanje #GoTransparent koju predvode nevladine organizacije Human Rights Watch, Clean Clothes Campaign (CCC) i International Labor Rights Forum. Spomenuta kampanja usmjerena je prema velikim svjetskim modnim brendovima od kojih se zahtijeva da se obvežu na javno objavljivanje podataka o svojim proizvodnim lancima. Sedamnaest brendova pristalo je na objavljivanje informacija, no njih pet – Armani, Primark, Urban Outfitters, Forever 21 i Walmart – za koje se smatra da najviše taje, odbilo je potpisati “jamstvo transparentnosti”. Siječanjska je akcija stoga usmjerena prema spomenutim brendovima, a radi se o predaji peticije, koju je potpisalo blizu 70 000 ljudi, u prodavaonice ovih brendova u gradovima diljem svijeta.

U Hrvatskoj je potpise spremljene u zlatnu poklon kutiju predala delegacija Novog sindikata kao jednog od članova hrvatske koalicije Clean Clothes kampanje. Predali su ih u utorak, 9. ožujka 2018. godine, predsjednik Mario Iveković i glavni tajnik Tomislav Kiš u Armanijevoj trgovini u Arena centru u Zagrebu. Uz kutiju je predano i pismo u kojemu je naglašeno da je transparentnost proizvodnog lanca neophodna za poboljšanje radničkih prava u tvornicama brendova. Ova akcija druga je otvorena akcija hrvatske koalicije CCC-a. Prva je organizirana u travnju 2017. kad su članovi koalicije, Novi sindikat i Hrvatski centar za radničku solidarnost, upozorili na neljudske uvjete rada u tvornici obućarskog brenda Geox u Vranju u Srbiji, izrazili solidarnost s Geoxovim radnicima i naglasili kako radnička borba ne poznaje granice.

Vrlo je zanimljiv način na koji su u Armaniju pokušali izbjeći preuzimanje potpisa. Naime, na obavijest sindikata o dostavi potpisa iz uprave Armanija odgovorili su kako se njih ne tiče zahtjev izrečen u pismu te kako se treba obratiti grupi Sportina kojoj, uz još osamdesetak poznatih robnih marki, pripada i Armani. U isto vrijeme na Armanijevim je stranicama lako moguće pronaći lokacije njegovih trgovina u Hrvatskoj, što znači da se radi o izbjegavanju i pokušaju manipuliranja – kad treba privući kupce onda su tu, a kad je potrebno primiti reklamacije, onda ih nema.

Svrha akcije je prisiliti brendove na javnu objavu podataka o točnim lokacijama proizvodnje, o proizvodima koje proizvode, s kojim brojem radnika na kojem radnom mjestu, o vlasnicima tvornica itd.

Nakon razgovora s članom uprave koji se zbog odbijanja preuzimanja potpisa oduljio na petnaestak minuta, organizatori su ostavili potpise u trgovini i potom održali press konferenciju za medije na kojoj su objasnili zašto ova akcija te zašto je bitna transparentnost. Svrha akcije je prisiliti brendove na javnu objavu podataka o točnim lokacijama proizvodnje, o proizvodima koje proizvode, s kojim brojem radnika na kojem radnom mjestu, o vlasnicima tvornica itd. Podaci trebaju biti javno objavljivani na stranicama brendova, u konkretnom slučaju, na Armanijevim stranicama.

“Do sada je CCC kampanja kontaktirala izravno brendove u centralama, međutim, vidjelo se da to nije dovoljno učinkovito. Mi želimo informirati potrošače i u drugim državama, ne samo u Italiji gdje Armani ima sjedište, pa se tokom današnjeg dana ovi potpisi predaju i u Armanijevim prodavaonicama u Istanbulu, Hong Kongu itd., a pristupit će se i centrali. Organizacije civilnog društva i sindikati na globalnoj razini vidjeli su da se problem radničkih prava i poštivanja radničkih prava puno teže može riješiti pojedinačnom pristupu nekoj tvornici, da se puno više može postići pritiskom na brendove odozgora. Krenulo se upravo s najjačim i najpoznatijim svjetskim brendovima, jer se smatra da će se oni, ako ih se natjera na poštivanje radničkih prava, pomiriti s vlasti u pojedinim državama gdje baš i nemamo jake vlade i gdje ne funkcionira pravo u pravom smislu riječi, nego upravo brendovi kreiraju zakon, i kapital. Smatra se da će i drugi manji brendovi i proizvođači morati poštivati radnička prava ako ih veliki brendovi poštuju”, rekao je Mario Iveković. Objasnio je također da je bez osnovnih podataka o proizvodnom lancu vrlo teško znati krše li brendovi prava: “Vrlo je teško znati gdje sve u svijetu Armani proizvodi. Kad će se znati? Kad se bude znalo gdje je tvornica.”

Budući da se radi o luksuznom modnom brendu najjednostavniji Armanijevi odjevni komadi, poput donjeg rublja, koštaju najmanje 500 kuna, dok cijene obuće i ostale robe dosežu i par tisuća. Ukupni Armanijev profit u prethodnoj godini, unatoč padu od 5 posto, iznosio je 2,5 milijarde eura. Ogromna većina tog profita završava u najvišim sferama modnog lanca, kod vlasnika modnih brendova, dok radnici u proizvodnim tvornicama rade u nehumanim uvjetima i za satnice koje jedva dostaju za golo preživljavanje.

Reklame odjeće i obuće i lokacije prodajnih mjesta u mnogo su slučajeva jedine informacije koje se mogu naći na stranicama domaćih i stranih modnih brendova. Do podataka o tome tko je proizveo robu, gdje i u kojim uvjetima prilično je teško doći. Uz Armani možemo navesti i primjer Benettona, također snažnog modnog brenda, koji ima tvornice u Osijeku i u Nišu te niz manjih kooperantskih pogona po Hrvatskoj i Srbiji – do konkretnog stanja unutar pogona trenutno dolazimo zaobilaznim načinima – preko privatnih kontakata i/ili iskaza hrabrih radnika koji smatraju da je važno govoriti o uvjetima u kojima rade, kao što je učinio radnik jedne od Benettonovih kooperantskih tvornica, pulske tvornice pletene odjeće Pola Textile.

Stvari stoje upravo kako su naglasili organizatori akcije, da bi se moglo boriti za radnička prava, prvo je potrebno znati osnovne informacije o tvornicama i uvjetima rada. Transparentnost modnih brendova omogućila bi sindikatima i radničkim organizacijama jednostavniji pristup brendovima i lakši uvid u kršenja radničkih prava u proizvodnom lancu kojih, analogijom sa poznatim slučajevima, bez sumnje ima. Nakon što je prvi korak ostvaren, kreće borba za poboljšanje trenutnih i ostvarivanje novih prava.